Prije nekoliko godina ekološka poljoprivreda bila je hit. U međuvremenu, priča je, izgleda, zamrla. Gdje je danas naša ekološka proizvodnja?
Ekologija, preciznije ekološka proizvodnja, bila je boom prije nekoliko godina. Poljoprivrednike smo pozivali da se uključe pod nadzor i utječu na stvaranje hrvatske ekološke marketinške bajke. Kao gljive poslije kiše svakodnevno su nicala nova kontrolna tijela. Političarima su usta bila puna ekologije.
No, danas, čini se, govornici su se umorili. Potrošači nisu razvili povjerenje u ovaj sustav, pa je posljedično ponuda hrvatskih ekoloških namirnica na policama naših trgovina zanemariva. Gdje su naši eko proizvođači i koliko ih je već odustalo od borbe s vjetrenjačama?
Ponovit ćemo još jednom dok i vrapci na grani ne budu znali napamet: Opći cilj EU je da do 2030. godine barem 25% od ukupnih poljoprivrednih površina bude pod ekološkom proizvodnjom. Pojedine članice kao Lihtenštajn i Austrija već su odavna dostigle taj cilj. Prema podacima iz 2023. oko 10,9% ukupnih poljoprivrednih površina u EU je bilo pod ovom proizvodnjom.
I jedan od ciljeva hrvatskog Strateškog plana ZPP 2023-2027 povećanje je površina pod ekološkom proizvodnjom na 14% do 2030. godine. Hrvatska je u 2019. godini imala 108.127 ha površina pod takvim uzgojem što je činilo 7,2% ukupne korištene poljoprivredne površine te godine. Prema podacima DZS za 2023., površine pod ekološkim nadzorom u RH su iznosila 119.873 ha što je predstavljalo 8,07 % ukupno obrađenih poljoprivrednih parcela, te je bilo 6.697 subjekata pod nadzorom.
Do početka listopada 2025. godine na listu B1 podnesen je Jedinstveni zahtjev za intervenciju 70.04. Ekološki uzgoj za 124.755,02 ha što je oko 10,79 % ukupnih poljoprivrednih površina u RH.
Možda ovi podaci neupućenim zvuče ohrabrujuće, ali bitno bi bilo među ekološkim poljoprivrednim površinama razlikovati visoko-proizvodne površine kao što su povrtnjaci, plastenici, ili ratarske površine, u odnosu na one površine koje mogu i ne moraju donositi prinos. Tu prvenstveno treba uvrstiti krške pašnjake, livade i ekstenzivne voćnjake. Jer iskreno, proizvoditi npr. povrće na ekološkoj površini puno je radno zahtjevnije nego gospodariti eko pašnjakom.
Dodatno, još uvijek je ogroman broj ekoloških ekstenzivnih voćnjaka bez prinosa. Neki zato jer su premladi, a neki jer nikad nisu niti planirani za proizvodnju već su sađeni isključivo radi nekih od financijskih benefita koji su korelirali s ulaskom u ekološki sustav. Zato i imamo samo 307 proizvođača ekološkog povrća, a preko 3.000 takvih voćnjaka.
Dodatno, oko 1.000 subjekata gospodari krškim pašnjacima. No, ostaje pitanje koliko ekološkog mesa RH zapravo proizvodi, te koliko prosječnih hrvatskih potrošača uopće može doći u dodir s ekološkim hrvatskim mesom?
Podaci dobiveni iz APPRRR (25.09.2025.)
| Sektor | Broj subjekata |
| krmno bilje | 1.654 |
| krški pašnjak | 1.006 |
| livade | 1.229 |
| ostalo industrijsko bilje | 19 |
| pašnjak | 383 |
| povrće | 307 |
| soja | 107 |
| uljarice | 228 |
| voćne vrste | 3.233 |
| žitarice | 766 |
Još uvijek pojedini proizvođači ulaze pod ekološki nadzor, ali ih i veliki dio izlazi svake godine. Do 25. rujna 2025. godine iz APPRRR-a smo dobili informacije da trenutačno u RH posluje 5.787 subjekata. Do istog perioda od nadzirane eko poljoprivrede odustalo je u tekućoj godini 259 subjekata, dok je u 2024. godini ukupno odustalo 429 subjekata.
