Neprijatelj ribara ili saveznik prirode?

Vidra (Lutra lutra), nekad najobičnija stanovnica svih tekućica i stajaćica, gdje god je opstala, strogo je zaštićena.

Prirodno stanište ove životinje je Europa, dijelovi Azije s umjerenom klimom i sjever Afrike. Prvenstveni razlog za istrebljenje bio je – ljudski faktor, jer su lovci lovili vidru zbog njenog skupocjenog i traženog krzna, a ribari su ju ubijali da im ne bi bila konkurencija u lovu na ribu.

Mladunci se boje vode

Vidra, obična vidra, riječna vidra, europska ili euroazijska vidra je zvijer (tko bi rekao) iz porodice kuna (Mustelidae). Kao i većina kuna, zna plivati, a za razliku od većine, odlično je prilagođena životu u vodi. Tijelo joj je gipko i izvanredno pokretno, potpuno osposobljeno za ronjenje.

U vodi može izdržati satima, ako je potrebno, a za hvatanje plijena (ribe) služi se snažnim oštrim zubima. Mladunci se boje vode dok im ne nikne gusta vodootporna dlaka, tako da ih majka mora malo "pogurati" u rijeku ili potok, ne grubo, jer ova vrsta uopće nije sklona grubosti.

Hranidba joj je bazirana na ribi, pa, iako nije izbirljiva i hvata onu ribu koja se lakše lovi, ipak im je omiljena hrana jegulja. Lovi i riječne rakove, vodene insekte, žabe, ptice, a pojede i mladog kunića ili zeca. Omiljeno područje su im gustiši blizu vode, a jako im je važno da je voda čista. Također, vole područja oko ribnjaka gdje mogu napraviti dosta štete. Tražeći pogodno područje znaju odseliti prelazeći velike udaljenosti.

Simbol hitrog snalaženja i mudrosti

Privatno su stidljive, žive samačkim životom osim u doba odgajanja mladunaca. Jedan mužjak obično kontrolira veći teritorij na kojem se nalazi nekoliko ženki s mladima i mužjak ih posjećuje kad je koja spremna za parenje. Kopaju jazbine između korijenja drveća, blizu vode. Ponekad koriste jazbinu zeca ili jazavca, po pravilu imaju po nekoliko "domova" koje koriste ovisno gdje su se zatekle, a obavezno jazbina ima više izlaza, od kojih bar jedan prema vodi.

Brzi bijeg vidre ušao je u priče i poslovice. Nekadašnji poljoprivrednici smatrali su vidru simbolom dobrog planiranja, hitrog snalaženja i mudrosti. O njenoj pameti i vještinama ispričane su brojne priče uz vatru.

Navodno, krik uvrijeđene vidre može se čuti kilometrima daleko, iako ova životinja obično pušta sasvim tihe zvuke. Vjerovali su da se drže za šapice dok spavaju, što su kasnije potvrdili dokumentarni filmovi o životu životinja. Vidra, izuzetno poštovana u staroj slavenskoj vjeri, u bajkama pomaže glavnom junaku ili junakinji, a u stvarnosti nepogrešivo zna kad dolazi poplava ili se kvaliteta vode mijenja.

Presvlače kožu i znaju sve tajne, a naši stari im ni ime nisu izgovarali

Poneki hajduci i drugi zanimljivi ljudi često su nosili nadimak "vidra", nije sigurno je li to zbog više skrovišta, više partnerica ili spektakularnog bježanja kad se ukaže potreba.

U Hrvatskoj su ove životinje također strogo zaštićene i žive uz čiste rijeke, jezera i močvare, a najaktivnije su noću i u sumrak.