Presvlače kožu i znaju sve tajne, a naši stari im ni ime nisu izgovarali

Malo je stvorenja izazivalo takav nepodijeljeni užas čovječanstva kao što je to uspjela zmija. Puno prije općepoznate priče o izbacivanju ljudi iz raja ovo stvorenje bilo je na zlom glasu i ljudi su ga se jednostavno bojali. Stari poljoprivrednici nisu ni izgovarali riječ zmija nego su govorili "kamenica", "nespomenica" i tako dalje, nikako ju nisu voljeli sresti blizu kuće i njive, a nije bilo dobro ni da joj vide rep, negdje u šumi ili kamenjaru.

Nije da nema razloga za ovoliki strah, neke su otrovne, do te mjere da je zmijski ugriz smrtonosan za čovjeka. Od oko 3.600 poznatih vrsta, većina nema otrov, ali poljoprivrednik ih svejedno ne voli kao ni one otrovne i zazire od njih. Vjerovalo se da je zmija ustvari puno veća nego što se ljudima čini, jer, kad bi je vidjeli u njenom pravom užasnom obliku, onesvijestili bi se od straha. Riđovka (Vipera Berus, naslovna fotografija, op,ur.) i poskok (Vipera Ammodytes), otrovne zmije u južnoj i jugoistočnoj Europi, predmet su najstrašnijih priča kod svih naroda.

Košuljica skupo koštala

Zmije su gmizavci iz klase Ophidia i Serpentes, umjesto nogu imaju snažne mišiće pomoću kojih pokreću izduženo tijelo. Za razliku od svojih gušterskih predaka, imaju nekoliko zglobova više u vilicama, tako da mogu progutati plijen koji je veći od njihove glave. Nemaju očne kapke niti vidljive vanjske uši, ali čulo mirisa je odlično razvijeno.

Bliski susret s poskocima: Oprez, toplo vrijeme izmamilo najotrovnije, a zaštićene zmije

Najveći ikad nađeni fosil zmije, Titanboa cerrejonensis, bila je dugačka 12 metara, ali, narodna mašta, pa čak i pisana djela ljudskog roda, spominju zmije, kopnene i morske, dugačke stotinama metara. Ovako su ušle u epove, bajke i legende diljem svijeta.

Žive praktično svuda, osim na polovima i ponekim otocima: u Irskoj, na Islandu, Grenlandu, Havajskom arhipelagu i otocima Novog Zelanda. Sve zmije su mesožderi i sve se presvlače u novu kožu. Staru kožu - zapravo stare ljuske koje su rožnati pokrov kože - skinu u jednom komadu i odbace kao staru čarapu. Živeći s prirodom i u prirodi, nekadašnji poljoprivrednici su nema sumnje vidjeli ovu pojavu, što je doprinijelo uvjerenju o navodnoj besmrtnosti ili izuzetno dugom životu zmija.

Skinuta zmijska koža, košuljica, skupo se plaćala kao amajlija, posebno za jedino muško dijete u obitelji. Prema brojnim vjerovanjima, zmija zna sve tajne, govori sve jezike, ljudske i životinjske, i važna je ličnost u bajkama i legendama.

Pomoć u vrtu: Zašto je pauk prirodni pesticid, a zmija odličan deratizator?

U stvarnosti, zmije ne napadaju ljude. Do ugriza obično dolazi kad čovjek nagazi na zmiju u travi ili šiblju - seljaci su u davna vremena išli bosi cijelo ljeto. Narodni načini "liječenja", vrlo maštoviti, obično su dovodili do smrti ugrizenog, a tko je znao pravilno obraditi ozljedu - isisavanjem otrova i dezinfekcijom mjesta ugriza - riskirao je biti proglašen vješcem ili vješticom.

Danas postoji serum, posebno pod uvjetom da je ozlijeđeni brzo stigao do najbliže zdravstvene stanice gdje ima potrebnih lijekova, ali, nekadašnje seljaštvo nije imalo na raspolaganju ništa slično.