KLUB - društvena mreža

Na vino u Kaštela
Iako se Kaštelanska rivijera promovira pod sloganom „Sedam razloga za posjet“ – aludirajući na sedam Kaštela ( Štafilić, Novi, Stari, Lukšić, Kambelovac, Gomilica, Sućurac) za vinoljupce je najmanje jedanaest razloga, koliko je autohtonih vinskih sorti na ovom području (ljutun, dobričić, glavinuša, ničuša, babica, mladenka, rogoznička, vlaška, plavac mali i maraština). Među njima je najpoznatiji, naravno, crljenak kaštelanski, poznat pod sinonimima tribidrag, pribidrag, zinfandel, primitivo i kratošija.
Povijest uzgoja grožda i pijenja vina na području Kaštela seže u Antiku, a dokazi za to nalaze se u dvorcu Vitturi - muzeju grada Kaštela. Vrijedne megarske čaše pričaju antičku kaštelansku vinsku priču. U zapadnom dijelu kaštelanskog zaljeva, pri istraživanjima helenističkog razdoblja naselja Sikuli, pronađeni su brojni predmeti reljefne keramike. U Muzeju grada Kaštela, prikazano je bogatstvo i raznolikost reljefne keramike i amfore u kojima se čuvalo vino, a zatim i luksuzno stolno keramičko posuđe poput takozvanih megarskih čaša koje su služile za svakodnevno ispijanje vina.
Na području Kaštela pronađen je i Putaljski dokument ili tzv. Trpimirova darovnica iz 852. godine kojom knez Trpimir splitskoj nadbiskupiji daruje crkvu Sv. Jurja u Putaljima, zajedno sa pripadajućim vinogradima i kmetovima. Značenje ove povelje jest što je to prvi pisani dokument u kojem se spominje naziv Hrvat, ali i dokument u kojem se prvi puta spominju hrvatsko vinarstvo i vinogradarstvo.
Južne padine Kozjaka obiluju vinogradima, čije laporasto tlo i osunčani strmi položaji omogućuju uzgoj vinove loze i proizvodnju, najčešće crnog, vina. Vlasnik vinarije Putalj, Anton Kovač navodi da se, u vremenu prije II. Svjetskog rata 95% obitelji u Kaštelima bavilo vinogradarstvom i vinarstvom. Poslijeratna industrijalizacija pokrenula je trend napuštanja poljoprivrednih posjeda i masovno zapošljavanje u tvornicama. Osim toga, poslijeratna tvornička proizvodnja vina, favorizirala je visoke prinose spram kvalitete što nije pogodovalo autohtonim i domicilnim sortama ovoga kraja. Tako je u Kaštelima 1946. godine bilo posađeno 20 milijuna trsova vinove loze, dok ih je danas manje od pola milijuna. Crljenak kaštelanski – današnja zvijezda – tada je bila zaboravljena i gotovo potpuno isčezla.
Godine 1997. kalifornijska znanstvenica Carole Meredith sa sveučilišta u Davisu, Kalifornija, komunicirajući sa kolegama - među kojima se našao i slavni kalifornijski vinar hrvatskog porijekla Miljenko Grgić - posumnjala je u točnost teze koja je zagovarala da je zinfandel, tada već uvelike rasprostranjen i raširen u SAD, izvorna američka sorta. Pronalazak dokumenta koji ukazuje na austrijsko porijeklo odvodi ih put Europe, ali ih istovremeno i zbunjuje, pošto relativno hladna austrijska klima nikako ne odgovara ovoj sorti. Kasnije se ispostavlja da je, zajedno sa brojnim iseljenicima iz područja Austro-Ugarske, crljenak krenuo u svoju „potragu za boljim prekooceanskim životom“ iz carskog rasadnika u Beču, koji je njegovao kolekciju svih vinskih sorti Austro-Ugarske, pa tako i one hrvatske. Daljnja potraga za ishodištem zinfandela, istraživače odvodi u Italiju, točnije Pugliu, gdje je rasprostranjen primitivo. Ovdje se ustanovljuje genetska identičnost, no, ispostavlja se da se primitivo u Italiji uzgaja kraće nego zinfandel u Americi. U ljeto 2001. istraživanje se napokon seli u vinograde na području naše zemlje. U suradnji sa prof. Maletićem i prof. Pejićem sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u vinogradima Ivice Radunića iz Kaštel Novog uzorci crljenka ukazuju na 100%-tnu genetsku identičnost sa zinfandelom. Uz 11 trsova kod Ivice Radunića, još je 16 preostalih trsova pronađeno u Mimicama kod Omiša.
Danas je proizvodnja crljenka kaštelanskog u porastu, no i dalje vrlo mala. Teško je pronaći vinogradara sa više od 2ha površine. Stoga se većina butelja proda na kućnom pragu kaštelanskih vinarija i u pokojem restoranu. Dvanaest udruženih proizvođača kaštelanskog crljenka dobilo je oznaku visoke kvalitete ustanove RERA pod nazivom „Pravi kaštelanski crljenak“, a ugostiteljski objekti i vinoteke koje žele istaknuti oznaku Zin(fandel friendly moraju ispuniti čak 22 uvjeta, među kojima su poznavanje povijesti sorte, te način uzgoja loze i proizvodnje vina.
Crljenak kaštelanski u čaši, prema riječima sommeliera Tome Jakopovića, dopadljivo je, sadržajno i karakterno vino koje odiše snagom, ali i svježinom.
Uz vinske kaštelanske priče za hedoniste tu je i bogata i raznovrsna gastronomija a nakon raznih delicija s čašom vina u jednoj ruci može se uživati i u cigari u drugoj. Cigar klub Mareva,koji vodi višestruko nagrađivani cigar-ambasador Marko Bilić, proizveo je prvu hrvatsku cigaru pod nazivom Spalato. Upakirana u kutiju koja je imitacija mramora Dioklecijanove palače i lijep je suvenir.
Više informacija o Kaštelima na www.kastela-info.hr .
Pripremio: Tomislav Radić
Foto: Nikola Zoko

