Uz polja lavande, niču i nove plantaže smilja!

Plantaža mladih nasada smilja Ivana Bandića tek je jedna od sličnih u kršu lijevog zaobalja Perućkog jezera, odnosno rijeke Cetine, u ruralnu prostoru Vučipolja podno Gradine na području Općine Hrvace. U zadnje vrijeme u tom podneblju sve više niču i male plantaže lavande i kadulje na iskrčenu, uređenu zemljištu koje godinama nije obrađivano, nego je bilo zapušteno i obraslo korovom i bjelogoričnim niskim raslinjem.

No, veće plantaže smilja u zadnje vrijeme niču na zaravni u naselju Radošiću, na sjevernoj strani brda Visoke nadomak Grada Sinja, i ta se poljoprivredna kultura sve više uzgaja u tom oplemenjenom ralnom prostoru Lijepe naše, a i taj projekt uglavnom iniciraju, potiču i ostvaruju hrvatski branitelji. Toj se proizvodnji, osim umirovljenika, okreću i mladi ljudi uglavnom oni koji ne mogu naći posao u državnim i privatnim tvrtkama.

Teško pokrenuti demografsku obnovu

No, u tom prostoru, u prisojima Cetinskog kraja gdje je i početkom ovogodišnje rane jeseni cvjetala lavanda, uvelike se osjeća miris ukrasnog i ljekovitog bilja što ga raznosi bura čistim krajobrazom dalmatinskog zaobalja između planina Dinare i Svilaje, kamo se ipak naslućuje povratak potomaka iz urbanih sredina na ognjišta njihovih predaka.

Također se čuje i zuj pčela, dakako i brektanje freza i traktora, zveckanje ručnog poljoprivrednog alata, blejanje ovaca i meketanje koza, a gdjegdje i mukanje krava. Osim plantaža smilja, lavande i pčelinjaka u tom su ruralnom prostoru prepoznatljive i obnovljene stare i gdjegdje izgrađene nove kuće, a gotovo sve projekte je, kažu, inicirala Poljoprivredno-braniteljska zadruga Vučipolje, čiji je upravitelj Ivan Liović. Samo je, čini se, teško pokrenuti demografsku obnovu i u tom sjevernom dijelu Splitsko-dalmatinske županije.

Vremešniji ljudi toga kraja se prisjećaju i odlaska mladih ljudi s rodnog ognjišta u gradove, najviše u Sinj, Split i Rijeku, dakako i u Istru te ravnu Slavoniju, ali i izvan granica domovine, kamo ih je nosila mladost glede školovanja i u potrazi za poslom, a poslije i vihor Domovinskog rata uslijed velikosrpske agresije na Hrvatsku, koja im je uništila sve što su naraštaji stoljećima gradili i u Vučipolju, selu gdje su ponikli i vrsni zidari, kovači.

U proizvodnji smilja vidi budućnost

"Evo lijep je i sunčan rujanski dan, doduše malo prohladan zbog bure, ali je pogodan za rad na njivi koju orem traktorom, tik uz plantažu bresaka ograđenom žicom, podno Gradine u Vučipolju, pripremajući ju za sadnju oko 6.000 mladih sadnica smilja. Po zanimanju sam vozač, ali nigdje ne mogu naći zaposlenje u svojoj struci. Iako mi je ovo sada osnovni poljoprivredni posao, no vjerojatno ću u toj djelatnosti ostati i dulje, tim više što u proizvodnji smilja vidim budućnost. Na samom početku mi ide dobro te sam zadovoljan ovime što radim, a neka se mladi ljudi vrate zemlji i bave poljoprivredom odnosno proizvodnjom hranom. Tako će biti korisniji sebi i svojoj obitelji, dakako i društvu općenito, te će biti zadovoljniji i sigurniji u životu", poručuje vrijedni, mladi momak Ante Liović iz Vučipolja.

Umirovljeni hrvatski branitelj Ivan Bandić (63) također iz Vučipolja na svojoj plantaži podno Gradine freza pjeskovitu zemlju i sadi mlade sadnice smilja. Kaže kako postojeću plantažu od 6.000 grmova širi na 10.000 sadnica. Tako je predvidio zasaditi još 4.000 mladih sadnica, a nakon tog još tri tisuće na drugoj lokaciji.

