Sada se svi boje izbjeglica. Nema straha. Nikome od njih nije cilj Hrvatska. Iako mi imamo mjesta za njih, ali smo kukavice to priznati. Što bi falilo da koji i ostane. Mi imamo toliko praznih kuća po selima. Neka u naših tisuću sela, u svako selo uselimo jednu obitelj, ne bi ni osjetili.
Imamo sreće što izbjeglice iz arapskih zemalja u širokom luku zaobilaze Hrvatsku. Tako mnogi misle. No, na izbjeglicama se može lijepo zaraditi i profitirati. Svi oni koji ih smjeste, od EU će dobiti novce, i više nego su na njih potrošili.
A oni, ako ih je na tisuće, pojedu i popiju mnogo. Neće Srbi priznati, ali mnogi su profitirali od tog emigrantskog tranzitnog turizma. I oni povuku novce za svaki obrok koji daju izbjeglicama. A izbjeglice plaćaju sve. Taksije, autobuse, vlakove, privatne prijevoze automobilima, plaćaju čak i to što idu na toalet po kafićima, prazne okolne trgovine. Kako bi se mi tu mogli naći? Nismo cilj. To je istina. Ali, što bi se i dogodilo da u svako selo naselimo jednu obitelj koja želi ostati u Hrvatskoj?
Bolje i jeftinije da im država iznajmi neku staru kuću u svakom selu, nego da grade naselja. Netko će možda od njih i ostati. Imamo mnogo starih momaka po selima. Možda se neki i oženi i dobije djecu - pa bar bi malo spasili tih tisuću sela.
Prvo, normalno u sela koja su zapuštena i gdje ima napuštenih kuća. Ali ponavljam. Jedna obitelj s djecom. Ne više u jednom selu. I kada bi u naša zapuštena sela ušla samo jedna obitelj, živnula bi Hrvatska. Od EU bi uzeli novce za kupnju ili zakup neke kuće čiji vlasnik se ne pojavljuje godinama. Isti sustav se primjenjuje kao i za neobrađeno i zapušteno zemljište.
Ako hoće, u tim kućama ima i vrtova, mogli bi i raditi. U svakom selu ima uvijek i nekoga posla za muškarce ako hoće raditi i treba im koja kuna. No, od EU uzmemo za svaku takvu obitelj novce i za kuću, i za ogrjev, i za hranu i za džeparac. Sve te novce takva obitelj mora trošiti u lokalnoj trgovini i kod susjeda. I ogrijev treba kupiti tu. I struju za njih će platiti EU. I to je EU jeftinije nego u velikim lokalitetima kao što su logori, centri, vojarne i slično. Strah od Arapa je velik. Kao da su zmije. Svi ih se bojimo.
A u biti, oni se ne napijaju, nisu mafijaši, ne prave probleme. Vrlo vjerojatno bi ubrzo iz 90% takvih kuća ipak otišli prema zapadu i sjeveru Europe jer im se neće svidjeti živjeti u selima kao što su primjerice Vera, Habjanovci, Granice, neko selo na Papuku, ili selima Like, dalmatinske zagore. Ali mi imamo jedan veliki problem. To su u tim selima stari momci, ili mnogi koji nisu još stari, ali bi to mogli postati.
Ako bi se i dio djevojaka udao u tim selima, to bi bio najveći plus. Muški. Njih se tek bojimo. Pa ako nama jedan, dva ili koji muški stvara problem i bojimo ga se, onda i treba da se bojimo. No, muški u pravilu ipak idu dalje. A sudeći po odličnim iskustvima s Arapima, posebice Sirijcima, u posljednjih 50 godina - nemamo se čega bojati. Oni nisu pijanci, ne kockaju, nisu ni mafija. Upravo obrnuto. U najviše slučajeva su liječnici, a potom poduzetnici i intelektualci. Osvježili bi krv.
A dobili bi odane hrvatske građane. To govorim iz niza primjera koje imamo u Osijeku, gdje ja živim, a i u cijeloj Hrvatskoj. Možda bi ste se i iznenadili kada bi saznali koji su sve ljudi Sirijci u vašem susjedstvu, gradu i zemlji. No, u komentarima ćemo svašta čuti. U biti, zato i postoje ovakvi osvrti. Ali vidjet ćete da se bojimo. A nema razloga. Prvo, kao što smo rekli, stvar je u tome da se nikome neće ostajati u našim selima. Pa ni Hrvatima i Srbima se ne ostaje u selima. A za razliku od kasarni.
Oni nisu na okupu, nisu jaki, i jako se lagano onda adaptiraju. No, znajte da tih nekoliko milijuna, koliko ih najviše u Europu želi doći, ne žele ni čuti za svoj ostanak u Hrvatskoj. Cilj je, kao i našim ljudima, puno sjevernije. Ali Europi i njenim institucijama, ako dođu kod nas, moramo uzeti novce za hranu, ogrjev i njihov džeparac. Pa onda bolje da ti novci ostanu trgovcima i našim selima. A možda i po koja vrijedna snaja ili zet.
Foto: depositphotos.com, photoghuru
Tagovi
Autor
EU Agro Hrvatska
prije 9 godina
hvala na komentarima. Hrvoje najveća mi je čast kada netko tko me ne cijeni pročita svaki moj članak. Očekivali smo i više frke i reakcije nakon teksta. Ali ne miješajte stručne članke i kolumne. Ovo je jasno naznačeno da je kolumna. Kolumne nisu stručni članci Siništa - shvaćam te. I ja tražim posao, ali da prehranim troje djece. doni u upravu si. ali ne bojte se. to i pišem. Neće ostati. Zašto ne pozvati da ostanu. Ionako idu dalje i veliki problem je kada bi kod nas bili i registrirani. Ali u Osijeku, su svi Sirijci samnom bili u ratu. Više od 500 dana. A mnogo Hrvata je pobjeglo. Ostalo nas je u gradu 6 tisuća ljudi. Velika većina mojih Hrvata je upravo radila što i ove izbjeglice. Pobjegli su zajedno sa ženama. Tako da nisam siguran da Sirijci sam tak bježe. No, nema veze. Možda ne poznate dobro taj narod i ljude. Evo ja i sutra idem do Subotice i Kanjiže. Pričati ću s mnogima. Ne bojte se neće ni jedan doći kod nas. Evo sad tko me ne pozna. U Zbor narodne garde u statusu dragovoljca stupio sam 22.lipnja 1991.. Skinuo sam se 15.10.1992. a dragovoljno sam na prvim linijama crte bio i u bljesku i oluju. Inače, nema ni jednog dana u nekoj pozadini ili komandi. Ja sam onaj koji je na prvo crti bio i bio opet. Ali ljudi, to je kolumna. U njoj kolumnist prema pravilima iznosi svoj stav. A vi prema svakom pravu iznosite svoje komentare i osvrte. Malo osobno prečesto uvrijedite, što ja ne napravim. Ali svejedno hvala na čitanju.