Basne o krumpiru: Igra se zove konkurentnost, a mi na dnu tablice kolo prije ispadanja iz lige

Kad se radi o hrani i poljoprivredi, u medijima se stvarno može naći svašta, a najviše primjetim da se nekritički prenosi kuknjava poljoprivrednika. Postala je poslovni model hrvatske poljoprivrede. To je krivi put jer se stvaraju mnogi alibiji i stavovi koji nemaju puno veze s realnošću. A često se na kraju temeljem toga stvaraju i politike.

Idem na temu. Iako bih mogao uzeti za primjer maslinovo ulje, kokoši ili kulen, odlučio sam se za krumpir jer mi se čini da je često tema kuknjave u medijima. Zadnjih tjedana sam pročitao puno o njemu, a svodi se na sljedeće sveto trojstvo:

• cijena od 0,45 EUR/kg nije dovoljna niti za ambalažu
• zločesti trgovački lanci radije kupuju uvozni nego hrvatski krumpir
• naš krumpir je kvalitetan, uvozni je smeće

Pa da krenemo redom s rastavljanjem ovih aksioma na proste faktore.

Cijena krumpira

Trenutna cijena krumpira na polici je 0,60-0.99 EUR/kg. Ona koju dobije proizvođač se kreće od 0,25 - 0,50 EUR/kg ovisno o tipu krumpira, načinu ugovaranja itd. To je cijena za merkantilni, bez PDV-a. Ja ću u kalkulaciju ući s 0,40 EUR/kg, što je bliže gornjoj granici cijena i nekako mi se čini najčvršća točka s obzirom da je jedan od proizvođača izjavio da dobiva 0,45 EUR/kg (doduše vjerojatno za dostavljeni i pakirani jer spominje ambalažu). Što ta cijena znači za proizvođača? Zarađuje li, gubi li, kupuje li novi Mercedes poslije sezone ili ide kod mame i tate posuditi novce da preživi?

Dobar prinos kod proizvodnje merkantilnog krumpira je 35-45 tona/ha. Na cijenu od 0,40 to znači 15-tak tisuća EUR/ha prihoda. Plus potpore, ali one su za visoko prihodovne kulture tek simbolika odnosno par stotina EUR potpora u odnosu na 15.000 EUR prihoda od prodaje krumpira po hektaru.

A koliki je trošak proizvodnje? Nije viši od 7.000-8.000 EUR/ha, što uključuje sjeme, zaštitu, gnojivo, trošak navodnjavanja, rada, strojeva itd. Kada taj trošak podijelim s prinosom, ispada da je proizvođačka cijena krumpira oko 20 centi po kilogramu (ali zato 45 centi po kilogramu ne pokriva niti ambalažu).

Prihod - trošak = dobit. Što bi značilo da kvalitetan i uspješan proizvođač ove godine može ostvariti dobit od čak 7.000-8.000 EUR/ha. Ako mislite da je to malo i razlog za kuknjavu i pozivanje na invervencije institucija i spaljivanje stranih trgovačkih lanaca, usporedite to sa pšeničnih par stotina EUR/ha dobiti ove godine. Imovina angažirana u proizvodnji krumpira nije značajno veća nego što je u proizvodnji pšenice.

Napomena: Pod kvalitetan prozvođač mislim na sljedeće: navodnjavana zemlja pogodna za proizvodnju krumpira (ništa posebno), gospodarstvo strojno opremljeno za sve operacije, vlastito skladištenje, znanje proizvodnje i tržišta itd. Ako nemate sve ovo, ne bavite se ozbiljno krumpirom.

Napomena 2: cijene i troškovi su bazirane na brzoj anketi kod par većih hrvatskih proizvođača. Nije toliko bitno je lI dobit na krumpiru 4.000 ili 6.000 EUR/ha, bitno mi je pokazati neke odnose.

Trgovački lanci

Svaki trgovački lanac koji posluje u Hrvatskoj bio bi sretan da može sav krumpir koji prodaje kupiti u Hrvatskoj. I to iz više razloga, a glavni je da građani Hrvatske više vole hrvatski proizvod nego onaj iz Egipta. sumnjičavi smo i puni predrasuda kad se radi o hrani. Drugi razlog je da u tim trgovačkim lancima rade Hrvati koji naravno žele raditi s Hrvatima i kupovati/prodavati hrvatsko. A ostali razlozi su da im je lakše dogovarati posao na hrvatskom jeziku, veća je šansa da će dobiti paketić za Božić, lakše je rješavati probleme u logistici, kvaliteti, povratima i slično.