Na vino u Kaštela
 Iako se Kaštelanska rivijera promovira pod sloganom „Sedam razloga za posjet“ – aludirajući na sedam Kaštela ( Štafilić, Novi, Stari, Lukšić, Kambelovac, Gomilica, Sućurac) za vinoljupce je najmanje jedanaest razloga, koliko je autohtonih vinskih sorti na ovom području (ljutun, dobričić, glavinuša, ničuša, babica, mladenka, rogoznička, vlaška, plavac mali i maraština). Među njima je najpoznatiji, naravno, crljenak kaštelanski, poznat pod sinonimima tribidrag, pribidrag, zinfandel, primitivo i kratošija. 
 Povijest uzgoja grožda i pijenja vina na području Kaštela seže u Antiku, a dokazi za to nalaze se u dvorcu Vitturi - muzeju grada Kaštela. Vrijedne megarske čaše pričaju antičku kaštelansku vinsku priču. U zapadnom dijelu kaštelanskog zaljeva, pri istraživanjima helenističkog razdoblja naselja Sikuli, pronađeni su brojni predmeti reljefne keramike. U Muzeju grada Kaštela, prikazano je bogatstvo i raznolikost reljefne keramike i amfore u kojima se čuvalo vino, a zatim i luksuzno stolno keramičko posuđe poput takozvanih megarskih čaša koje su služile za svakodnevno ispijanje vina. 
 Na području Kaštela pronađen je i Putaljski dokument ili tzv. Trpimirova darovnica iz 852. godine kojom knez Trpimir splitskoj nadbiskupiji daruje crkvu Sv. Jurja u Putaljima, zajedno sa pripadajućim vinogradima i kmetovima. Značenje ove povelje jest što je to prvi pisani dokument u kojem se spominje naziv Hrvat, ali i dokument u kojem se prvi puta spominju hrvatsko vinarstvo i vinogradarstvo.
 Južne padine Kozjaka obiluju vinogradima, čije laporasto tlo i osunčani strmi položaji omogućuju uzgoj vinove loze i proizvodnju, najčešće crnog, vina. Vlasnik vinarije Putalj, Anton Kovač navodi da se, u vremenu prije II. Svjetskog rata 95% obitelji u Kaštelima bavilo vinogradarstvom i vinarstvom. Poslijeratna industrijalizacija pokrenula je trend napuštanja poljoprivrednih posjeda i masovno zapošljavanje u tvornicama. Osim toga, poslijeratna tvornička proizvodnja vina, favorizirala je visoke prinose spram kvalitete što nije pogodovalo autohtonim i domicilnim sortama ovoga kraja. Tako je u Kaštelima 1946. godine bilo posađeno 20 milijuna trsova vinove loze, dok ih je danas manje od pola milijuna. Crljenak kaštelanski – današnja zvijezda – tada je bila zaboravljena i gotovo potpuno isčezla.
