EU - Mercosur: Koje su prilike sporazuma za hrvatsku poljoprivredu?

Kao i hrvatski, EU seljak je također star, umoran, zabrinut - i nabrijan. Naslagalo se puno toga lošeg u zadnjem poljoprivrednom desetljeću - porast troškova proizvodnje, niske cijene primarnih poljoprivrednih proizvoda, prevelika konkurencija unutar Unije, pojačana konkurencija ukrajinske robe, najava smanjenja potpora i sve više novca koje je potrebno potrošiti kako bi se zadovoljila regulativa za isti iznos potpora (jedina EU stavka koja nije čula za pojam inflacije). Posljedično, EU seljak živi sve lošije i s pravom je ljut jer budućnost se čini neizvjesna.

Nabrijanom seljaku sporazum EU-Mercosur čini se kao kap koja je prelila čašu. Administraciji se već dugo ne vjeruje. Došli smo u fazu "mi" i "oni". U toj atmosferi, teško da itko realno sagledava pluseve sporazuma, a i seljacima i javnosti se oči se zacrvene zamišljajući proizvode koji će sada dolaziti u EU. S njih vrišti GMO, hormoni, zabranjeni pesticidi i govedina zamrznuta 2012. godine kako se koristi za naše ćevape.

U isto vrijeme ta ista javnost već godinama nemilice tuče po biftecima iz tih istih južnoameričkih zemalja, a niti GMO, niti hormoni niti pesticidi ih previše ne brinu.

Pokušao sam razumjeti u osnovnim crtama pluseve i minuse Sporazuma, gledajući samo poljoprivredna poglavlja. Nema spora da je ovo u cjelini dobar sporazum za obje strane, pristup velikom tržištu industrijskim robama sigurno će biti na dobrobit EU. Ipak, gledajući samo poljoprivredne interese, ima puno toga što može biti sporno. Ili barem zabrinjavajuće.

Što nam dobro donosi sporazum?

Često ga se opisuje kao razmjena "automobila za krave", jer olakšava europski izvoz industrijskih proizvoda u zamjenu za pristup južnoameričkim poljoprivrednim proizvodima.

No, evo što je u sporazumu dobro za EU poljoprivredu:

• Smanjenje carina za izvoz iz EU-a: Mercosur će ukinuti carine na prehrambene proizvode iz EU
• Vino: ukidaju se trenutne carine do 35%.
• Žestoka pića i čokolada: postupno se ukidaju carine od 20 % do 35 %.
• Mliječni proizvodi: carine na sir (28%), mlijeko u prahu (28%) i hranu za dojenčad (18%) bit će ukinute unutar specifičnih kvota.
• Maslinovo ulje: Ukida se carina od 10%.
• Oznake zemljopisnog podrijetla: sporazum štiti tradicionalne proizvode EU-a (npr. Prosciutto di Parma, Champagne, Paški sir) od imitacija na tržištima Mercosura.

Kušeković: I bez Mercosura smo sami sebe dokusurili poljoprivrednim politikama

Isti predviđa i dodatne zaštitne klauzule, uvedene na zahtjev poljoprivrednika:

• Bilateralna zaštitna klauzula: omogućuje EU-u privremenu suspenziju povlastica ako nagli porast uvoza poremeti lokalno tržište.
• Krizni fond: U proračunu EU-a uspostavljen je zaštitni fond od 6,3 milijarde eura za potporu poljoprivrednicima u slučaju tržišnih poremećaja.
• Standardi proizvodnje: Sav uvoz mora biti u skladu sa sanitarnim i fitosanitarnim (SPS) standardima EU-a.
• "Mirror" klauzule (zrcalne klauzule): EU inzistira na tome da uvezeni proizvodi s vremenom moraju zadovoljavati iste ekološke standarde i standarde dobrobiti životinja kao oni proizvedeni u EU.

Tko bi mogao profitirati?

Gdje je tu Hrvatska i hrvatski seljak, poljoprivrednik, prerađivač, proizvođač hrane?

Hrvatski vinski sektor bi mogao profitirati jer će njihov proizvod sada biti jeftiniji na policama Mercosur članica, otvara im se novo tržište u kojem mogu plasirati svoja vina bez barijera (osim onih trasnportnih odnosno oceanskih). Proizvođači žestice isto.

Profitirati bi mogao i hrvatski mliječni sektor: Dukat, Vindija, mali sirari, proizvođači hrane za bebe (da, ima ih u Hrvatskoj, Hipp je u Glini). Hrvatski maslinari bi mogli profitirati. Proizvođači čokolade isto.

Ipak, treba biti realan. Utjecaj Sporazuma na hrvatsku će poljoprivredu biti nikakav. Niti će tih dodatnih 1-2 % mesa na EU tržištu promijeniti puno u hrvatskoj bilanci uvoza mesa jer ga mi ionako uvozimo, niti će naši vinari, maslinari i sirari pronaći količine koje bi mogli izvoziti u zemlje Mercosura. U svim gornjim proizvodnjama nismo samodostatni, iako neke od njih izvozimo.

U te južnoameričke zemlje će se probiti tek tu i tamo neka mala hrvatska maslinarska, vinarska, rakijaška, čokoladna ili sirarska priča. Bit će to manje na račun Sporazuma, a više na krilima sporazuma rođaka iz Bile Vlake s rođacima koji su davno otišli u Buenos Aires. Nakon što se nisu vidjeli 20 godina, trbuha punih steakova, janjetine i vina, dogovorit će se neka poslovna kombinacija koja će biti više za dušu nego za biznis.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Za više od toga, hrvatska nema niti dovoljno industrije, niti dovoljno priče.

Priča u priči: koje su loše poljoprivredne vijesti u Sporazumu?

Govedina (bez carine za 99.000 tona): oko 1,5% proizvodnje EU-a. Okolnosti su takve da proizvodnja govedine u EU nastavlja padati te se za 2026. predviđa na povijesno najnižih 6,42 milijuna tona.

Perad (bez carine za 180.000 tona): oko 1,3% proizvodnje EU-a. Proizvodnja mesa peradi u EU u snažnom je usponu i procjenjuje se na oko 14,1 milijun tona godišnje.

Šećer (bez carine za 180.000 tona), što je oko 1,1% proizvodnje EU-a. Predviđanja za sezonu 2025./2026. ukazuju na pad proizvodnje šećera na oko 15 do 16 milijuna tona zbog smanjenja površina pod šećernom repom.

Etanol (bez carine za 650.000 tona): oko 12% proizvodnje EU-a. Europska proizvodnja obnovljivog etanola (ePURE članice) iznosi oko 5,4 milijuna tona godišnje. S obzirom na to da je ovo ukupna kvota za sve namjene, ona predstavlja najznačajniji udio u usporedbi s domaćom proizvodnjom unutar ovog sporazuma.