Tadašnji povećani trend izlazaka u uskoj je vezi s istekom petogodišnje obveze nakon ulaska pod nadzor radi nekih od mjera vezanih uz protekli ZPP. U 2023. godini je izašlo do listopada oko 242 subjekta, a u 2022. godini ukupno oko 259 subjekata.
Novih nadziranih subjekata u 2025. godini je 253 što bi značilo da se podjednaki broj ove godine uključio i izašao iz ekološkog nadzora.
No, što se tiče podataka o broju subjekata pod ovim nadzorom, bitno je razlikovati proizvođače, odnosno subjekte koje stvaraju potpuno novi proizvod, od prerađivača pod ekološkim nadzorom među kojima veći postotak čine samo prepakiravači (da, prepakiranje je svrstano u preradu) kao što su veliki dobavljači za lance zdrave hrane. U Upisniku ekoloških subjekata je trenutačno 610 subjekata koji obavljaju isključivo djelatnost prerade (pripreme). Za naše društvo, najpotrebnije je poticati prvenstveno primarne ekološke proizvođače hrane jer njih kronično nedostaje. Među ekološke subjekte još se ubrajaju oni koji skladište takve proizvode, trguju njima, uvoze ih i slično.
Ekološko stočarstvo posebna je priča. Iako Hrvatska ima bogomdane prostore za ekološki uzgoj životinja, sistem na terenu štuca na svakom koraku. Od činjenice da imamo samo nekoliko ekoloških proizvođača jaja, preko problema s nedostatkom ekološkog sijena ili krmiva, pa do problema s nedovoljnom veterinarskom podrškom na terenu.
Dodatno, teškom će mukom prosječni hrvatski potrošač doći do ekološkog mesa. Jedan od razloga je nedovoljna ponuda, a drugi je ekskluzivnost ovakvog proizvoda. No, veliki udio ekološki poljoprivrednih površina u RH čine upravo pašnjaci. Nažalost, događa se da pojedini poljoprivrednici pod ekološkim krškim pašnjacima imaju prijavljene površine na kojima stoka nije nikad napasivana.
Pojedinim je krškim pašnjacima, čak nemoguće pristupiti vozilom za prijevoz stoke. Prema podacima iz 2019. godine u RH je na prvom mjestu ekološki uzgoj ovaca, zatim goveda, koza, svinja pa peradi.
Na pitanje o razlozima izlaska iz ekološkog nadzora, iz APPRRR-a odgovaraju da subjekt nije obavezan Agenciji navesti razlog izlaska, no iz dosadašnje prakse i u svakodnevnoj komunikaciji s korisnicima izdvajaju razlog nemogućnost bavljenja ovom proizvodnjom zbog starosti, bolesti nositelja subjekata i sl.
S terena saznajemo i sljedeće razloge gubitka motivacije za ostanak pod tim nadzorom; nekim poljoprivrednicima ulazak u ekološki sustav omogućio je isključivo bolje bodovanje za druge mjere poljoprivrednih potpora, drugi nisu bili spremni na digitalne zahtjeve kod prijave ovakvog sustav, a treći su se pak razočarali u kaotično stanje na tržištu ekoloških proizvoda.
No, problem koji se provlači kroz sve ove priče je nepovjerenje krajnjeg potrošača u sam sustav. Tome smo i sami doprinijeli nejasnim kriterijima i dvostrukim standardima. Priupitate li prosječnog potrošača koja je razlika između ekološki proizvedenih jaja, od onih od podno držanih ili pak sretnih koka, neće znati.
