Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Državno zemljište
  • 23.02.2025. 17:35

Može li novi ministar riješiti vječni problem državnog (i privatnog) poljoprivrednog zemljišta?

Rješenja već postoje u nekim zemljama, ali evo jednog koje je nastalo u bivšem resoru Davida Vlajčića

Može li novi ministar riješiti vječni problem državnog (i privatnog) poljoprivrednog zemljišta?
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
  • 1.663
  • 286
  • 2

Već gotovo tri desetljeća fokus poljoprivredne politike usmjeren je isključivo na državne oranice, kojih u Hrvatskoj ima manje od 300.000 hektara. Iako su privatne površine dvostruko brojnije, veliki dio njih je zapušten i neiskorišten, dok državna zemlja često postaje predmet političkih igara i spornih odluka.

Prema podacima iz ARKOD-a, trenutno je 1,2 milijuna hektara zemljišta za koje poljoprivrednici ostvaruju izravna plaćanja. Oranice čine 855.000 hektara, od čega je tek 30 posto u vlasništvu države, dok je ostatak u privatnim rukama.

Neevidentirani hektari

Međutim, prema procjenama, više od 100.000 hektara privatnog zemljišta nije evidentirano, dok neki izvori tvrde da ga je čak i 200 tisuća hektara. Nažalost, riječ je uglavnom o usitnjenim, zapuštenim parcelama koje nitko ne obrađuje, niti za njih preuzima odgovornost – ni vlasnici, ni lokalne vlasti, ni država.

Mnogi vlasnici su nepoznati ili su napustili Hrvatsku, ili pak čekaju prenamjenu zemljišta u građevinske parcele.

Jedna parcela, 16 suvlasnika - 10 preminulo, 2 iselilo, a 4 se posvađalo

Austrija, na koju se Hrvatska često poziva, davno je riješila problem privatnog poljoprivrednog zemljišta. Švedska također. Ne dopuštaju cijepanje parcela ni među nasljednicima.

U Austriji nasljednik mora biti poljoprivrednik uz obvezu isplate ostalih nasljednika, dok u Švedskoj država zemljište daje na upravljanje poljoprivredniku, a nasljednicima osigurava rentu.

Hrvatska, unatoč boljim prirodnim uvjetima od tih zemalja, i dalje ne uspijeva uspostaviti dugoročno održiv model.

Političke igre i pretumbacije

No, vratimo se na top temu državnog zemljišta.

Do 2011. državnim zemljištem upravljale su lokalne vlasti. Događale su se brojne nepravilnosti i pogodovanja. Između 1991. i 2011. tako je prodano, do sada rekordnih, 65.000 hektara državnih oranica što je izazvalo golemo nezadovoljstvo poljoprivrednika. Mnogi i danas podsjećaju da je izboru kupaca kumovala politika.

SDP-ov ministar Tihomir Jakovina 2012. godine osnovao je Agenciju za zemljište, koja je trebala stati na kraj lokalnim šerifima, ali se pokazalo da 50-tak zaposlenih nije bilo u stanju odraditi taj posao iz Zagreba.

HDZ-ov ministar Tomislav Tolušić 2018. donosi novi zakon, koji je dao mnoga korisna rješenja, ali i jedno loše. Ukinuo je Agenciju i ponovno ovlast dodjele državnog zemljišta dao gradovima i općinama. Time je opet otvoren prostor pogodovanjima, o čemu svjedoče bučni prosvjedi po Slavoniji.

Zapušteni vinograd
Zapušteni vinograd

Iako zakon iz 2018. obvezuje lokalne vlasti da se bave i zapuštenim privatnim površinama one to ne rade. Naime, zakon općinama i gradovima nalaže godišnju inventuru takvih parcela te javnu objavu tih podataka kako bi se omogućio njihov zakup na deset godina.

Zakonodavac obvezuje gradove i općine da prikupljaju zakupninu i drže je na posebnom računu dok se vlasnik ne javi. Ako vlasnik ostane nepoznat, sredstva se mogu koristiti isključivo za uređenje zemljišta. Iako taj model otvara opciju značajnijeg povećanja poljoprivrednih površina gotovo ga nitko ne primjenjuje.

Može li ministar iz građevinskog resora pomoći agraru?

U Ministarstvo poljoprivrede stigao je novi ministar, David Vlajčić. I to s pozicije državnog tajnika u Ministarstvu prostornog uređenja, građevine i državne imovine.

Možda može iz bivšeg resora preslikati neka rješenja na agrar.

A jedno od rješenja moglo bi biti u pristupu koji je država nedavno uvela za iznajmljivanje apartmana u stambenim zgradama. Ne dobiju li vlasnici stanova suglasnost većine stanara u zgradi, istekom zadanog roka ne smiju ih više iznajmljivati turistima.

