Jesmo li s tri milijarde eura iz Programa ruralnog razvoja poboljšali stanje domaćeg agrara?

Ovih se dana po medijima provlači vijest kako je Hrvatska iz Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2027. realizirala tek 5,7% financijske alokacije, što s obzirom da smo na sredini provedbenog razdoblja, ostavlja bojazan hoćemo li i koliko sredstava stići uopće potrošiti do krajnjeg roka, 31. prosinca 2029. godine.

S obzirom da je i natječaja iz Strateškog plana ZPP-a malo, a vrijeme neumitno leti, pitanje je kako će se i izostanak ovih natječaja u konačnici odraziti na stupanj iskorištenja sredstava namijenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju. Poglavito u dijelu investicijskih ulaganja, s obzirom da se novac za izravna plaćanja i IAKS mjere troši neometano, čak ga za neke intervencije i nedostaje, no to je neka druga priča.

Odlična iskorištenost PRR 2014. - 2022.

Već sam nekoliko puta pisao o razlozima za izostankom većine natječaja koji su bili predviđeni u prošloj, a neki i u ovoj godini, kao i o razlozima kašnjenja u obradi zahtjeva za potporu, za isplatu projekata iz ovog programskog razdoblja.

Planirate prijavu na natječaje Strateškog plana ZPP-a? Evo što vas očekuje do 2027. godine

Agencija za plaćanja ulazi u zaista izazovnu, drugu polovicu godine, u kojoj treba završiti s obradom brojnih zahtjeva za isplatu sredstava za projekte koji su ugovoreni u sklopu Programa ruralnog razvoja RH u razdoblju 2014. – 2022. U skladu s pravilom n+3, gdje n označava godinu za koju su dodijeljena sredstva, u našem slučaju 2022. godinu, mogućnost korištenja sredstava iz prošlog programskog razdoblja istječe krajem 2025. godine. Iz tog su razloga i unutar Agencije izvršene određene kadrovske promjene, zbog čega na neki način pate korisnici koji čekaju isplate iz ovog programskog razdoblja.

Među njima i brojni privatni savjetnici, koji vas educiraju o IAKS mjerama, eko shemama, kao i oni kod kojih imate otvorene pakete individualnog savjetovanja. No, uvjeravaju iz Agencije, i to će se skoro vratiti u normalu, pa mole za strpljenje, a stara poslovica kaže "strpljen, spašen“.

Ukupno smo u sklopu PRR imali na raspolaganju 3.285.376.852 eura, a Agencija je raspisala natječaja u vrijednosti od gotovo 3.8 milijardi eura. Ugovoreno je 3.276.345.850 eura potpore, dakle 99,7% od ukupno raspoloživih sredstava, a do 31. svibnja je isplaćeno 3.018 milijardi eura potpore odnosno 92,11% od ugovorenih sredstava. Do kraja ove godine, teoretski bi se moglo isplatiti još oko 258 milijuna eura čime bi smo došli do 100%-tne iskoristivosti prvog programa kojeg smo koristili kao punopravna država članica Europske unije.

Podsjetimo se kako smo pretpristupne programe koristili znatno slabije, odnosno prvi program – SAPARD iskoristili samo 46,41%, a IPARD-a 55,61% od početno dodijeljenih sredstava.

Ako bismo iskorištenost Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2022. promatrali po skupinama investicija, čak 51.7% sredstava ili gotovo 1.7 milijardi eura iskorišteno je za investicijske mjere, među kojima najviše za mjeru 4, ukupno oko 914 milijuna eura. Za mjeru 7 namijenjenu ulaganjima u ruralnu infrastrukturu ugovoreno je 12.8% sredstava, odnosno nešto manje od 419 milijuna eura. Mjera 6, s podmjerama namijenjenim mladim poljoprivrednicima (6.1), pokretanju nepoljoprivredne djelatnosti (6.2), malim poljoprivrednicima (6.3) i razvoju nepoljoprivrednih djelatnosti donijela je korisnicima 261 milijun eura, odnosno oko 8% raspoloživih sredstava.

IAKS mjere ruralnog razvoja, one namijenjene smanjenju negativnog utjecaja poljoprivrede na okoliš, ukupno su "povukle“ 32,6% raspoloživih sredstava, odnosno gotovo 1.1 milijardu eura.

Je li se uloženo isplatilo?

