Nadam se da će poljoprivrednici shvatiti koliko su važni i naučiti nešto od francuskih, okupiti se i zahtijevati ono što im kao ljudima koji nemaju slobodnu nedjelju, Božić, Uskrs ni Novu godinu, pripada.
Prenosimo razgovor s mladom, visokoobrazovanom osobom koja je učinila ono od čega danas svi mladi bježe: odselila se iz grada na selo i otvorila OPG. Napominje nam da je HDZ/SDP koordiniranim zajedničkim naporima uništio gotovo 50.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te tržište prepustio u ruke prekupcima i omogućio najveću tajkunizaciju nakon ratnog profiterstva.
On treću godinu posluje, kako kaže, relativno uspješno. Sa suprugom, koja je također visokoobrazovana, je pokrenuo proizvodnju s 30.000 kuna. Nema kredit niti je vezan za otkupljivače. Ovo su njegova razmišljanja o hrvatskoj poljoprivredi danas. Zamolio nas je da ostane anoniman, kako se njegova borba protiv autohtonog domaćeg proizvoda, hrvatskog jala, ne bi dodatno otežala. Tekst prenosimo u cijelosti:
"Već neko vrijeme pratim akcije francuskih poljoprivrednika i mogu samo reći - skidam kapu. S tim ljudima nema zajebancije. Čim vlada pokuša progurati nešto na njihovu štetu, u rekordnom roku drekom zalijevaju trgovačke centre, zgrade otkupljivača, banke - pa i samu zgradu vlade! I zanimljivo, ne dočekuju ih kordoni interventne policije u punoj ratnoj spremi, na njih se ne diže progon, čak nisam čuo ni da ih je netko nazvao anarhistima! Zašto? Zato što je narod svjestan da su im farmeri nužni za opstanak. Oni ih održavaju na životu, za razliku od vlasnika trgovačkih lanaca koji ih - truju.
Meni je nezamislivo da se nešto takvo dogodi u Hrvatskoj! Kao prvo, naši poljoprivrednici su vezani tolikim lancima dugova da ne smiju maknuti pogled s lopate, štihače, vimena. U protivnom im prijeti propast farme, a time i egzistencije, obitelji. Drugo, okupljeni su u udruge koje funkcioniraju kao i sindikati u Hrvatskoj - voditelji su duboko u političarskom džepu, a poljoprivrednicima se bacaju mrvice sa stola. Treće, uvjereni su da tako mora biti. Da nema poljoprivrede bez kredita, otkupljivača, monokulture, pumpanja kvantitete, herbicida, pesticida, hormona. I najkobnije, četvrto - i dalje vjeruju da politika upravlja bankama, a ne obrnuto. Zbog toga ne shvaćaju da je za njih svejedno tko je na vlasti, HDZ ili SDP, jer novac ne dolazi od njih.
Kada bi se unatoč svemu tome našlo otpora, ponosa, zajedništva i solidarnosti među poljoprivrednicima, kada bi postupili kao Francuzi - dočekala bi ih do zuba opremljena policija pošto živimo u lažnoj demokraciji. To već podrazumijeva hrabrost, od koje smo kao narod uspješno cijepljeni nakon završetka rata. Neki dan razgovaram s farmerom koji je nazvan uspješnim. Ima polupraznu štalu, otkupljivač mlijeka ga svakodnevno ucjenjuje, a nad glavom mu je sablja bolje poznata kao kamata na kredit. Postotak? 9,70! Prava sitnica. Za proizvodni proces čovjek plaća veću kamatu na euro nego netko tko podiže nenamjenski kredit!! Za usporedbu, ista ta banka u matičnoj zemlji za identičan kredit nudi kamatu od 0,5%! I poljoprivrednici se na to ne žale!
Mislim da bi Pariz gorio da se tako nešto pokuša podvaliti njihovim poljoprivrednicima. I s potpunim pravom bi gorio. No eto, mi živimo u zemlji gdje vlada razmišljanje: dobro je, uvijek može gore.
