Hoće li neki mladi opet ostati kratkih rukava?

Svake se godine radujem sredini proljeća i početku dozrijevanja boba, kulture koju tradicionalno u Dalmaciji jedemo već stotinama godina, i to u različitim varijantama. Mlade mahune, s još nedovoljno razvijenim zrnima, kuhamo zajedno s blitvom, razvijeno zrnje s još jednom proljetnom delicijom – artičokama.

Delicija je i manistra (tjestenina) s bobom, dok nam chefovi unatrag desetak godina serviraju i sipu s bobom, pjenice od boba, ma bob na sto načina.

S jačanjem popularnosti gastro blogova, bob postaje prepoznatljivo i omiljeno jelo i na kontinentu, posebice danas s jačanjem svijesti o pravilnoj i uravnoteženoj prehrani koja uključuje i različito povrće, posebice grahorice, koje osim vlaknima, obiluju i proteinima.

Gdje s bobom?

Možda ste se zapitali čemu ovoliki uvod i hvalospjevi o bobu I sve još uz ovakav naslov.

Nedavno je naime u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bilo upriličeno svečano potpisivanje ugovora za mlade poljoprivrednike koji su "prošli“ na natječaju za intervenciju 75.01, a među njima su bila 63 mlada poljoprivrednika koja su radosno pozirala uz ministra i ostale dužnosnike, dok je 20 pozvanih spriječeno obvezama ostalo doma. Ukupno su na adrese korisnika odaslana 83 ugovora, ukupne vrijednosti 6,2 milijuna eura.

Iskreno me razveselilo pročitati ovu vijest po raznim portalima, prije svega zbog mladih poljoprivrednika, jer me iznimno veseli generacijska obnova hrvatske poljoprivrede, a oduševila me i brzina kojom je naša Agencija za plaćanja počela obrađivati prijave. No nakon par dana sam dobio poziv kolege konzultanta koji mi kaže kako ima klijenta, mladog poljoprivrednika, koji je na inicijalnoj rang listi bio znatno bolje plasiran od jednog, njemu poznatog poljoprivrednika koji se našao u Sveučilišnoj knjižnici.

Za nekoliko me dana nazvao opet, pa mi kaže kako je čuo i za još nekolicinu njih, što me onda već prilično zainteresiralo, tim više što i ja imam klijenta koji također s nestrpljenjem očekuje Ugovor.

Istražujem malo, kopkam, povezujem te, koji su na čekanju i kod svih primjećujem istu poveznicu, a njeno je ime "bob“. Sad već polako zaključujete čemu onakav uvod. Doznao sam kasnije i malo službenije, kako je problem kod mladih poljoprivrednika taj, što je nekolicina njih prijavila ulaganje u opremu i mehanizaciju namijenjenu uzgoju boba, a u našem ministarstvu sada ne znaju bi li taj bob svrstali u povrće, dakle namijenjeno prehrani ljudi ili bi ga svrstali u krmno proteinski usjev, namijenjen hranidbi stoke. Zašto je ovo uopće važno?

Povećanje EVPG

Uvjet je kod prijave na natječaj naime bio, da se ulaganjem mora realizirati povećanje ekonomske veličine od najmanje 1.000 EUR-a za one poljoprivrednike čija je početna EVPG do 24.999 EUR-a, odnosno za najmanje 4.000 EUR-a za one čija je EVPG u vrijeme prijave bila između 50.000 i 100.000 EUR-a.

Povećati ekonomsku veličinu moguće je povećanjem proizvodnje određene kulture na određenoj površini.

Ako bi bob svrstali pod proteinski usjev, većina onih koji su se odlučili na ovu kulturu, ne bi realizirala predviđeno povećanje ekonomske veličine, s obzirom da je bob kojeg smatramo povrćem za oko 4 puta cjenjeniji (ako ćemo pitat kalkulator EVPG) od onog namijenjenog hranidbi stoke.

Europa nam je odredila pravilo po kojem su mladi poljoprivrednici oni u dobi do 40 godina, koji su poljoprivredno gospodarstvo preuzeli/pokrenuli u razdoblju koje nije duže od 5 godina od datuma podnošenja prijave, dok evo hrvatska administracija nameće dodatno pravilo mladom poljoprivredniku, što treba saditi kako bi se mogao smatrati mladim.

Nimalo u skladu s planovima Europske komisije koja je pripremila “Strategiju za generacijsku obnovu u poljoprivredi”, a kojom želi udvostručiti udio mladih poljoprivrednika do 2040. godine, odnosno predlaže da države članice najmanje 6% svojih poljoprivrednih sredstava usmjere na mjere potpore mladima.

Prosječnom poljoprivredniku u EU je 57 godina, spreman plan generacijske obnove

Ovo studiozno razmatranje gdje svrstati bob, podsjeća me na sličnu priču od prije 10-ak godina, kada se također u Ministarstvu promišljalo što je maslina, odnosno gdje ju botanički svrstati. Iako je neosporno da je voće, koštunjićavo baš kao i breskva, trešnja ili šljiva, odlučio je netko da se neće smatrati voćem već je po odluci nadležnih postala nešto nedefinirano.

Možda je do broja 666?

Uglavnom, zbog takve su odluke prijavitelji na natječaje podmjere 4.2, koji su prijavljivali preradu maslina, izgubili vrijedne bodove, pa u konačnici potporu nisu niti ostvarili. Ali jesu neki drugi. Ne bih želio da slična sudbina zadesi i mlade poljoprivrednike koji siju bob, ne da bi nekoga prevarili, nego iz razloga što im svjetske korporacije taj bob otkupljuju kako bi od njega napravili visoko vrijedan proteinski pripravak, kojeg koriste sportaši, uglavnom vegani, za povećanje svoje mišićne mase.

Podsjećam se sada kako je na natječaju za mlade ukupno raspoloživo sredstava za njih 666, pa me sve peripetije koje od početka prate ovaj natječaj, doista tjeraju na razmišljanje kako imaju veze s ovim brojem, koji i biblijski simbolizira personifikaciju zla, odnosno nesavršenstvo u svakom pogledu.

Loše bi bilo kada mladim poljoprivrednicima bob u konačnici ne bi vrijedio ni "pišljivog boba“.

Predlažem da nekolicina agronoma na rukovodećim strukturama u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, većini onih koji donose odluke, a nisu agronomske struke, pomognu u razlučivanju što je bob. Vjerujem u ispravnu odluku, a nakon toga, s ciljem senzibiliziranja za ovu ukusnu grahoricu, predlažem svima posjet kaštelanskom festivalu boba, negdje u svibnju sljedeće godine.