Agencija za plaćanja provodi potpore ekološke proizvodnje propisane Strateškim planom Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. Hrvatsko tržište ekoloških proizvoda iz hrvatskih primarnih eko proizvoda, gotovo je nepostojeće. Razne udruge i savezi pokušavaju organizirati ekološke sajmove, ali među izlagačima takvih sajmova (koji su, usput rečeno, uvijek isti) dopušteno je izlaganje i onim konvencionalnim. Dodatno, na takvim sajmovima, dio je onih koji kupuju uvoznu primarnu ekološku namirnicu i nju prerađuju u svoj proizvod dodane vrijednosti.
Bitno je također, napomenuti da je na ovakvim sajmovima premalo proizvođača onih najvažnijih namirnica koje svakodnevno koristimo u prehrani kao što su: meso i mesni proizvodi, mlijeko i mliječni proizvodi, povrće, te pekarski proizvodi, a sve s ekološkim certifikatom.
Svjetski podaci za 2023. godinu označili su SAD (59,0 milijardi eura), kao najveće svjetsko tržište ekoloških proizvoda, a slijede je Njemačka i Kina. Švicarska je zabilježila najveću potrošnju po stanovniku ekološkom hranom. Danska ne zaostaje puno. Njemačka i Švicarska mogle bi biti kvalitetno izvozno tržište i za naše ekološke proizvode, da ih ima.
Posljedice konvencionalne poljoprivrede po zdravlje ljudi i okoliša su evidentne. Kada bismo razvili društvo s nultom tolerancijom na toksine u hrani, onda bi rasprava o ekološki nadziranoj poljoprivredi postala suvišna. Nažalost, u procesu proizvodnje hrane dozvoljeno je korištenje toksina koji svojim reziduima često prijete našem zdravlju. Kada govorimo o proizvodnji hrane, u istoj rečenici nikada ne bismo niti trebali definirati dozvoljenu količinu otrova.
O vlastitom zdravlju ne bismo trebali pregovarati. Niti postoji 50 nijansi sive o ovoj prevažnoj temi jer samo je jedan pravilan način proizvodnje zdrave hrane, a to je onaj bez upotrebe otrova. Hrana treba biti zdrava, zdravstveno ispravna i sigurna bez ikakvih rezidua (dozvoljenih i nedozvoljenih). Nažalost, živimo u sistemu koji zamagljuje stvarnost i u kojem pobjeđuje onaj koji može platiti bolju reklamu. U Europi se ekološkom markicom označavaju proizvodi pod strožim ekološkim nadzorom, ali onda EU uvozi ekološke proizvode slabije kvalitete i sistem se urušava.
Na tržnicama se konvencionalna hrana često reklamira kao ekološki uzgojena i sve ostaje na međusobnom povjerenju između potrošača i trgovca. Među našim potrošačima tržišne okolnosti su stvorile dojam tzv. relativne zdrave proizvodnje kada će većina prosječnih potrošača samo slegnuti ramenima i zaključiti da je sve to isto (proizvod konvencionalno proizveden i ekološki označen). Ovako, stvaramo okruženje gdje će si samo pojedinci moći priuštiti garantirano zdravu netretiranu hranu.
Prema riječima ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Davida Vlajčića, ekološka poljoprivreda ima ključnu ulogu u postizanju održivog razvoja i očuvanju prirodnih resursa za buduće generacije. No, ekološki proizvođači su često prepušteni sami sebi i čini se da je nadzirana proizvodnja hrane nisko na listi prioriteta u našoj državi.
Tagovi
Autorica
opg mogovine
prije 1 mjesec
Pitajte ministra što misli o tome ako se vratio sa kolinja i ako je uspio narezati sav špek za čvarke.
