Djetlić kucanjem o drvo priziva prvu proljetnu grmljavinu

Djetlić, "šumski pijetlić", jedan je od najpoznatijih stanovnika europskih šuma. Nastanjuje listopadne i mješovite šume, ali se može naći i u parku ili voćnjaku. Njegovo karakteristično glanje, kuckanje i lupkanje po drvetu, poznato je svima koji su bili u prirodi.

Djetlići (Picidae) su porodica ptica koja obuhvaća 30 rodova i preko 200 vrsta. Sve žive na drveću i nastanjuju šumska staništa. Rasprostranjena je diljem svijeta, nastanjuje sve kontinente osim Australije, Madagaskara, otoka Oceanije i u polarnim područjima. Prirodno rasprostranjenje joj je gotovo cijela Europa i Azija, Kavkaz, Sibir do Kamčatke, Japan i istočni dijelovi Kine. Veličine variraju ovisno o vrsti, od 26 do 60 centimetara.

Upozorava na lovce

Svi djetlići su jarkih boja, s crnim, bijelim, crvenim i zelenim perjem. Kljun je ravan i šiljast. Dva prsta na kandžama usmjerena su prema naprijed, dva prema natrag. Neke vrste imaju i ćubu. Svi su izrazito monogamni i svake godine grade novo gnijezdo s istim partnerom. Šiljastim kljunom buše rupe u drvetu, a dugim jezikom izvlače svoj plijen, kukce i njihove ličinke, na površinu kore. Fosili ove ptice, tj. njezinih predaka, pronađeni su u naslagama iz pliocena, od prije pet milijuna godina.

Lasica: Sreća što je mala, da je veća - klala bi goveda?

Gnijezdi se u šupljinama drveća, često onima koje je sam iskopao, iako postoje i vrste koje se gnijezde na tlu. Čest je motiv u slikarstvu, zbog jarkih boja perja, a pojavljuje se i u drugim vrstama umjetnosti. Pero Djetlić, sjajnog pera, koji stalno upada u nevolje omiljeni je crtani lik za djecu. U narodnim pričama europskih naroda upozorava cijelu šumu na opasnost, posebno lovce. Ne spada u ugrožene vrste, ali krčenje šuma i promjene u korištenju šumskog zemljišta razumljivo smanjuju broj jedinki.

Nesreća ili požar

Simbolika ove životinje stara je i moćna. On je ptica povezana s vatrom i zagrobnim svijetom. Prema novijem objašnjenju, djetlići, posebno crni, predstavljaju grešne duše koje se pokušavaju iskupiti. Drvosječa ili pčelar koji je u nedjelju radio na dasci i tako sagriješio pretvoren je u djetlića. Crna označava nesreću, a crvena - vatru. Lovci ga rado love, no služi samo kao trofej, ali se njegovo meso ne koristi u hrani, opet uz objašnjenje da je to grešna duša.

Ako kucka u zid kuće, to najavljuje smrt jednog od ukućana. Ako je "napao" drvo koje raste u blizini kuće, nevolje su na pomolu. Drvo koje je izdubio smije se koristiti samo za ogrjev i ni za kakvu drugu svrhu. Kod Babilonaca, Grka i Rimljana ova je ptica simbolizirala proročke moći. Kada je čujete, trebate biti posebno oprezni, jer je njezino kucanje upozorenje. Međutim, najljepše od vjerovanja o djetliću je ono najstarije, iz doba kada su ljudi živjeli bliže prirodi i svakodnevno je slušali: da doziva proljeće. Kod Slavena je bio posvećen Perunu Gromovniku, jer njegovo kucanje oponaša daleki zvuk groma.

Stari poljoprivrednici vjerovali su da nema proljeća prije prvih grmljavina, koje "otvaraju" nebo za prvu proljetnu kišu i "bude" zemlju iz zimskog sna, zato su rado slušali djetlićevo kuckanje u još uvijek goloj zimskoj šumi, znajući da će hladnoća uskoro otići.