Kako je moguće da je stajnjak rješenje za našu poljoprivredu? Jednostavno - povećanjem korištenja stajnjaka na državnoj razini utječemo na dovoljan broj bitnih faktora koji će zasigurno za sobom povući mnoštvo pozitivnih promjena.
Osnovna gnojidba zemljišta stajskim gnojivom stara je vjerojatno koliko i poljoprivreda sama. Iako se dičimo raznim epitetima koji govore o tome kako su generacije koje nastanjuju našu domovinu jedna od najpametnijih, najinformiranijih, najsposobnijih, tehnološki najnaprednijih - sve je više znakova kako je to samo marketing vladajuće elite. Marketing koji nas vodi u sigurnu propast. Sve više saznajemo da su generacije koje su živjele prije nas posjedovale daleko veću mudrost nego mi sada. Informacije koje su nam dostupne na dlanu postale su biseri bačeni pred svinje. Zvuči grubo, no stanje u kojem se naša poljoprivreda nalazi govori nam upravo to.
Većini poljoprivrednih proizvođača na prvom mjestu stoji novac. Svima nam je jasno da se u današnjem društvu bez novca ne može živjeti, međutim svi smo opet dovoljno svjesni činjenice da se sreća u životu ne može kupiti novcem. Paradoksalno, glavni nam je motiv povećati priljev novca bez obzira na to što to nosi za sobom - nesreću. Gotovo svaki poljoprivrednik se morao susresti s moralnom dilemom da li je ono što je potrebno da bi proizveo svoj proizvod zaista opravdano ili ne. Da li je neophodno na desetke puta godišnje prskati voće i povrće sredstvima upitnog sadržaja i djelovanja, uzgajati stoku, živa bića s kojima se iznimno lako povezati na emocionalnoj razini (gotovo lakše nego s nekim ljudima), na način da ih pretvaramo u predmete, oduzimajući im život još dok su na nogama u našim štalama?
Svaka čast pojedincima koji se ne nalaze u ovim navodima, međutim baš su oni krivci stanja koje nas je trenutno zadesilo, ubrajajući i sebe među njih. Zašto? Pa zato što oni koji su svjesni da svi skupa idemo u krivom smjeru, ne poduzimajući ništa da se taj smjer promjeni, zapravo stavljaju posljednji čavao u lijes naše poljoprivrede. Zašto se ne borimo za svoju budućnost? Za budućnost naše djece? Zašto smo se predali u ruke onima koji nas vode u propast? Zbog novca? Pa što će nam novac, da kupimo hranu koja je jako lijepo zapakirana te sadrži više štetnih nego korisnih, nutritivnih elemenata? Da kupujemo nove uređaje koji su dizajnirani da se u što kraćem roku pokvare kako bi mogli kupiti nove?
Mladi se ljudi više ne vide u Hrvatskoj te bolje sutra traže u inozemstvu. Žale se da u Hrvatskoj nema posla. Poslodavci ne isplaćuju plaće. Državna uprava dok ovo pišem uvodi još tri nova obrasca koja je neophodno prikupiti da bi mogli bilo što raditi u Hrvatskoj pa se stoga i radna mjesta otvaraju uglavnom u državnim službama, kako bi se zadržalo još to malo familije što je ostalo u domovini. Sve su to potezi nesposobnih ljudi. Ljudi nesposbnih preuzeti odgovornost za poteze koji su nužni već više od jednog desetljeća, potezi koji za sobom vuku značajne posljedice koje rezultiraju stvarnim promjenama. Međutim svaka promjena također znači i određenu žrtvu. Društvo u kojem živimo danas je društvo koje će radije izabrati propast nego nelagodu.
Tko nas je do toga doveo? Mi sami. Ne svojim djelima, nego nedjelima.
Pa nakon ovog dijela teksta, koji je vrlo vjerojatno predug za čitanje, želim prezentirati kako spasiti hrvatsku poljoprivredu poticajem za proizvodnju i upotrebu stajskog gnojiva. Smatram da je to jedini alat koji nam je na raspolaganju koji može uvesti dalekosežne posljedice njegovom upotrebom. Posljedice za kojima svi žudimo i čeznemo.
Kako je moguće da je stajnjak rješenje za našu poljoprivredu? Jednostavno - povećanjem korištenja stajnjaka na državnoj razini utječemo na dovoljan broj bitnih faktora koji će zasigurno za sobom povući mnoštvo pozitivnih promjena.
Prvo i osnovno - tlo, resurs koji uzimamo zdravo za gotovo, a koji u našoj državi iz godine u godinu postaje sve lošiji (relativno smo daleko od država koje su svoje tlo nepovratno uništile, međutim na pravom smo putu da učinimo isto), a toga je svjestan svatko tko je napravio kemijsku analizu na bilo kojoj parceli koju obrađuje. Podizanjem razine humusa i organske tvari direktno utječemo na povećanje kvalitete i količine sirovina koju namjeravamo proizvesti.
