"Kad procvjeta kukurijek poslije zime jake" - i ljekovit, ali i otrovan vjesnik proljeća

Kukurijek (Helleborus odorus) je višegodišnja uspravna zeljasta biljka iz porodice ljutića (Ranunculaceae). Rođak je magnolijama i ima atraktivan krupan cvijet različitih boja. Raste na različitim zemljištima, od nizine do planine, a najbolje uspijeva na podlozi svijetle šume ili šikare.

Naseljava istočnu, centralnu i južnu Europu, jugozapadnu Aziju i Kavkaz. Jedna vrsta raste čak na Tibetu. Spada u prve vjesnike proljeća, jer počinje cvjetato još u siječnju i veljači.

U pitanju je umjereno medonosna, u nekim slučajevima ljekovita, a u svakom slučaju otrovna biljka. Na to upućuje i njeno latinsko ime, jer Helleoborus znači otrovan, smrtonosno otrovan, a odorus - mirisan. Postoje 22 podvrste kukurijeka, od kojih najotrovnije srećom ne rastu kod nas jer su i one manje otrovne u mnogim slučajevima uzrokovale fatalan ishod.

I lijek i otrov

Za ovu biljku znali su još antički Grci koji su njome liječili duševne bolesnike, posebno one agresivne, a također i vrlo efikasno trovali svoje neprijatelje. Bilo je u to doba pokušaja da se epilepsija liječi mlijekom koza koje su jele kukurijek - a ipak preživjele, jer, davno su poljoprivrednici primijetili da od ovakve hrane stoka obolijeva, pa i ugine. Desetogodišnji rat u Grčkoj, u šestom stoljeću prije nove ere, vođen između gradova Delfi i Kire završen je zahvaljujući kukurijeku, koji su stanovnici Delfa dodali u vodu koju je koristila neprijateljska vojska. Svi vojnici su dobili srčane smetnje i probleme s probavom i nisu se mogli boriti.

Prema predajiu, Aleksandar Veliki otrovan je vinom u koje je dodano previše kukurijeka – jer je mladi vladar već koristio ovu biljku da bi se zaštitio od trovanja. Isto su prošli i poneki neomiljeni rimski carevi, kojima su prvi suradnici dodali malo više kukurijeka u vino ili popodnevni obrok.

I kukci ga zaobilaze

Cijela biljka je otrovna i tako gorka da je čak i insekti zaobilaze. Sadrži čitav popis potencijalno opasnih sastojaka među kojima je najvažniji helebrin koji može utjecati na rad srca. U veterini, narodnoj i znanstvenoj, kukurijek je upotrebljavan kao laksativ, za reguliranje rada srca, suzbijanje ušiju i grinje šugarca.

Poljoprivrednici nisu upotrebljavali kukurijek za ove svrhe - on je korišten prvenstveno kao magijska biljka, koja štiti kuću.

Samo ime kukurijek, kukorjak, kukorijek, kako se već gdje naziva, upućuje na drevni kult mrtvih, jer sadrži riječ "kuku" koja se koristi u naricanju za mrtvima - jasno je zašto. U staroj narodnoj pjesmi "Eto, eto proljeća" nalaze se stihovi o ovoj biljci: "kad procvjeta kukurijek poslije zime jake/ukurijek, bapski lijek, zapjevaše bake".

Bapski lijek

Zašto je kukurijek - bapski lijek? Zato što je starije seljačko stanovništvo zaista i bez ikakve šale držalo kukurijek u kući, kao "provjeren lijek" protiv reumatskih bolova i upale zglobova. Bilo je dovoljno pogriješiti dozu, pa se za sva vremena oprostiti od svih zdravstvenih problema. Zato su poljoprivrednici podrugljivo govorili da je ovaj cvijet "lijek od svih bolesti". U novije vrijeme bilo je pokušaja da se rak pluća liječi kukurijekom, ali ne postoje istraživanja o rezultatima ovakvog liječenja. Zato je neophodno da svaku upotrebu kukurijeka nadgleda stručna osoba, liječnik ili farmaceut.

Kako smo se nekad liječili? Jedna biljka ne štiti samo od bolesti

Ovu atraktivnu i otpornu biljku vole vrtlari od davnih vremena, jer je u stanju procvjetati i na snijegu. Zato su je kroz stoljeća križali, njegovali i uzgajali različite vrste sa lijepim cvjetovima od bijele do bordo pa čak i crne boje. Hibridne vrste su manje otrovne od svojih predaka i vrlo atraktivne - ali prilikom svih radova oko njih koriste se rukavice.