Bit će to kad gavran pobijeli

Za poljoprivrednike davnih vremena, gavran (Corvus corax) predstavljao je nešto kao nasljedno plemstvo među različitim vrstama ptica. One cvrkuću, on grakće. One imaju perje sa svim mogućim šarama, on uvijek u crnom bez ijedne svijetle točke od kljuna do repa.

Ali, nije zbog toga budio divljenje, već isključivo strah, jer je od prvog spomena ove ptice ona označena kao zao glasnik. U narodnim pjesmama svih europskih naroda, još od vremena Ilijade, vrani gavranovi donose crne vijesti s mjesta bitaka, koje su nekad vođene na otvorenom polju i ostavljale lešinarima pravu gozbu. I jedan ne predskazuje ništa dobro, a kamoli kad se pojave u jatima.

U pitanju je krupna ptica iz roda vrana, teška oko kilogram i pol, duga do 64 centimetra. Vrlo je prilagodljiva i otporna, jer može jesti praktično svaku hranu koju nađe. Obično se hrani malim životinjama i pticama, ali jede i voće i zrnevlje. Živi uglavnom na sjevernoj hemisferi i nastanjuje Europu, Aziju, sjevernu Ameriku, ali i Afriku i Australiju.

Nek' je daleko od kuće i njive

Osim osobine da budi strah, te da svojom pojavom ne najavaljuje ništa dobro, on je i ptica mudrosti, predskazanja i čarobnih sposobnosti. Sjevernoamerički starosjedioci vjeruju da je upravo gavran donio sunce na svijet i da će onaj tko stane na njegovo mjesto u krugu dobiti moć predviđanja sudbine.

Ptice su neprijatelji poljoprivrednih štetnika, a sve ih je manje

Kod sjevernoeuropskih naroda, dva gavrana, Hugin i Munin, prate Odina, vrhovnog boga, po njegovoj naredbi lete po svijetu i donose vijesti. Ova ptica je pratitelj moćnih čarobnjaka i čarobnica. Pojavljuje se na grbovima gradova i simbol je plemićkih kuća. Mađarski kralj Matija Korvin zvani Matija Pravedni imao je u svom grbu gavrana. Odabir ove ptice za amblem i simbol jasno je poručivao koliko je nositelj amblema ozbiljan. Iako uglavnom nosi loše vijesti, ni u jednoj pjesmi ne kontaktira s "običnim svijetom" (koji je itekako ginuo u bitkama), razgovara samo sa ženama i kćerima vladara i heroja.

U basnama i narodnim umotvorinama

Poljoprivrednici nisu voljeli vidjeti gavrana i gledali su ga na svaki način otjerati daleko od svoje kuće i imanja. Da razbiju strah, izmislili su priče u kojima je ovaj ispadao smiješan, uobražen i glup. Prema poznatoj basni, koja ima porijeklo u narodnoj priči, lisica laska gavranu kako ima divno perje i da sigurno lijepo pjeva. Tada crni glasnik i pratitelj čarobnjaka sasvim glupo otvara kljun da zagrakće, pa tako ispusti sir iz kljuna, a lisica sir pojede čim padne na zemlju.

"To je bilo prije nego što je gavran pocrnio", kažu poljoprivrednici za nešto jako davno.

"To će biti kad gavran pobijeli", dodaju, ponešto podrugljivo, za nešto što ne može nikad biti.

"Što grakćeš?", kažu onome tko stalno predviđa neki nepovoljan ishod. Zastrašujuća simbolika gavrana dobrim dijelom je otišla u povijest s obzirom da je ova ptica danas puno rjeđa nego nekada.

To je zaštićena vrsta, kao takav ne smije se kupovati, nabavljati, uzgajati, hvatati niti uznemiravati pa ipak ima uzgajivača koji usprkos zakonima baš ovu inteligentnu pticu drže kao rijedak eksponat.