Takav bi se model mogao primijeniti i na vlasnike poljoprivrednog zemljišta, možda s dužim rokom od pet godina. Svim vlasnicima, čije je zemljište zapušteno i nepodobno za proizvodnju, trebalo bi dati razumni rok da riješe imovinsko-pravne odnose i stave ga u funkciju. Ne odrade li vlasnici tu obvezu država preuzima inicijativu.

Uključivanje države ne znači oduzimanje privatnog vlasništva, već samo provođenje mjera kojima bi se nove poljoprivredne površine stavile u funkciju proizvodnje hrane – što je strateški interes države. Nedovoljna samodostatnost i golem uvoz upozoravaju da je krajnje vrijeme za ozbiljnije programiranje agrarne budućnosti.

Novi ministar mora vrlo žurno poduzeti još neke konkretne mjere, koje dugi niz godina guše poljoprivredni sektor, a moguće ih je riješiti potezom pera.

Zadaća ministra u postupku nasljeđivanja

Poljoprivrednici godinama prozivaju mjerodavne i traže da se iz Zakona o nasljeđivanju izbaci odredba koja nasljednicima dopušta usitnjavanje parcela. Nažalost, to nije provedeno. Još gore, ta je mogućnost šapatom uvedena i u Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

Naime, zakon iz 2018. nije spominjao cijepanje parcela. Ta apsurdna mogućnost uvedena je izmjenama iz 2022. godine. I to u najgorem mogućem obliku. Nasljednici, budu li hiroviti, mogu (čl.83 st.4.) poljoprivredne površine cijepati i na parcele manje od jednog hektara. Pa njih deset primjerice, dobije po tisuću kvadrata. Dostatno tek za poljoprivrednike hobiste.

Stoga ministar poljoprivrede mora odmah pokrenuti izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu te paralelno inzistirati i na izmjeni Zakona o nasljeđivanju kako bi se ukinulo daljnje usitnjavanje poljoprivrednih parcela ispod jednog hektara.

Proizvodnja hrane mora postati prioritet i to ne samo na papiru.

Nadalje, raspolaganje državnim zemljištem treba oduzeti lokalnim vlastima, jer se pokazalo da nisu dorasle zadatku.

Potrebno je osnažiti Upravu za zemljište koja bi njime trebala upravljati, dakako koristeći postojeće resurse državne administracije. Eventualnu potporu tražiti od županija, ne od općina i gradova. Efikasnija suradnja lakše se ostvari s 21 županom nego sa 555 grado/načelnika.

Usto, potrebno je osigurati potpunu transparentnost u dodjeli zemljišta i sustavno provoditi jak inspekcijski nadzor. Tko ne ostvaruje gospodarski program i nema opravdane razloge za to, mora odmah ostati bez državnog zemljišta. Ne za pet ili više godina.

Hrvatska si više ne može priuštiti gubljenje dragocjenih resursa zbog birokratskih prepreka i političkih igara – proizvodnja hrane mora postati prioritet i to ne samo na papiru.

Trenutak za povijesni zaokret

Podsjećam, i u Ustavu i u svim Zakonima o poljoprivrednom zemljištu, koji su usvajani nakon proglašenja državne neovisnosti, stoji ista rečenica “poljoprivredno zemljište dobro je od posebnog interesa za RH i ima njenu osobitu zaštitu”.

Jasno piše, poljoprivredno zemljište dobro je od posebnog interesa za RH (Foto: M.C. Celić)

I dok teorija poljoprivrednom zemljištu već tri desetljeća jamči "osobitu zaštitu" u praksi nažalost, kontinuirano svjedočimo njegovom usitnjavanju, neobrađenim, zakorovljenim poljima i sve većem uvozu hrane. Zadnji je trenutak za povijesni zaokret.

Ministar Vlajčić može izabrati - hoće li realizirati strateški projekt kvalitetnog razvoja hrvatskog agrara ili će se utopiti u prosječnosti.


Tagovi

Poljoprivredno zemljište David Vlajčić Ministar Cijepanje parcela Izmjena zakona


Autorica

Božica Babić

Više [+]

Novinarsku diplomu "glancala" na Radio Karlovcu, Slobodnoj Dalmaciji i Poslovnom dnevniku. Fokus na poljoprivredu zadržala i nakon nedavnog umirovljenja. Ne prihvaća inertnost u rješavanju akutnih stanja u agraru, ali ni prozivke bez argumenata. Vjeruje da mlade generacije neće posustati na putu razvoja, već će se izboriti za snažniju proizvodnju hrane te očuvani ruralni prostor.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Što jest, jest.