I l
prije 1 mjesec
hrvati vole vise tenkove i ratovat nego proizvodit eko hranu takav smo narod neka vojska zagaduje nase povrsine
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
Već se vodila slična rasprava i moje miščlljenje je bilo da ekologija može ići u povrtlarstvu,voćarstvu,livadama i pašnjacima,sa pripadajućom stokom.Žitarice i uljarice su pod jako velikim upitnikom,jer jednostavno to neide.Ukoliko se ekološki proizvode tu nema uroda i jedino malčer ima posla,barem na nekim većim površinama.Proizvođači koji se zaista trude da budu ekološki nailaze na razne gluposti kao npr jedan uzgajivač konja ne može gnojiti svoje lešnjake sa svojim stajskim gnojem,jer iako konji pasu na ekološkom pašnjaku,dodatno kupuje zob koja nije ekološka,pa onda niti stajski gnoj kao nije ekološki.Glupost neviđena,ali zato neki trgovac uveze jaja iz Ukrajine i prepakira ih pod ekološka bez problema.Veliko je i pitanje platežne moći potrošača...
Mladen Kušeković
prije 1 mjesec
U potpunosti se slažem sa Željkovim prijedlogom...jer odnos resornog ministarstva i Apprrr-a prema ekološkim proizvođačima je pod posebnim režimom. Evo, mi smo upravo prije nekoliko dana, točnije 25.11.2025. primili Odluku o potporama za proizvodnu 2023. godinu u kojima nas se sankcionira po svim točkama optužnice za našu proizvodnju. Ukupno preko 60 stranica nama nerazumljivog teksta. Unatoč činjenici da kontrola na terenu koja je obavljena u veljači 2024. godine (treća zaredom u tri godine) konstatirala da nemamo NIKAKVIH nepravilnosti po bilo kojoj osnovi i gospodin kontrolor je tu činjenicu potkrijepio sa preko 700 fotografija.... Nažalost, zbog brojnih (svima nam poznatih imenom i prezimenom) nepravilnosti i zloupotreba sustava, svi smo strpani u isti koš i javnosti se uporno plasira laž o silnim milijardama (kuna, jer još groznije zvuči) bačenih u poljoprivredu. Da je to tako, vidjelo bi se negdje, pa makar i slučajno. Nažalost, odluke donositelja pravila igre vode nas u propast bez ikakve nade da se ovaj brod može okrenuti u pravom smjeru. Da li je potrebno komentirati najnoviju činjenicu da se 27.11. donosi Pravilnik kojim se do kraja kalendarske godine mora riješiti status vlasništva preko 200.000 hektara zemljišta. Niti 20 radnih dana nije ostavljeno da se to napravi. Nije nerealno da se polovica te površine iz razno raznih razloga neće riješiti u zadanom roku. To je minimalno 30 milijuna eura godišnje manje novaca iz EU proračuna za našu poljoprivredu, živog novca. Dakle, jedan tenk Leopard godišnje. Taj koji ima hrabrosti donijeti takvu odluku zaista mora znati nešto što moguće svi mi ne znamo i stajati iza iste....i pored svega reći da je to obveza poljoprivrednika, u državi koja prstom nije mrdnula 30 i više godina da se po tom pitanju bilo što riješi. Itd, itd....mogli bi do prekosutra...ali, da ne kvarimo raspoloženje uoči brojnih domijenaka, konferencija, dodjela priznanja i svečanosti na kojima orkestar svira....
SASA FRANIC
prije 1 mjesec
sve je demagogija leftatrda komunjara i tifusara iz pogane ljevicarske nakazne EU. pricaju jedno, a onda sklapaju ugovore s onima koji proizvode skroz drugacije. i onda nam jos govore kako nismo konkurentni. pricati kod nas o ekologiji a dopustiti uvoz iz zemlja gdje se koriste i pesticidi, i gnojova, i GMO, i gdje boljsevicki rezimi kao rusija i kina drze svinje u zgradama sa 25 katova i gdje svinja nikada ne vidi suncevo svjetlo, isto i s peradi... i onda nama kazu pa oni su konkurentni. licemjerje utopijskih komunista koji sve mogu samo unistavati. ako se ne rjesimo te lijevicarske bagre biti ce samo jos gore. a i SAD su to upravo objavili Europi, ili istrjebite sve ljevicare i komunjare ili cete postati neprijatelj SADa !!i uz to SAD su jucer objavili o dodatnih 12 milijardi dolara toliko za jos jednu dodatnu pomoc svojoj poljoprivredi.
