Uzgoj
02.02.2010.

Zimski jasmin

15.208

372

Iako smo još kalendarski u zimi, a forzicijama nabubreni pupovi čekaju malo toplije dane kako bi oživjele vrtove svojim intenzivnim žutim cvatom, priroda ipak ne miruje. Pažnje vrijedan prethodnik proljetnih lukovica i već spomenutih svima poznatih forzicija, svakako je zimski jasmin (Jasminum nudiflorum) koji već od siječnja pomalo sramežljivo cvate, a polako ulazi u period sve intenzivnije nježne svjetlo-žute cvatnje. Izrazita zelena boja izboja vrlo je dekorativna i u kontrastu sa snježnim pokrivačem. Kako je zimski jasmin biljka velike hortikulturne upotrebljivosti, zgodno je znati mogućnosti njegove primjene kako u privatnim vrtovima, tako i u većim parkovima.

Jasminum nudiflorum raste kao (polu)grm ili (polu)penjačica sa dugim zelenim povinutim izbojima, koji se već zimi ili u rano proljeće "osipaju" žutim cvjetovima veličine približno 2,5 cm. Nakon cvatnje, javljaju se tamno zeleni listići koji čine složene trodjelne listove. Nalazimo ga rasprostranjenog u cijeloj Evropi. Najbolje mu odgovara sunčano, dobro drenirano stanište. U umjerenoj klimi izboji narastu do 4 metra, dok u hladnijim zonama narastu svega do 2 metra. Zbog dugih, vitkih izboja koji se lučno savijaju prema tlu, koristimo ga kao povijušu koja potpomognuta armaturom ili nekom od vertikalnih vrtnih konstrukcija dobiva izgled pergole ili zelenog zida.

Vrlo česta upotreba jasmina je sadnja na vrhu podzida ili škarpe, kada izboji slobodno padaju, te prekrivaju zid koji želimo sakriti. Zbog svoje sposobnosti samoukorjenjavanja (tj. kada izboj - grana dodirne zemlju, na tom mjestu počinje rast novog korijenja), sadimo ga kao viši pokrivač na pokosima koje je teže održavati.

Jasmin je vrlo zgodan i kao grm soliter ili u skupini, a reduciranjem izboja rezom možemo ga po želji i oblikovati.

Autor: Nataša Tiška, dipl.ing.agr.