Pa di baš s mlijekom u Kinu, ima ih ko Rusa

Da, hrvatsko je mljekarstvo gadno "zaronilo", da tako kažemo. U krizi koja je pogodila taj sektor padali su i veći igrači diljem Europe, kako ne bi kod nas. I da, možda i smiješno zvuči da ćemo mlijeko i mliječne prerađevine izvoziti, pazi gdje - u Kinu! Zemlju čijih stanovnika, kako u šali znamo reći, "ima k'o Rusa". 

No, tržište nam se otvara. Samim tim i mogućnost da se negdje drugdje plasira proizvod. Čak i mlijeko s kojim ne pokrivamo domaće potrebe. Uopće ne sumnjam da će otkupljivači htjeti zaraditi i ući u posao s Kinezima pa možda i otkupna cijena koju vam ponude bude veća? I onih koji bi izvozili i onih koji žele kvalitetu zadržati za sebe. A ima takvih, nemojte u startu odmahivati glavom. 

Mala egzotična Hrvatska 

Ponavljam, otvara nam se tržište. Ogromno tržište koje, dakako, to naše mlijeko neće ni osjetiti. Pišete u komentarima: Sva naša proizvodnja nije dovoljna da svaki Kinez otpije gutljaj. Da, vjerojatno nije. No, zašto odmah odmahivati na otvorena vrata? Ne možemo mi to. Pa tko kaže da moraju svi i u milijunskim količinama? Imamo sjajnih maslinara, proizvođača ulja, pršuta, kulena koji svoje proizvode plasiraju na svjetska tržišta. I da, nisu to milijunske količine kojima će opskrbiti nečije tržište, ali prodaju, šire se. Ako imate narudžbe s domaćeg terena i dođe još koja "vanjska", imate dvije. Širite se polako, otvarate vrata, udružite se sa susjedom, imate par stotina litara više. Tako mali, ekskluzivitet ste. 

Pišete u komentarima: Sva naša proizvodnja nije dovoljna da svaki Kinez otpije gutljaj. Da, vjerojatno nije. No, zašto odmah odmahivati na otvorena vrata? Ne možemo mi to. Pa tko kaže da moraju svi i u milijunskim količinama? 

S druge strane, Kina je i zagađena zemlja. Sve zemlje svijeta preselile su proizvodnju u Kinu. Jeftinije je. I sad neki mali Jozo na ogromno tržište stavi mlijeko s čistih pašnjaka. Nešto novo, njima egzotično. Jer, budimo iskreni, mi smo Kini egzotika. Neka tako mala državica, što god mi mislili, još uvijek nezagađena jer nam je većina industrije nestala u jeku rata, tijekom famoznih privatizacija. No dobro, to je neka druga tema. 

Problem s ruskim "njet" još nismo riješili

Znamo i sami što se događa s mandarinama otkako je Rusija rekla "njet". Ono što je do jučer dobro išlo, imalo sigurno tržište, odjednom se našlo u velikom problemu koji i dalje nema rješenja. Zašto za tim mlijekom, sirom, jogurtom, pa sigurno i skutom, basom, ne bi krenule i mandarine, jabuke koje ne nalaze tržište jer smo zatrpani poljskom jabukom? Pa već se priča da će tuna biti sljedeća, a onda i meso peradi. 

Hrvatsko mlijeko i mliječni proizvodi izvozit će se u Kinu, ogromno tržište otvara se i za tunu!

Često čitam da bi država trebala pomoći. Da, trebala bi. I ovo je ono što država mora činiti. Otvarati tržišta. Ako Rusija neće, Kina će. Nemojmo odmah odmahivati rukom, vikati mi to ne možemo. Da, ne možemo opskrbiti cijelo kinesko tržište, ali to nitko ni ne traži od nas. Otvara se veliko tržište. Idemo to iskoristiti. Uopće ne sumnjam da je neki otkupljivač već složio računicu, a u nju ne može bez vas. 

Haj'mo malo pozitive. Osmislimo marketing "mala zemlja, čisto mlijeko" (lupam, nek marketinški stručnjaci to smisle) i ponudimo kvalitetu koju, sigurna sam, Kina nema. Tržište će reći svoje, ali ako nismo ni pokušali, ne možemo ni znati kako ćemo proći. A tržište je čudo - nosi i veće cijene ako imate više opcija. Nosi i veću proizvodnju ako vas prepoznaju i traže još.