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Moj predlog je da jos smanje poticaje za ekološku proizvodnju recimo sa sadašnjih 157 eura po hektaru za pašnjake i livade na 57 eura. Ono bilo je 257 pa 157 pa neka bude 57. I neka se poveća pasno opterećenje zašto da bude 0,3 uvjetna grla po hektaru ja predlažem da na svaki hektar treba imati jedno uvjetno grlo. Isto tako predlažem da se smanje odštete za štetu nastalu od vukova za 50%. Pošto su vec poticaji smanjeni zbog inflacije za 30% uz sva gore predložena smanjenja vjerojatno ce i mnogi odustati od poljoprivrede i tako olakšati život i rad ljudima koji rade u ministarstvu poljoprivrede i Agenciji za plaćanje
Mladen Kušeković
prije 1 mjesec
Zanimljiv članak u kojem je rečeno puno toga što je točno, ali isto tako i netočnih podataka. Krenuo bi od samog naslova članka koji je netočan jer ispravno bi bilo reći: "OTUŽNO STANJE HRVATSKE POLJOPRIVREDE"...pa onda negdje u podnaslovu...A POSEBNO EKOLOŠKE...koja se susreće sa brojnim preprekama i neriješivim problemima...pardon, IZAZOVIMA, kako to sada često čujemo od kreatora politika, pa tako i poljoprivredne. Ne mogu puno o drugim granama, ali mogu reći nešto o stočarstvu i područjima krša, odnosno područja koje se prostire na gotovo 50% ukupne kopnene površine RH. Namjerno izbjegavam termin krški pašnjaci, obzirom da je to područje zadnjih godina izazvalo dosta negativnih komentara, naravno neopravdano, obzirom na činjenicu da se upravo na takvim područjima u ostalim europskim (ozbiljnim) državama proizvode prepoznatljivi proizvodi, više dodane vrijednosti i naravno, sukladno tomu i u ograničenim količinama. Da ne nabrajam previše, ali počevši od Portugala preko Španjolske, Francuske, Italije...pa sve do Grčke, svaka od tih zemalja ima brojne zaštičene proizvode upravo sa tih područja. Imamo ih naravno i mi, ali se oni ne nalaze u evidencijama ekoloških proizvoda iako oni to stvarno jesu jer ih se, usudio bih reći, niti ne može proizvesti na neki drugi način. Razne vrste sireva, pršuta, janjetine....za razliku od žitarica i ostalih ratarskih kultura u kojima naši ratari nikada neće moći konkurirati vodećim svjetskim proizvođačima te vrste, burzovne robe...unatoč silnim nastojanjima kolega sa sjevernog dijela naše zemlje. Čak i sama slika uz naslovnicu sugerira kako otužno izgleda površina, koja za onoga koji ne prepoznaje Bogom danu vrijednost upravo takvih površina za ispašu stoke, naveo na pogrešan zaključak kako to sugerira naslov teksta. Ja ću se usuditi tvrditi upravo suprotno. Naime, netočan je podatak da se na području krških pašnjaka ostavruje pravo na poticaj za ekološki uzgoj, a da se uopće ne treba imati stoku. Nažalost, točno je to da se za konvencionalnu proizvodnju, odnosno uzgoj ne treba ispuniti taj uvjet. Na tu nelogičnost upozoravam svih ovih godina, ali bez uspjeha. Dakle, da zaključimo, stočati u ekološkoj proizvodnji MORAJU IMATI stoku jer inače ne mogu ostvariti pravo na tu vrstu potpore. Također ću se usuditi demantirati i slijedeće navode, a to je podatak da u evidenciji površina koje su u ekološkoj proizvodnji ima najviše pašnjaka, poglavito krških na kojima nema nikakve proizvodnje. Upravo suprotno, tvrdim da se na tim površinama proizvede