Volio bih da vam mogu reći koliko sam uzbuđen, a još ak mi se strefi da baš na mojoj parceli ima i nafte. Ajme di mi je kraj. E sad, jel neko zna kak doć na mjesec?
Svakih nekoliko dana se po raznim medijima pojave razne insinuacije (kupio sam rječnik) kako je svaki normalan propali hrvatski poljoprivrednik nesposoban i ne zna distribuirati svoj proizvod. OK, ja bi to shvatio da smo nesposobni onda u proteklih deset godina, ali čini se da mi postajemo sve nesposobniji i imamo sve manje, a kao jako vrijedan narod radimo sve više i bolje, dok je kvaliteta onoga što proizvedemo na visokoj razini.
E, sukladno tome, smislio sam na koji se način spasiti. Ima već dosta godina kako je počela rasprodaja parcela na mjesecu, samo što naša vlada šuti o tome jer ne žele da znamo s obzirom na cijenu.
Naime jedan hektar obradive površine košta oko 1 kune kad se preračuna iz dolara. Čim sam to saznao, odlučio sam uložiti čak 100 kuna i uzet si neki krasan komad zemlje tamo. Imam na papiru sve zeleno na bijelo i ne može mi nitko ništa. Malo sam si pročitao i neke brošure koje stvari najbolje uspijevaju, a mogu se prodavati po cijeloj zemaljskoj kugli.
Jedna od krasnih kultura je radioaktivni uran. Nema puno održavanja i nema potrebe za navodnjavanjem, što je ogromna prednost u investicijama. Sjeme se može nabaviti u svim boljim radioaktivnim ljekarnama na Marsu. Naručio sam dvije vrećice već. Preoreš, posadiš i laganini čekaš da naraste. Poslije možeš pobrati i ručno jer se lagano skida sa peteljke. Za prodaju nije frka jer svi se otimaju, a cijena visoka.
Druga stvar koju planiram je malo zahtjevnija. Ima neko modificirano sjeme crnog i bijelog grožđa u malim bobicama koje kad se posade, nakon određenog vremena dobiješ buteljirano vino. E tu bi sad, već kako piše u uputama, bilo jako dobro da s vremena na vrijeme padne i kiša da se baš ne mora polijevati ko ludo. U stranim državama već se može kupiti i automatski berač butelja, da se ne mora ručno raditi. Nemoš vjerovati koliko mi sa tehnologijom kasnimo. Nije mi baš sve jasno koje su sorte u pitanju, ali vino je vino baš me briga. Ako ništa drugo, pravit ću sebi - bar ne moram kupiti.
Ono što je meni za svaku pohvalu da se ne morate odreći ovozemaljskih beneficija i zadovoljstava. Naime, recimo kada su izbori bilo koje vrste, imate pravo glasovati putem satelita i vaš se glas broji kao da ste u svom selu. Ako recimo Jelena Rozga ili bilo tko drugi u prodaju pusti novi CD, imate pravo tražiti da vam se pošalje direktno na vašu adresu na mjesecu i to da plaćate samo iznos CD-a, a ne i troškove poštarine.
Volio bi da vam mogu reć koliko sam uzbuđen a još ak mi se strefi da baš na mojoj parceli ima i nafte.. ajme di mi je kraj. E sad, jel neko zna kak doć na mjesec?
Foto: depositphotos.com
Tagovi
Autor
Maja Celing Celić
prije 3 tjedna
Ma Đuro nema,.u tome i je stvar. Samo jedna vrsta papirnatih vrećica, jednakomjerno raspoređena po polju.
Đuro Japaric
prije 3 tjedna
Vjerovatno u blizini ima deponija smeća pa je vjetar to raširio ! U Dalmaciji vjetar raširi plastične vrećice , a to je još puno gore za okoliš !
