Duži proizvodni vek mlečnih goveda se aktivno promoviše u državama kao što su Holandija i Danska. Dobrobit prema životinjama uključuje osvrt na njihovo zdravlje, ali se odnosi i na mogućnost da prožive svoj život što sličnije prirodnom.
Očekivana životna dob životinja uzgajanih na velikim industrijskim farmama izgleda ovako: mlečne krave žive najduže, a to je oko šest godina ukupno. Rasplodni bikovi žive tri do pet godina, a tovna goveda od 18 meseci do dve godine. Mlade životinje koje se kolju zbog proizvodnje mlade teletine žive manje od godinu dana. Ako se mesna goveda uzgajaju ekstenzivno doživeće i pet godina. Mlečne krave su uopšteno plodne osam do 10 godina, ali će njihova proizvodnja mleka nakon trećeg teljenja opadati i zato velika većina ide na klanje oko šest godine života.
Evoluciono, krave su se prilagodile za proizvodnju mleka dovoljnu za ishranu svog teleta, a to je do četiri litra na dan. Moderni zahtevi mlečne proizvodnje nalažu dnevnu proizvodnju od 20-40 l na dan. Krava rekorderka Beecher Arlinda Ellen holštajn-frizijske rase proizvela je u toku jedne laktacije 25.300 litara mleka, što prosečno dnevno iznosi 69 litara. U vrhu laktacije najveća dnevna proizvodnja ove krave je iznosila 88 l mleka. Druga od svetskih rekorderki Robthon Suzet Paddyy je 1993. godine u toku 365 dana proizvela 26.953 litara mleka. Dnevna proizvodnja iznosila je 74 l mleka. Prosečna holštajn krava u intenzivnoj proizvodnji daje oko 10.400 l u svakom laktacijskom periodu. U laktaciji se drže oko 305 dana, a zasušuju 60 dana pre teljenja. Bređost traje devet meseci.
U nekim prošlim vremenima goveda su se koristila za meso i mleko, ali i kao životinje za rad. Služile su za poljoprivredne radove, za vuču i za oranje. Danas je većina rasa usko specijalizovana pa se domaće životinje koriste za proizvodnju mleka ili mesa. Život im je sveden na višegodišnju monotoniju sprovedenu u istim uslovima i na isti način, u velikoj većini bez mogućnosti socijalizacije i izlaska na pašnjak. Posle završetka njihovog proizvodnog veka većina ih završava u klanici.
Nela, Maza, Bela, Plava, Ruža samo su neka od imena koja su davana kravama. Za života naših prabaka i pradedova, svako selo ih je imalo bar nekoliko. Danas su sela bez krave češća nego ona s njima, toliko o našoj samodovoljnosti. Živele su u krdu i velika većina puštana je na ispašu. Na ispaši su imale priliku da razvijaju socijalne odnose i stvaraju svoj hijerarhijski položaj. Imale su priliku da uče od iskusnijih jedinki. Mogle su dožive sunce, vetar, travu pod papcima, čak se i zaigraju. Čovek je kontrolisao njihov život, ali u daleko manjoj meri nego danas.
Živele su i tada samo onoliko koliko bi to stočar odlučio ili njihovo zdravlje dozvolilo, ali ovakav njihov život definitivno se mogao nazvati prirodnijim nego današnji na intenzivnim farmama, a to su one sa kojih nam većinom stiže mleko u supermarkete.
Proizvodni vek krave muzare počinje prvim telenjem i približno traje tri do četiri godine u visoko-proizvodnim farmama. Mlekari nastavljaju sa praksom klanja primarno u trenutku kada zdravlje životinje oslabi, kada se smanji plodnost ili mlečnost i slično. Ovi razlozi za klanje mogu biti i posledica neadekvatnih uslova držanja stoke u štali. Poboljšanja u svrhu dobrobiti životinja, humaniji štalski uslovi, više prostora po kravi, udobnije ležište, kvalitetnija i raznovrsnija ishrana, obogaćeni životni prostor mogu produžiti životni vek jedne krave dojilje. Ipak, proizvodni vek ostao je sličan već descenijama, uprkos poboljšanjima u uslovima držanja.
Duži proizvodni vek mlečnih goveda se aktivno promoviše u državama kao što su Holandija i Danska. Dobrobit prema životinjama uključuje osvrt na njihovo zdravlje, ali se odnosi i na mogućnost da prožive svoj život što sličnije njihovom prirodnom životu. Američki potrošači su u jednom istraživanju velikom većinom potvrdili da im je značajan razlog za odabir mleka u trgovini upravo dobrobit prema životinji.
U Švajcrskoj, Nemačkoj i Velikoj Britaniji organizovana su prihvatilišta za iskorišćenu i odbačenu stoku. Još je to premalo u odnosu na broj na primer, konja koji se u zapadnoj Evropi drže u mirovini, ali ipak se podiže svest stanovništva o postojanju miliona mlečnih goveda koja su upravo u ovom trenutku zatvorena, na betonskom podu na nekoj velikoj farmi i svaki dan proživljavaju na jednaki način očekujući vreme za ishranu i mužu.
I na kraju, medijsku cenzuru na temu uobičajene stočarske tehnologije na intenzivnim farmama treba ukinuti jer potrošač ima pravo da zna kako je život provela krava čije mleko ili meso konzumira.
Tagovi
Autorka