Plavi dizel: Je li došlo vrijeme za napuniti spremnike?

U intenzivnoj sam fazi čitanja Zelenog izvješća 2024 pa kako naletim na neki zanimljiv podatak, prebacim ga u Poljoprivrednu priču. Tako mi je nakon samodostatnosti zapela za oko i brojka oko plavog dizela.

U 2024. smo ga godini mi, hrvatski poljoprivrednici i ribari, potrošili 148 milijuna litara. Dodijeljene kvote poljoprivrednicima su oko 200 milijuna litara godišnje, piše u Izvješću, što znači da se od ukupne kvote iskoristi tek oko 75%. Neslužbeni podatak koji sam dobio je da su ukupne kvote za 2026. godinu čak 270 milijuna litara, što bi značilo vrlo loše iskorištenje - ovaj podatak govori o niskoj kvaliteti planiranja ili o slaboj aktivnosti hrvatskih poljoprivrednika.

Ono što je još zanimljivija brojka jest ukupna porezna olakšica od 59 milijuna EUR - tolika je defacto direktna subvencija poljoprivrednicima od strane države. Maknem 10% za ribare, na milijun i nešto ARKOD hektara, evo lijepih 50 EUR/ha potpore - one koju malo tko računa kao potporu, toliko smo se navikli na jeftini plavi dizel.

Deregulacija cijena goriva u srpnju 2025.

Kad sam u srpnju čuo da će Vlada napraviti deregulaciju cijena goriva, prvo što sam pomislio bilo je: sad će plavi dizel poskupiti. Kako imam kvalitetnu suradnju sa svojim dobavljačem, znam da su im zarade na ovom gorivu za vrijeme regulacije (cca 3 godine, do srpnja 2025.) bile minimalne i često je spominjao neisplativost tog posla. Činjenica je da je za vrijeme regulacije marža na plavom dizelu bila ograničena na 0.078 EUR/litri, dok je na običnom najviša bila 0.1545 EUR/Litri - odnosno trgovci su imali dvostruko manje marže na plavom nego na običnom.

Tih 0,078 na cijenu plavog dizela od 0,7-0,8 EUR/ litri s PDV-om znači maržu manju od 14%. Rijetko koja maloprodaja profitabilno funkcionira ispod 20%, a prosječne nekih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj su često i preko 30%.

Zato me kopkalo što će se događati s cijenama nakon deregulacije, odnosno nakon srpnja prošle godine. Događa li se (opravdano) podizanje marži trgovaca gorivom? To se najbolje može pretpostaviti ako se usporede promjene burzovnih cijena nafte (uzet ću krivulju cijena nafte Brent crude), s cijenama plavog dizela u Hrvatskoj. Osnovna logika je da kako pada cijena nafte na svjetskom tržištu, tako bi trebala padati i njegova cijena. Usporedbu sam prikazao na slici ispod. Normirao sam Brent crude (/100) da se lakše može pratiti usporedba trendova.

Jasno je iz ovog grafikona (zeleno područje “više marži”) da su ih dobavljači digli nakon ljeta - cijena nafte je od srpnja u konstantnom laganom padu, dok su cijene plavog dizela stagnirale ili rasle do kraja studenog. Očito su trgovci procijenili da nakon mjesec-dva nakon deregulacije mogu početi dizati marže - bolje rečeno vraćati ih na normalu.

Ipak, prosinac i veliki pad cijena plavog dizela krajem mjeseca me demantira. Zgodno za trgovce)i nezgodno za seljaka je da je taj pad cijena nastao tek krajem godine - kada je većina ratara već završila sjetvu, žetvu i zimsku obradu. Kroz siječanj i veljaču će se trošiti minimalne količine tog goriva, tako da je ovaj pad cijena vrlo simboličan što se tiče potrošenih količina u tom periodu.

Lijepo izgleda ovaj zadnji pad cijena, ali od njega slaba korist na računima većine poljoprivrednika. Osim onih koji imaju vlastite kapacitete za smještaj većih količina tog goriva.

Što zapravo znači naš manjak prehrambene samodostatnosti: Koliko dana smo od gladi?

Ako se nastavi ova logika trgovaca u kojoj se u vremenima većih potrošnji događa rast marži, očekivati ih možemo pred proljetne aktivnosti u polju. Ako bude tako, morat ću na proljeće popričati sa svojim dobavljačem oko rabata na plavom dizelu.

Tankati ili čekati?

Trenutna cijena mu je zbog niskih cijena nafte dosta povoljna - stručni portali kažu da su maloprodajne cijene 0,68-0,70 EUR/litri s PDV-om. To je jedna od nižih cijena ne samo zadnjih 12 mjeseci, nego i u nekoliko posljednjih godina.

