Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Državno zemljište
  • 16.03.2025. 08:00

Ivan iz sela Nijemci želi raditi baš to što radi i živjeti baš tu gdje živi. Koji je njegov grijeh?

Toliko je mnogo, i malo Ivana. Mnogo ih je koji su odustali zbog iscrpljivanja i mrcvarenja administracijom i nepravdama. Malo je Ivana koji su uporni u nedaćama koje ih okružuju.

Ivan iz sela Nijemci želi raditi baš to što radi i živjeti baš tu gdje živi. Koji je njegov grijeh?
Foto: Borna Jakšić/PIXSELL
  • 4.016
  • 482
  • 0

Ivan iz sela Nijemci nije jedini. Potvrda dolazi ovih dana iz više hrvatskih krajeva gdje se oglašavaju i druga obiteljska gospodarstva. Uvijek s gotovo istim problemom. Njegov slučaj simbolizira sudbine tisuća OPG-a širom Hrvatske u dugom razdoblju majstorija s državnim poljoprivrednim zemljištem, između ostalog.

Također, i nerješavanjem vlasničkih odnosa nad privatnim poljoprivrednim zemljištem. Mnoga su ugasla zbog toga. Zemlja je u pitanju. Seljaci, uzgajivači hrane, to najbolje razumiju. U posljednje vrijeme i potrošači.

Već smo 2012. godine, iz skupine "Živo selo“ odaslali u javnost zabrinutost jednim od "novih“ Prijedloga izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu (tada, petom po redu). Članak u kojem smo detaljno iznijeli naša gledišta je naslovljen - "Seljake će novi Zakon dokrajčiti“.

Problem zemljišta nije od jučer

Tada smo u uvodu istaknuli: "I prije nego što je ušao u vladinu, a potom i saborsku proceduru, prijedlog izmjena Zakona iz redova samih poljoprivrednika trpi brojne kritike. Seljaci nisu sretni zbog činjenice da se ukida mogućnost kupnje državne zemlje, uvodi polustoljetni zakup i daje prednost tvrtkama. Nejasno im je i kako izraditi gospodarski program, ali i koja će biti konačna funkcija Agencije za poljoprivredno zemljište.“

Može li novi ministar riješiti vječni problem državnog (i privatnog) poljoprivrednog zemljišta?

Isto je i danas, trinaest godina poslije. Ivana znam desetak godina. Bio je za toliko mlađi i borio se, pisao, nije spavao razmišljajući o svom ostanku u selu Nijemci. Ostao je. Treba mu zemlja da radi, uzgaja, proizvodi mlijeko i meso, priprema hranu, uzdiže teliće i skrbi o mnogobrojnim ustima svog blaga. Njegova mlada obitelj brine o 40–tak muznih krava. Naravno, nosi ga zdravo tijelo i duh. Obitelj i djeca (troje) koja zdravo žive uz njega i on s njima.

U razgovoru mi kaže: "u selu Nijemci prije Domovinskog rata nas je bilo 3.000. Nakon rata vratili smo se u selo. Bilo je živo. Dva školska razredna odjeljenje djece je tada pohađalo osnovnu školu. Bilo je i područnih škola. Danas nas je manje od 900. Jedno je nepuno školsko odjeljenje djece. Područnih škola gotovo i nema. Ostao sam u tim prilikama. Želim raditi baš to što radim. Treba mi zemlja“.

Za dvadestak obitelji bilo bi dovoljno 300 hektara

Dalje će bez zadrške, suveren u svom znanju i siguran u želji i potrebama prenijeti sljedeću informaciju: "300 ha poljoprivrednog zemljišta bi zadovoljili potrebe naših 20-ak obitelji iz sela."

Ivan je seljak, radi, razmišlja zdravo, zna živjeti sa selom i od zemlje. To mu treba. Bez dovoljno zemlje neće biti isto. U isto vrijeme nije nezasitan. Skroman je i vrlo racionalan. Jedan je od 2.300 onih koji su ostali u proizvodnji mlijeka u Hrvatskoj. Ne tako davne 2002. godine ih je bilo 65.000.

Jedan je od 27 istih koji je "preživio" u tom razdoblju. Ostalih više nema. Ugasili su se u mirnodopskom razdoblju samostalnosti Hrvatske. Sramota za našu zajednicu.