Uvozno smeće

Hrvatski krumpir uzgaja se 100% od sjemena proizvedenog negdje u EU jer nažalost nemamo proizvodnju sjemenskog krumpira. 100% zaštitnih sredstava koje se koriste u proizvodnji krumpira su uvozna, kao i 80% gnojiva, većina korištenog dizela (nečija tuđa nafta), a traktori i strojevi koji se koriste su u pravilu neki EU ili USA proizvodnja.

Ako ne živite u iluziji da je hrvatsko tlo, zrak, sunce i voda kvalitetnija od one u Mađarskoj, Srbiji ili Egiptu, onda je osim hrvatske zemlje, rada i ponekog crvića, malo što u domaćem krumpiru zapravo domaće. Voda nam je ionako došla nebom iz Italije.

Moramo se (kao društvo) maknuti od te mantre da je naša hrana zdrava, a uvozna smeće, da nas uništavaju uvozni lobiji i da su zločesti trgovački lanci najveći neprijatelji hrvatske poljoprivrede. Najveći neprijatelj hrvatske poljoprivrede su stavovi koji se iznose bez dubljeg razumijevanja problematike, nespremnost da se mijenjamo i da prihvatimo da je konkurenost jedino što nas dugoročno može vratiti na pravi put.

I da, Europa ima odličan sustav kontrole kvalitete hrane. Možete mirno spavati, odnosno jesti.

I dalje mislite da je domaći krumpir bolji od onog iz Češke, Nizozemske ili Poljske? Odrastite. Igra se zove konkurentnost, a mi smo na dnu tablice jedno kolo prije ispadanja iz lige. Ako za 10 godina želimo na vrh ili barem na sredinu tablice, moramo prvo odbaciti naše goleme zablude i predrasude. Ako uspijete u tome, javite kako ste uspjeli, i ja bih pokušao.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Priča u priči 1: kako posluju firme koje se bave krumpirom u HR?

Uzeo sam brojke od tri veća proizvođača krumpira, koji imaju i ozbiljniju infrastrukturu za skladištenje i distribuciju krumpira ili čipsaru kao Kanaan. Poslovna godina je 2024:

• Dodlek-agro: 8,5 MEUR prihoda, 0,6 MEUR dobiti. ROE 0,34 (Return on Equity, prinos na kapital je financijski pokazatelj koji mjeri koliko profitabilno tvrtka koristi novac svojih dioničara kako bi ostvarila profit, op.a.)
• Agrovelebit 2,6 MEUR prihoda, 0,13 MEUR dobiti. ROE 0,10
• Kanaan 31 MEUR prihoda, 2 MEUR dobiti, ROE 0,16

Ovo su izvanredne poslovne brojke. Doduše, kad se gleda petogodišnji prosjek stanje je lošije. Svejedno zaključak ostaje: krumpir je trenutno odličan poljoprivredni biznis, čak i u Hrvatskoj.

U 2025. godini, s obzirom na odlične otkupne cijene ove godine, za očekivati je još jednu dobru poslovnu godinu za sve koji se bave krumpirom, a znaju što rade.

Priča u priči 2: usporedba krumpir vs. pšenica

Recimo da za svoj krumpir hrvatski seljak dobije 0,40 EUR/kg. Krumpir ima oko 75% vode. Što bi značilo da je kilogram suhe tvari 1,6 EUR.

Cijena pšenice je 0,16 EUR/kg. Pšenica ima oko 14% vode. Što bi značilo da je kilogram suhe tvari u pšenici 9 x jeftiniji nego onaj u krumpiru.

Poljoprivreda je nekad paradoksalna jer kako drukčije objasniti da nešto što je nutritivno vrlo slično kad se izbaci voda (ugljikohidrati čine većinu sastava i pšenice i krumpira) ima razliku u cijeni čak 9 puta. Zapravo, poljoprivreda je često paradoksalna. Naročito ova Hrvatska, gdje je ambalaža najskuplja u svemiru.

Staklena kugla dida Vange kaže: cijena krumpira će padati, cijena pšenice će rasti.