Zato se mi bavimo mješovitom proizvodnjom kako nas jedna loša godina ne bi dokrajčila, inzistiramo na kvaliteti proizvoda umjesto na kvantiteti i poslujemo isključivo direktno s kupcima. Gradimo odnos poštovanja i povjerenja. Nismo vezani kreditom ni otkupljivačima koji će naše proizvode ili dati u izvoz ili obradom uništiti. U svakom slučaju će zaraditi pet do 10 puta više od proizvođača. Ne živimo bajno, ali smo nakon tri godine u plusu, čime se malo koji privatni posao može pohvaliti. No doći ćemo i do profita upravo zato jer nam on nije cilj, već nuspojava u postizanju cilja: pružiti našim ljudima i njihovoj djeci kvalitetnu, zdravu hranu koja jest nešto skuplja jer nije uvozna, ali je nemjerljivo zdravija. S druge strane, ne koristimo certifikate kao izgovor da lihvarimo ljude i nabijamo cijenu preko svake razumne vrijednosti.
Mislim da filozofija i rad ljudi poput Joela Salatina, Seppa Holtzera i Allana Savoryja moraju biti okosnica hrvatske poljoprivrede. Ti ljudi su posvetili život zagovaranju potpuno održive poljoprivrede te permakulture koja nudi alternativna rješenja za probleme koje smo si stvorili neracionalnim iskorištavanjem prirodnih resursa. Takav način rada traži puno manje radnih sati i mehanizacije, a daje kvalitetniji proizvod i - veći profit. Nažalost, 99% hrvatskih poljoprivrednika za ta imena nije ni čulo i smatram da odgovornost za to leži na državi, tj. Ministarstvu poljoprivrede koje iz godine u godinu među ljudima potencira politiku - zavadi pa vladaj i - tko je jamio, jamio je.
Nadam se da će poljoprivrednici shvatiti koliko su važni i naučiti nešto od francuskih, okupiti se i zahtijevati ono što im kao ljudima koji nemaju slobodnu nedjelju, Božić, Uskrs ni Novu godinu pripada."
I na kraju, naš se OPG-ovac nada da će svi oni koji žive od zemlje ostati vjerni svojoj ideji i načinu na koji djeluju te da će ljudi uvidjeti da zahtijevanje svojih prava nije anarhizam, već upravo suprotno - poštovati sebe znači poštovati i svijet oko sebe. A priča se i da bi Živi zid stao iza svakoga od njih.
Izvori
Tagovi
Hurki
prije 9 godina
Da citiram: "U preko 180 000 OPG koji su u Upisniku većini je poljoprivreda dopunski posao". To je naš problem... čovjek i njegova supruga rade u bolnici, imaju zajedno plaću oko 10 000kn, a s druge strane radi 200ha zemlje, i još mu je malo... je li to normalno??
Srećko Biro
prije 9 godina
Lijepo je vidjeti kako to rade francuski poljoprivrednici ali kod nas to nije moguće provesti jer imamo jako puno raznih poljoprivrednih udruga koje rade radi pojedinaca koji su si pribavili zemlju,mehanizaciju,stoku i sada se povukli jer njima više ništa ne treba.Naš narod je inaće razjedinjen i ne znam što se treba dogoditi da se to promijeni,a tu je i naša policijska država koja ne priznaje nikoga osim političara koje naš narod i dalje bira na slijedećim izborima.
pagora23
prije 9 godina
Stvar je u tome da narod obični tamo tamo 100% stoji uz farmere a mediji ne truju s socijalnim kategorijama koji samo čekaju poticaj a voze skupe traktore.Jedan transparent je u prevodu : Doktora trebaš ponekad,učitelja trebaš ponekad,svećenika trebaš ponekad a farmera svaki dan.
Zea mays
prije 9 godina
Zanimljivo bi bilo kad bi Agroklub pronašao nekog našeg poljoprivrednog proizvođača koji ima poslovnu suradnju sa trgovačkim centrima. Da vidimo kako oni muku muče, kako ih ucjenjuju, koliko im je plaćen poljop.proizvod, što sa povratom neprodane robe...Naravno da to ne smije biti osoba sa identitetom, neka se zove osoba "x". Svi smo mi robovi trgovačkih lanaca, posredno i neposredno.
Josip Dizdarević
prije 9 godina
puno nama još treba da to shvatimo u glavi...barem kad je u pitanju velika većina ljudi