 Godine 1997. kalifornijska znanstvenica Carole Meredith sa sveučilišta u Davisu, Kalifornija, komunicirajući sa kolegama - među kojima se našao i slavni kalifornijski vinar hrvatskog porijekla Miljenko Grgić - posumnjala je u točnost teze koja je zagovarala da je zinfandel, tada već uvelike rasprostranjen i raširen u SAD, izvorna američka sorta. Pronalazak dokumenta koji ukazuje na austrijsko porijeklo odvodi ih put Europe, ali ih istovremeno i zbunjuje, pošto relativno hladna austrijska klima nikako ne odgovara ovoj sorti. Kasnije se ispostavlja da je, zajedno sa brojnim iseljenicima iz područja Austro-Ugarske, crljenak krenuo u svoju „potragu za boljim prekooceanskim životom“ iz carskog rasadnika u Beču, koji je njegovao kolekciju svih vinskih sorti Austro-Ugarske, pa tako i one hrvatske. Daljnja potraga za ishodištem zinfandela, istraživače odvodi u Italiju, točnije Pugliu, gdje je rasprostranjen primitivo. Ovdje se ustanovljuje genetska identičnost, no, ispostavlja se da se primitivo u Italiji uzgaja kraće nego zinfandel u Americi. U ljeto 2001. istraživanje se napokon seli u vinograde na području naše zemlje. U suradnji sa prof. Maletićem i prof. Pejićem sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u vinogradima Ivice Radunića iz Kaštel Novog uzorci crljenka ukazuju na 100%-tnu genetsku identičnost sa zinfandelom. Uz 11 trsova kod Ivice Radunića, još je 16 preostalih trsova pronađeno u Mimicama kod Omiša. 
 Danas je proizvodnja crljenka kaštelanskog u porastu, no i dalje vrlo mala. Teško je pronaći vinogradara sa više od 2ha površine. Stoga se većina butelja proda na kućnom pragu kaštelanskih vinarija i u pokojem restoranu. Dvanaest udruženih proizvođača kaštelanskog crljenka dobilo je oznaku visoke kvalitete ustanove RERA pod nazivom „Pravi kaštelanski crljenak“, a ugostiteljski objekti i vinoteke koje žele istaknuti oznaku Zin(fandel friendly moraju ispuniti čak 22 uvjeta, među kojima su poznavanje povijesti sorte, te način uzgoja loze i proizvodnje vina.
 Crljenak kaštelanski u čaši, prema riječima sommeliera Tome Jakopovića, dopadljivo je, sadržajno i karakterno vino koje odiše snagom, ali i svježinom. 
 Uz vinske kaštelanske priče za hedoniste tu je i bogata i raznovrsna gastronomija a nakon raznih delicija s čašom vina u jednoj ruci može se uživati i u cigari u drugoj. Cigar klub Mareva,koji vodi višestruko nagrađivani cigar-ambasador Marko Bilić, proizveo je prvu hrvatsku cigaru pod nazivom Spalato. Upakirana u kutiju koja je imitacija mramora Dioklecijanove palače i lijep je suvenir.
 Više informacija o Kaštelima na www.kastela-info.hr.
 Pripremio: Tomislav Radić
 Foto: Nikola Zoko