najveća količina mesa koje konzumiraju ISKLJUČIVO domaći potrošači, a u velikoj mjeri i turisti. Jedini problem u cijeloj priči predstavlja činjenica da glavnine tog mesa nema u nikakvim evidencijama iz jednostavnog razloga što je većina janjaca proizvedenih u Hrvatskoj zaklano u neregistriranim objektima "za vlastite potrebe", a većina naših građana je barem jednom u godini imala priliku jesti upravo to meso u brojnim restoranima koji nude pašku, cresku, ličku i ne znam koju već ne...domaću janjetinu. Za istinitost ove tvrdnje potražite izvještaj HAPIH-a iz kojeg je vidljivo da u RH imamo oko 600.000 ovaca, a u registriranim objektima je legalno zaklano oko 120.000 komada janjadi, odnosno oko 20%. Mislim da se možemo složiti da je barem 50% tih janjaca uzgojeno upravo na površinama sa naslovnice. Nadalje, također prema podacima koje svatko može dobiti iz evidencija HAPIH-a, na tim područjima boravi cca 50.000 krava. Prema najgoroj pretpostavci da je samo 50% njih uspjelo othraniti tele i obraniti od vukova, nevremena i ostalih nepogoda dolazimo do podatka da se radi o oko 25.000 komada teladi. Manji dio njih je završio dalje u tovu jer i to potvrđuju podaci o broju domaće teladi u tovu junadi (ne računajući telad sa mliječnih farmi), ali neka ih je "samo" 15.000 komada zaklano i konzumirano opet u brojnim restoranima..ispod peke ili kako god već. Za razliku od janjaca, najveći dio njih je legalno zaklan u ovlaštenim objektima, klaonicama jer za razliku od janjaca koje svaki uzgajivač može konzumirati "za vlastite" potrebe u neograničenom broju, sa teladi nije takva situacija. Mađutim, telad (pa i junad), nakon legalnog klanja nestaje u sivoj zoni....pa onda imamo pašnjake bez proizvodnje....pardon, bez evidentirane proizvodnje. Za razliku od nas, ranije spomenute ozbiljne države su te svoje "nedostatke" pretvorile u prednosti, ali za razliku od naših donositelja političkih odluka, koji se susreću sa izazovima, oni rješavaju probleme poljoprivrednika i čuvaju ih ko kap vode na dlanu.
Marta Radić
prije 1 mjesec
U RH sve je loše organizirano po pitanju eko proizvodnje..od propisa , nadzorni stanica do tržišta. Prvo nadzorne stanice rade što hoče..mnoge totalno neprofesionalno , kontrole nikakve istih , lnspektorat kako radi vidimo iz spisa Uskoka ovih dana. U mps nema incijative za promjene i tako odlazimo u letargiju . Prića o akciskom planu , samo je mrtvo slovo na papiru...jednostavno mi nemamo kvalitetnih ljudi u institucijama za takav plan , totalno smo podkapacitirani. Priča u zemljama EU je potpuno nešto drugo...Austrija , Švicarska , Njemačka... Tako da bih ministar poljoprivrede treba protresti svoje ministarstvo , te staviti ambicioznije ljude u taj sektor ograničiti broj nadzornih stanica..mislim da ih je 17 u RH sto je apsurd s obzirom na površine , dovoljno 3-4 , Pojednostaviti birokraciju i dr. Puno je tu u sustavu nelogičnosti...ali imamo bogom dane uvjete za eko uzgoj , ali nažalost nemamo ljudi u sustavu koji to prepoznaju.
David Cvetanović
prije 1 mjesec
Stočari u ekološkoj hrane vuka i čaglja, trebalo je napraviti eko šemu i dati poticaje za to. Ili možda dati poticaje lovcima da ih se smanji?! Napravite analizu koliko hiljada tona mesa ode godišnje zbog ovoga.