Napredna robotika i AI u našoj poljoprivredi - mit ili stvarnost?

Na velika zvona najavljuju se nove tehnologije, od kojih se očekuje drastična promjena ekonomija i društava, pa tako i poljoprivrede. Nesumljivo je da ta evolucija dolazi, a ostaje pitanje je li stvarno blizu?

Koliko je uopće agrar spreman za primjenu istih? Na kojem su stupnju razvoja ti proizvodi i usluge koji će revolucionirati proizvodnju hrane?

Europska komisija detektirala je izazove pa danas nude različite javne pozive namijenjene razvoju robota, AI baziranih rješenja, dronova, digitalnih usluga i sl. Da pomognu plodnost tala, da odgovore na manjak radne snage, da smanje uporabu pesticida, umjetnih gnojiva i naprave iskorak u profitabilnosti proizvođača hrane. Očekuju se inovacije koje će odgovoriti na potrebe.

Na poziv EU CAP Network posjetili smo tehnološke perjanice u Nizozemskoj

No, vidi li se ta pompa i na farmama?

Ne, zbog brojnih razloga.

Da, ima zanimljivih pilot projekata, nađe se i poneko rješenje višeg stupnja spremnosti za tržište, ali još uvijek ne svjedočimo masovnoj primjeni očekivanih tehnoloških čudesa u poljoprivredi. Zašto?

I ponuda i potražnja imaju svoje izazove.

Ponuda je slabašna, proizvodi još uvijek nisu uvjerili poljoprivrednika u isplativnost ulaganja. Cijene su iznimno visoke, brendovi nepoznati (čitaj: nisu izgradili povjerenje), a održavanje istih jednadžba je s previše nepoznanica.

Clear Timber

Rješenje za digitalnu inventuru u šumarstvu - dronovi opremljeni raznim senzorima i kamerama, prepoznaju 12 tipičnih vrsta drva. Na digitalnoj mapi označuju stabla za sječu (promjer veći od 45 cm). Dron leti unutar definiranog poligona, a dnevno snimi do 200 hektara. Već sljedeći dan šumarija ima snimke i analizu

Farmer se pita koji će od tih alata biti ‘dobitna oklada’. Promjena je danas toliko brza, da se unutar životnog vijeka poljoprivrednika dogodi nekoliko smjena preporučenih tehnoloških koncepata. Dodatno, zanavljanje mehanizacije nije jedina tema razvoja (ili opstanka) poljoprivrednih gospodarstava.

Malobrojni startupovi (engl. novi poduzetnički pothvati) natječu se u utrci za financijama ne bi li pretvorili ideje u praksu, ali rezultati još nisu na tragu očekivanja.

Europa kaska u toj utrci, u kojoj Amerikanci dominiraju u području softwarea, dok Kinezi odavno vladaju hardwerajem.

Visoka razina EU regulacije nikako ne ide u prilog domaćim inovatorima, koji pokušavaju dokazati da i oni konja za utrku imaju.

Vidjeli smo u Nizozemskoj primjere robotike koja pomaže u kultivaciji povrća i drugim operacijama, dronove koje snimaju i analiziraju šumske površine, ali cijena takvih rješenja opravdava ulaganja jedino u uvjetima najvećih troškova rada, ogromne cijene zemljišta, velikog volumena poslovanja i/ili posebnih okolišnih ograničenja.

AGXEED

Svaki tjedan proizvedu jedan autonomni stroj za klijente iz Europe, Sjeverne Amerike i Australije. Nizozemska tvrtka, prisutna 6 godina na tržištu. Prošle godine su njihovi strojevi odradili 23.666 radnih sati na farmama

Jer tko može i hoće platiti nekoliko stotina tisuća eura za kultivator pogonjen energijom solara? Kada će se ulaganje vratiti poljoprivredniku? Hoće li za tri godine slično rješenje biti upola jeftinije?

Sve su to pitanja koje muče proizvođače hrane.

Zašto robotika i AI još uvijek nisu mainstream?

Današnje vrijeme donekle možemo usporediti s 90-im godinama i erom početka ekspanzije osobnih računala. Kompjuteri su tada bili komplicirani i skupi. Korisnik je morao znati sastaviti njegove komponente, kao i instalirati programe. Tražila se vrlo visoka razina specifičnih znanja i vještina, a mogućnosti primjene sužene.

Slično je danas u agraru. Postoje tehnologije koje pomažu u posebnim slučajevima, ali daleko su one od cjelovitih rješenja kakve svaka farma želi imati.

I u tim 90-im godinama prošlog stoljeća računala su imala tek veće tvrtke i poneki znatiželjni pojedinci - entuzijasti, ukupno broj korisnika nije prelazio 5% populacije. Da bi dva desetljeća kasnije svjedočili snažnom valu ekspanzije, zahvaljujući kojoj danas više od 90% nas ima internet i računalo - ako ne kućno, osobno, onda ga ima u džepu. Dakako, današnji je pametni telefon bitno snažniji od računala s kraja 20-tog stoljeća.

A da se vratim na pitanje s početka priče. Kad će masovna primjena robotike i umjetne inteligencije u agraru?

Ne tako skoro, čini se.

Jer poljoprivrednici su tek manji dio globalne populacije, a agrar tek jedna od brojnih ljudskih djelatnosti, pa time nije, čini se, na prioritetnoj listi proizvođača opreme i današnjih investitora. Tako danas imamo jeftinog hobi robota za usisavanje dnevne sobe, ali ne i za prskanje vinograda.

Jer kompleksna Europa nije odlučila postojeća rješenja pustiti u primjenu. Pravila se isprepliću s razvojem i potrebama. Regulativa ne želi omogućiti dronu da obavi operacije za koje je napravljen, zakoni ne dopuštaju da poljoprivrednik skupo plaćeni autonomni stroj odveze cestom do oranice.