Možda nam ove tri milijarde eura i ne izgledaju mnogo, ali kada ih prebacimo u dobru staru kunu, dolazimo do vrtoglave brojke od oko 25 milijardi kuna koje su hrvatski poljoprivrednici dobili samo po osnovi ruralnog razvoja, čemu treba pridodati i silne milijune koji se svake godine isplate za izravna plaćanja.

A jesmo li svim tim sredstvima poboljšali stanje u hrvatskom agraru? Usudio bih se reći – pa baš i ne. Otkad sam 2006. godine započeo s radom u Ministarstvu poljoprivrede, tadašnja strategija poljoprivrede, govorila je isto što i ona posljednja. Hrvatska nije samodostatna u većini proizvodnje, potrebno je povećati samodostatnost, potrebno je proizvoditi veću količina visokokvalitetne hrane po konkurentnim cijenama, potrebno je doprinijeti poboljšanju kvalitete života i povećanju zaposlenosti u ruralnim područjima… Potrebno je, potrebno je. Jedino što prije 20 godina nismo toliko osjećali utjecaj klimatskih promjena, pa nam je potreba za povećanjem otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene nešto što uvodimo tek u nove strateške dokumente.

Još uvijek smo samodostatni tek u rijetkim kulturama, začuđujuće npr. u višnjama i trešnjama (jer ih valjda po 15 EUR-a nema tko ni kupiti), još uvijek nemamo riješeno pitanje poljoprivrednog zemljišta, navodnjavamo malo poljoprivrednih površina.

A na sve su ovo trebala utjecati i ogromna sredstva koja su nam iz EU fondova pristigla. Jesu li i kako, pokazat će i evaluacija prošlog programskog razdoblja koja je upravo u tijeku. Ovako iskustveno mogu reći da je napredak vrlo slab. Malim poljoprivrednicima smo kupili motokultivatore, solarne ploče i od njih 99,9% nismo učinili ozbiljnije poljoprivrednike. I dalje većina proizvodi za svoje potrebe, a cilj nam je bio da ojačaju i postanu tržišno orjentirani. Barem dio njih. Kod velikih smo poticali one koji npr. telad uvoze, pa mladu junetinu izvoze mahom u arapske zemlje, a zbog zadržavanja grla na gospodarstvu u minimalnom broju dana, isplaćivali smo im, a činimo to i dalje, proizvodno vezanu potporu.

Zbog lijepog ophođenja prema životinjama isplaćuju im se i potpore za dobrobit životinja. Kad uđu u onaj brod koji će ih odvesti nekom Muhamedu ili Abdulu da na njima dodatno povećaju svoje bogatstvo o dobrobiti više nitko i ne razmišlja.

Osim malog poboljšanja vanjsko-trgovinske bilance koju indirektno osjeti svaki Hrvat, prosječni konzument uglavnom nema nikakve koristi. I dalje će kupovati jeftiniju govedinu iz Brazila, janjetinu iz Australije. Istina, pokazalo je to i istraživanje koje sam s kolegama proveo prije dvije godine, potpore su, među ostalim, utjecale na povećanje zaposlenosti, no na žalost, uglavnom strane radne snage. Možda natječaji iz ovog programskog razdoblja koji se očekuju do kraja provedbe, nešto i naprave. U nekom sam od ranijih tekstova predlagao da se kao kriteriji rangiranja, u zamjenu za neke sulude, uvrste oni koji će imati utjecaja upravo na povećanje samodostatnosti, što sam u nekom dokumentu primijetio i kao prijedlog o kojem se razmatra.

Više sreće drugi put

Umalo zaboravih spomenuti svima koji me redovito prate, kao i kritičarima koji su moje objave doživljavali kao pritisak na institucije. Nisam primljen na rad u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Nakon sedam mjeseci konačno je osvanula Odluka Vlade RH u kojoj se imenuju novi ravnatelji uprava u Ministarstvu. U mom slučaju, kaže odluka kako je odabrana kandidatkinja pokazala najbolje rezultate u razgovoru s tadašnjim ministrom Dabrom. Čestitke!

Ostaju mi sada četiri godine rada na osobnom i profesionalnom razvoju, za neki novi pokušaj. Profesionalno planiram završiti neke tečajeve, a nudi mi se i posao u jednoj izdavačkoj kući da kao akviziter prodajem udžbenike i dječje časopise. Vjerujem da će biti dobra referenca u CV-u.