Drugo, ništa manje važno, potičemo stanovništvo da se nastavi baviti stočarstvom. Kao glavni razlog držanja stoke trebamo definirati proizvodnju kvalitetnog stajskog gnojiva. U toj utakmici napokon bi se ponovo mogli nadmetati mali poljoprivrednici, temelj našega društva. Proizvodnja stajskog gnojiva kao glavnog poljoprivrednog resursa bi zauzela primat stočarske proizvodnje, a povećani prihodi gospodarstva bili bi iskorišteni za uzgoj stoke u primjerenijim uvjetima. Razvojem stočarstva na pravi način osiguran nam je prijeko potreban gospodarski rast.
Proizvodnjom i upotrebom stajskog gnojiva dodatno bi se ojačao razvoj sela. Sela koje je sustavno devastirano katastrofalnom politikom te je trenutno na rubu propasti. Sve je veći broj ljudi koji se, prirodno, ne osjeća dobro u velikim betonskim građevinama gdje svoje živote provode u par stotina kubika zračnog prostora na desetke metara iznad zemlje. Svi oni bi imali opciju odlaska na selo kako bi se mogli na zdrav način baviti poljoprivredom. Živjeti okružen prirodom i zadovoljnim životinjama je nešto što iskonski liječi dušu gotovo svakome čovjeku.
Tako bi poljoprivreda napokon zauzela mjesto koje joj s pravom pripada, mjesto na samom vrhu svih djelatnosti kojima se čovjek može baviti. Ne zaboravimo, sirovine koje su produkt poljoprivredne proizvodnje su daleko opsežnije od samo hrane. One obuhvaćaju gotovo sve grane industrije kojima se čovjek trenutno bavi te je život kakav poznajemo nezamisliv bez poljoprivrede.
Temelji našeg društva su odavno srušeni, a mi se već godinama borimo sa odlukom u koju ćemo boju renovirati fasadu. Pa vrijeme je da raščistimo ruševinu koju zovemo našom domovinom, zasučemo rukave te krenemo graditi ispočetka.
Iako je tekst pred vama pun negativnih izjava, sve su one navedene u svrhu poticanja pozitivnih promjena. Promjena za koje odavno znamo da su potrebne, ali ih nismo imali snage donijeti. Svatko od nas može sudjelovati u promjeni, za početak čitajući ovaj tekst, promišljajući o njemu te donošenju odluke da je krajnji čas za promjenu. A promjena ne znači bijeg, već aktivaciju!
U maniri današnjeg društva YouTubera i Instagram influencera, za kraj pišem sljedeće - ako vam se tekst pred vama svidio, podijelite ga!
Krenimo napokon u boj za narod svoj!
Tagovi
Autor
OPG Marcel Dušek
prije 3 godine
Svaka čast na tekstu. Šteta što je sve manje stočara pa samim time i nusproizvoda stočarske proizvodnje.
Marko Denačić
prije 6 godina
Bravo za članak. Živio Tomo.
Dragoljub Đalto
prije 6 godina
Barem u povrtlarstvu ga koristiti. Puno su ukusniji proizvodi. Problem su oni koji proizvode za prodaju jer im je važna samo količina a ne kvalitet. Ako se kupci odluče za kupovinu od istog proizvođača dobivaju više sigurnosti o stanju tih proizvoda.
Jerko Majić
prije 6 godina
TEXT NA MJESTU! Ja se vec desetak godina borim s komentarima koji su upućeni meni po pitanju stajskog gnoja! Istina malo je teze rasporediti ga po vinogradu, voćnjaku ili povrtnjaku ali kad se sagleda konačan rezultat ništa nije teško! Tako slušam, okani se toga uzmi UMITNJAKA i šakom baci i rješi problem ali ja se toga ne držim nego onoga šta me je did naučio, DITE MOJE DRŽ SE STAJNJAKA I NEBOJ SE NIKOGA!!!
Ljubica Ranogajec
prije 6 godina
Izvrstan članak, bolno istinit. Dobro ste konstatirali da su: ...generacije koje su živjele prije nas posjedovale daleko veću mudrost nego mi sada. Bez kemije i silnih KS su obrađivali max 10 ha, plaćali poreze i školovali djecu. Ne kažem da se trebamo vratiti u prošlo stoljeće, ali treba uzeti ono što je bilo "održivo" (to je sad itekako u modi). Zaokružiti tj. zatvoriti poljoprivrednu proizvodnju primjenjujući sustav ratarsko-stočarske proizvodnje. Vretiti zemlji ono što joj oduzimamo da bismo od nje dobili ono što nam treba.
Vedran Stapić
prije 6 godina
Odličan tekst Tomo!