Pitanje trenutka za našeg seljaka je sljedeće: ima li na ovim cijenama smisla napuniti svoje tankove ili čekati daljnji pad? Nafta na svjetskim tržištima padala je od ljeta do događaja u Venezueli i Iraku, u zadnjih tjedan dana raste. Svejedno, 60 USD/barelu koliko je bila cijena sirove nafte krajem 2025. čini se dosta niska - najniža od veljače 2021. S obzirom na kretanje prema gore (dok pišem ovaj članak već je na 64 USD/barelu), iduća će cijena biti viša od sadašnje.

Ja sam odlučio sada napuniti tankove za svoje aktivnosti u bajamiku u veljači i ožujku. Ovo je trenutno odlična cijena. Može li niže? Naravno. Sjećam se pandemijskih 1,5 kn/litra.

Kvote ovisno o vrsti proizvodnje

Kolike su uopće kvote za plavi dizel ovisno o vrsti proizvodnje i s obzirom na njihovo slabo iskorištenje, jesu li one ispravno određene?

Njih definira pravilnik u kojem su ovisno o tipu poljoprivredne proizvodnje određene kvote (u litrama/ha) dostupnog subvencioniranog plavog dizela. Taj je pravilnik dosta “grub” jer jednako tretira silažni i merkntilni kukuruz, voćne vrste grupira u samo dvije skupine (u istoj su grupi badem i jabuka koji imaju značajno različite potrebe za satima rada traktora pa samim time i litrama goriva).

Pokazatelji prava na potrošnju plavog dizela za namjene u poljoprivredi

Pravilnik kaže: voćarstvo 300 i 600 litara/ha, maslinarstvo 250 litara/ha, ratari 200 litara/ha, mliječne krave čak 180 litara/kravi. Idem baciti par brzih brojki da provjerim koliko je dobro naša administracija procijenila potrebe hrvatskih poljoprivrednika za plavim dizelom.

Pšenica

Izračun iz jedne moje stare priče je bio da proizvodnja pšenice na visokoefikasnom gospodarstvu troši 110 litara/ha. Hrvatski prosjek je vjerojatno 120-140 litara/ha. Ali znam i ratare koji rade na nagibima, imaju tešku zemlju i uzgajaju puno silaže, njima poneke godine ni ukupno dodijeljeno pravo nije dovoljno. Ukupno pravo za ratarstvo je 200 litara/ha. Većini ratara je 150 litara/ha više nego dovoljno.

Voćnjaci

Iz prve ruke - za badem koji spada pod voćne vrste, pravo za plavi dizel je 300 litara/ha. Koliko stvarno potroše voćari? Kod nas (Zrno zdravlja d.o.o, nasad badema) strojne operacije su jedna unutarredna obrada godišnje, 3 malčiranja, 6 prskanja, 2 gnojidbe, skupljanje grana i berba. Plus transporti, popravci, brljanja, srljanja, skupljanja kamena, logističke operacije. Ugrubo to je u našem slučaju najviše 20 sati rada traktora po hektaru. 20 sati x prosječnih 7 litara/sat potrošnje (prosječno 100 KS traktori) =140 litara.

Naša kvota je čak 600 litara/ha - očito nepotrebno visoka s obzirom na naše potrebe u voćnjaku. Slična bi kalkulacija treba biti za većinu voćnih vrsta gdje agrotehničke operacije izgledaju slično (višnja, lijeska, orah…) - eventualno razlike mogu biti u potrošnji u berbi ili broju prohoda atomizerima. Nije ovo nikakva nastala šteta za državu, mi svoju kvotu jednostavno ne potrošimo. Propadne.

Tovna junad

Kvota je 30 litara/grlu. Upravo toliko smo i trošili na jednoj farmi koja nije bila jako efikasna.

Muzne krave

Za muzne krave kvota je 180 litara/grlu. Ovo mi se čini baš puno, ako bi morao gatati (na bazi duplo više hrane i duplo više stajnjaka) rekao bih da je to maksimalno duplo-troduplo više nego kod bikova - dakle 60-90 litara/grlu. Vjerujem da robotske farme sa skreperima troše i manje od 30 litara/kravi - na takvim farmama nema puno rada, uglavnom utovar i mixer prikolica za nahraniti. Mljekari, ako sam falio javite mi brojku pa promijenim.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Sve u svemu plavi dizel je lijepi poguranac hrvatskim poljoprivrednicima i treba uvažiti plavu potporu od 60-ak milijuna EUR svake godine.

Hvala hrvatskim poreznim obveznicima!