Tomislav Radić
prije 1 godinu

WOW grand Prix Cuvée 2015. vinarije Jakob
Udruga WOW (Wome on Wine, Žene i vino) već deset godina promiće kulturu stola i umjereno uživanje u dobrim vinima. Iako suočeni s pandemijom,
potresima i drugim teškoćama ovog ljeta održan je optimistični, veseli Pink Day, festival posvećen rosé vinu i ekstra djevičanskom maslinovom ulju. WOW akciju Što žene žele,koja je namijenjena podršci vinima hrvatskih vinara, Udruga održava od 2011. godine. Izbor za WOW vina godine zamišljen je kao svojevrstan „ženski“ izbor vrhunskih domaćih vina kušanih u prethodnoj godini. Pobjednička se vina biraju u nekoliko faza i razina i to u pet kategorija:pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i slatka vina. Za razliku od medalja i diploma koje vinari obično osvajaju, u WOW akciji Što žene žele, pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska „Grupa“, a ukupni pobjednik, dobitnik WOW Grand Prixa, u režiji WOW odlazi na nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju. Do sada su putovali pobjednici Gianfranco Kozlović u Bordeaux; Saša Senjković u Champagnu; Moreno Coronica u Barcelonu i Penedes; Luka Krajančić u Burgundiju; Frano Milina Bire u Austriju, Meneghetti u Toscanu a Fakin u mađarski Villany. WOW izbor zamišljen je u tri razine selekcije. U prvoj razini izbora svake godine jedan odabrani sommelier, svojevrsni vinski „kustos“, selekcionira vina kušana u prošloj godini i sastavlja vlastitu autorsku listu vina. Do sada su u ulozi vinskih selektora bili ugledni sommelieri Karin Rupene-Perdec, Alena Stuparić, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Jelena Šimić Valentić i Željko Bročilović Carlos, Filip Savić i ovog puta, Emil Perdec . U drugoj fazi, sve WOW članice i simpatizerke, njih oko 300-tinjak, imaju prigodu glasovati elektroničkom poštom i tako se dobiju finalisti (2 roséa, 2 pjenušca, 2 slatka vina, 3 bijela i 3 crvena vina). U trećoj i izlučnoj fazi, konačnu odluku donose tri vinski upućene članice kušanjem naslijepo. Ove godine za WOW nagrade finalno je odlučivao žiri u sastavu: vinska stručnjakinja Ines Zemlić iz Rotodinamica, enologinja i vinska konzultantica Ivana Nemet s WSET3 diplomom te voditeljica restorana Matrix, Manuela Maras, WSET1. U finale su ušli, od pjenušaca: Blanc de Blancs, 2016., Jagunić i Urban White extra brut, Štampar. Od bijelih: Pinot grigio 2017, Coletti, vinarije Koalrić; Chardonnay sur lie, 2017., Jasne Antunović Turk i Pušipel X, 2016, vinarije Crmrečnjak. Od roséa Rosé Geržinić i Rosé Krauthaker a od crnih vina Vučjak 2018, Šember; Cuvée 2015, vinarije Jakob te Cuvée Supreme 2013, Korlat. Od slatkih, u finale su ušli Vin de rosa 2017 vinarije Teraboto i Prošek 2015., Stina. Članice žirija su donijele odluku o pobjedniku u svakoj kategoriji, ali i o ukupnom pobjedniku i dobitniku WOW grand Prixa. Na tradicionalnom WOW Božićnom okupljanju, koje je ovoga puta biti osobito svečano s obzirom na okruglu obljetnicu, dodijeljene su nagrade pobjednicima a to su:
Pjenušci: Urban White, extra brut, vinarija Štampar
Bijela: Chardonnay sur lie, 2017., Jasne Antunović Turk
Roséi: Rosé Krauthaker, 2020
Crvena: Jakob 2015
Slatka: Prošek 2015., Stina vina
Članice žirija su donijele odluku i o ukupnom pobjedniku i dobitniku WOW grand Prixa, a to je, jednoglasnom odlukom Cuvée 2015, vinarije Jakob. Na svečanosti o svakom pobjedničkom vinu govorila je sommelierka Jelena Šimić Valentić a nagrade je vinarima predala predsjednica udruge WOW, Sanja Muzaferija. Osim pobjedničkih vina, na proslavi u restoranu Cavallino u Zagrebu, uz zalogaje koje je pripremio catering Lisak kušala su se i vina vinara udruženih u novu udrugu, Kvarner Wines. Bila su to vina PZ Vrbnik, Kuće vina Ivan Katunar, vinarije Plovanić, Nada i Gospoja te vina predsjednika udruge koji ju je i predstavio, vinara i rasadničara Ivice Dobrinčića iz vinarije Šipun. Za glazbu je bio zadužen DJ Pezo pa je atmosfera bila više nego odlična, uz strogo pridržavanje epidemioloških mjera.
Pripremio: Tomislav Radić
Snimke: Marko Čolić