Ivan od države traži par desetaka ha zemlje u Slavoniji. U istoj toj Slavoniji, u istoj državi, po istim zakonima, ima onih koji su dobili na korištenje od par stotina do par desetaka tisuća hektara zemlje. Traže još. Nije im dovoljno.

Nema tu ravnoteže već dugo. Valja se dogovoriti kako u budućnost s nesklonom prošlosti i sadašnjosti. Nesklonim politikama od političara krojenim tako da smo danas ovisni o kruhu, mlijeku, mesu, voću i povrću koje nam, na svu sreću, uzgoje drugi narodi.

On, u svemu tome, ne može dobiti državno poljoprivredno zemljište na korištenje. Ne daju mu. Bori se za nešto što bi mu se trebalo bezuvjetno ponuditi, od lokalne do državne razine odgovornih, kao prioritet opstanku, razvoju i ostanku. Ipak, situacija na "terenu“ je suprotna, uistinu besmislena, ne samo da mu se ne nudi već ga se želi udaljiti kojekakvim inženjeringom kojeg čovjek svakodnevice teško može pojmiti.

Slomiti ga se želi. Institut za slamanje ugotovljen je ranijih godina i krojen kroz mnoge Zakone o poljoprivrednom zemljištu i njihovim izmjenama mijenjajući ih po tko zna kojem ključu. Nikako na korist širokog broja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i uzgoja hrane u Hrvatskoj. Rezultati su jasno vidljivi.

Suho zlato naše zajednice

Ivan još uvijek uzgaja i proizvodi hranu u jednoj od najzahtjevnijih proizvodnji (mlijeko) koje u Hrvatskoj nemamo niti trećinu za prehraniti vlastito stanovništvo. Bori se, gubi snagu i koncentraciju u igrama u koje je uvučen. Nisu to igre za njega. Mora se snalaziti. Ne zna pravila. Košta ga. Neizvjesno je puno toga. Još uvijek snažan, on je suho zlato naše zajednice. Mora ga se rasteretiti kako bi radio ono što najbolje zna i želi. Malo je takvih. Ima znanja.

Toliko je mnogo, i malo Ivana. Mnogo ih je koji su odustali zbog iscrpljivanja i mrcvarenja administracijom i nepravdama. Malo je Ivana koji su uporni u nedaćama koje ih nepotrebno i nepravedno okružuju.

Ivane, hvali ti na ustrajnosti. Hvala ti što uzgajaš i proizvodiš hranu. Hvala ti što si sa obitelji, suprugom i djecom, ostao u selu. U Slavoniji. U Hrvatskoj.

On želi raditi baš to što radi i živjeti baš tu gdje živi. Koji je njegov grijeh?

Radi se o opstanku obitelji

Državni i lokalni birokrati, u dogovoru, koristeći zakonske mogućnosti slučaj Ivan trebaju riješiti odmah. Ustupiti mu poljoprivredno državno zemljište bez odlaganja. Na isti način kao što su do sada rješavali neke druge, izvanredne, situacije u državi.

Besmisleno je više upozoravati u gluhom okruženju, ipak, radi se o opstanku već uvelike desetkovanih obitelji u uzgoju i proizvodnji hrane, u Slavoniji. I ne samo u Slavoniji već širom Hrvatske.

Hrane koje Hrvatska nema.


Tagovi

Državno zemljište Zakon Nepravda Živo selo


Autor

Miroslav Kovač

Više [+]

Diplomirao Agronomiju, smjer stočarstvo, u Zagrebu, a titulu magistra znanosti obranio u Ljubljani. Znanje i praktično iskustvo u struci stjecao i izvan Hrvatske. Profesionalno radno iskustvo ima u administraciji i poduzetništvu te je dragovoljno aktivan u interesnim udrugama. Autor i urednik nekolicine stručnih knjiga i većeg broja stručnih radova.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

OPG Petrović već deset godina uspješno uzgaja šparoge u Šaptinovcima pored Našica. Njihove proizvode možete kušati u brojnim restoranima i kupiti u trgovačkim centrima. U prosjeku, godišnje uberu oko 2 tone po hektaru, ovisno o vremenskim u... Više [+]