WOW grand Prix Cuvée 2015. vinarije Jakob
 Udruga WOW (Wome on Wine, Žene i vino) već deset godina promiće kulturu stola i umjereno uživanje u dobrim vinima. Iako suočeni s pandemijom, 
 potresima i drugim teškoćama ovog ljeta održan je optimistični, veseli Pink Day, festival posvećen rosé vinu i ekstra djevičanskom maslinovom ulju. WOW akciju Što žene žele,koja je namijenjena podršci vinima hrvatskih vinara, Udruga održava od 2011. godine. Izbor za WOW vina godine zamišljen je kao svojevrstan „ženski“ izbor vrhunskih domaćih vina kušanih u prethodnoj godini. Pobjednička se vina biraju u nekoliko faza i razina i to u pet kategorija:pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i slatka vina. Za razliku od medalja i diploma koje vinari obično osvajaju, u WOW akciji Što žene žele, pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska „Grupa“, a ukupni pobjednik, dobitnik WOW Grand Prixa, u režiji WOW odlazi na nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju. Do sada su putovali pobjednici Gianfranco Kozlović u Bordeaux; Saša Senjković u Champagnu; Moreno Coronica u Barcelonu i Penedes; Luka Krajančić u Burgundiju; Frano Milina Bire u Austriju, Meneghetti u Toscanu a Fakin u mađarski Villany. WOW izbor zamišljen je u tri razine selekcije. U prvoj razini izbora svake godine jedan odabrani sommelier, svojevrsni vinski „kustos“, selekcionira vina kušana u prošloj godini i sastavlja vlastitu autorsku listu vina. Do sada su u ulozi vinskih selektora bili ugledni sommelieri Karin Rupene-Perdec, Alena Stuparić, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Jelena Šimić Valentić i Željko Bročilović Carlos, Filip Savić i ovog puta, Emil Perdec . U drugoj fazi, sve WOW članice i simpatizerke, njih oko 300-tinjak, imaju prigodu glasovati elektroničkom poštom i tako se dobiju finalisti (2 roséa, 2 pjenušca, 2 slatka vina, 3 bijela i 3 crvena vina). U trećoj i izlučnoj fazi, konačnu odluku donose tri vinski upućene članice kušanjem naslijepo. Ove godine za WOW nagrade finalno je odlučivao žiri u sastavu: vinska stručnjakinja Ines Zemlić iz Rotodinamica, enologinja i vinska konzultantica Ivana Nemet s WSET3 diplomom te voditeljica restorana Matrix, Manuela Maras, WSET1. U finale su ušli, od pjenušaca: Blanc de Blancs, 2016., Jagunić i Urban White extra brut, Štampar. Od bijelih: Pinot grigio 2017, Coletti, vinarije Koalrić; Chardonnay sur lie, 2017., Jasne Antunović Turk i Pušipel X, 2016, vinarije Crmrečnjak. Od roséa Rosé Geržinić i Rosé Krauthaker a od crnih vina Vučjak 2018, Šember; Cuvée 2015, vinarije Jakob te Cuvée Supreme 2013, Korlat. Od slatkih, u finale su ušli Vin de rosa 2017 vinarije Teraboto i Prošek 2015., Stina. Članice žirija su donijele odluku o pobjedniku u svakoj kategoriji, ali i o ukupnom pobjedniku i dobitniku WOW grand Prixa. Na tradicionalnom WOW Božićnom okupljanju, koje je ovoga puta biti osobito svečano s obzirom na okruglu obljetnicu, dodijeljene su nagrade pobjednicima a to su: 
 Pjenušci: Urban White, extra brut, vinarija Štampar
 Bijela: Chardonnay sur lie, 2017., Jasne Antunović Turk
 Roséi: Rosé Krauthaker, 2020
 Crvena: Jakob 2015
 Slatka: Prošek 2015., Stina vina
 Članice žirija su donijele odluku i o ukupnom pobjedniku i dobitniku WOW grand Prixa, a to je, jednoglasnom odlukom Cuvée 2015, vinarije Jakob. Na svečanosti o svakom pobjedničkom vinu govorila je sommelierka Jelena Šimić Valentić a nagrade je vinarima predala predsjednica udruge WOW, Sanja Muzaferija. Osim pobjedničkih vina, na proslavi u restoranu Cavallino u Zagrebu, uz zalogaje koje je pripremio catering Lisak kušala su se i vina vinara udruženih u novu udrugu, Kvarner Wines. Bila su to vina PZ Vrbnik, Kuće vina Ivan Katunar, vinarije Plovanić, Nada i Gospoja te vina predsjednika udruge koji ju je i predstavio, vinara i rasadničara Ivice Dobrinčića iz vinarije Šipun. Za glazbu je bio zadužen DJ Pezo pa je atmosfera bila više nego odlična, uz strogo pridržavanje epidemioloških mjera. 
 Pripremio: Tomislav Radić
 Snimke: Marko Čolić

Zadnje aktivnosti

Online korisnici

Promo

#rasad @KLUB (118)