Zemlja je zapuštena, to ne smijemo dopustiti

"Bude li mi išlo dobro, na tome neću stati, nego ću još saditi smilja i širiti tu proizvodnju dok budem mogao, jer u Vučipolju ima dosta neobrađene i zakorovljene zemlje. Prema ocjenama stručnjaka ovo naše podneblje ima sve uvjete za proizvodnju te poljoprivredne kulture. Inače, ovo će smilje imati puni rod u svojoj trećoj godini rasta, a na ovoj plantaži smo ga brali još lani, u drugoj godini nakon što smo ga posadili. Naime, na ovoj parceli smo posadili 6.000 sadnica, a u nastavku ih upravo sadim još 4.000. Prvi sam u našem selu počeo saditi smilje, čak i na cijelom području lijevog zaobalja Perućkog jezera i u tome nisam pogriješio.

No, ovo što radim uglavnom mi predstavlja zabavu, tako mi lakše prolazi vrijeme. Inače, smilje sadim i uzgajam iz ljubavi, a ne iz neke koristi. Tradicije u proizvodnji te kulture nemam, kao i svi uzgajivači smilja na području Cetinskog kraja", iskreno će Ivan Bandić dodajući:

"U Vučipolju ništa drugo ne može uspijevati osim lavande, kadulje, vriska i smilja pa su se mnogi odlučili za potonju poljoprivrednu kulturu. Ove godine na stablima naših voćaka ovdje nisu ostali plodovi zato što su ih pojele ptice ili su ih uništile i niske proljetne temperature, uz to i mraz, bura. Ovdje nema ni blaga kao prijašnjih godina pa ću svoje plantaže smilja, iako nisu ograđene, lakše (sa)čuvati."

Otkup smilja i proizvodnja ulja

Kaže kako uspješno poslovno surađuje s poduzetnikom Sretanom Jukićem, čiji su korijeni u susjednom selu Biteliću, a koji je poznat u svijetu po uzgoju i otkupu smilja te proizvodnji eteričnog ulja. Podsjeća kako je Jukić početkom 2014. u Kaštel Žegarskom kod Obrovca otvorio najveći pogon za proizvodnju eteričnog ulja od smilja u Hrvatskoj, zaposlivši tada i 40-ak ljudi, a objekt je u obiteljskom vlasništvu.

"Gospodinu Sretenu Jukiću ću i dalje prodavati sve količine ubranog smilja, kao sirovinu za preradu eteričnog ulja u njegovu pogonu. Tako mi je tržište osigurano, prodaja smilja zajamčena. U prednosti sam što sam uzgajam mlade sadnice smilja pa za njihovu kupnju ne trebam izdvajati novac. Naime, sjeme smilja sam skupljao gore ispod grede kod borove šume, posijao sam ga i sam sam pikirao. Dakle, oko smilja sve radim isključivo sam, bez ičije stručne pomoći, i u tome guštam. Nakon što posadim ovih dodatnih 4.000 sadnica, pripremit ću zemljište i na drugoj, novoj lokaciji za sadnju još 3.000 mladih sadnica smilja, pa ću ih ukupno imati oko 13.000.

Onda ću malo stati i uzdržavati ga, ujedno puneći svoje baterije za nastavak aktivnosti na realizaciji svog razvojnog projekta u ovom našem ruralnom prostoru. Što se tiče otkupne cijene smilja, ona se do sada kretala od 13, 15 do 20 kuna za kilogram", najavljuje svoje planove Ivan Bandić, koji je i u dobroj radnoj kondiciji.

Ističe da je Stipe Liović najpoznatiji proizvođač smilja u Vučipolju na području Općine Hrvace, ujedno u Cetinskom kraju. Napominje kako je baš on svu svoju zemlju sam iskrčio isključivo ručnim poljoprivrednim alatom i posadio ju smiljem, u čemu su ga slijedile i sumještani.

Radni dan je 12 sati dnevno

"Poručujem mladim ljudima da ne kukaju, nego da traže posla i neka rade kako mogu i znaju. Jer, sve je bolje raditi, pa i saditi i proizvoditi smilje, nego gubiti vrijeme čekajući pomoć od bilo koga, te sjediti u kafićima, dok je zemlja mnogima od njih istodobno u ledini i zakorovljena. Neka se uhvate bilo kojeg posla i neka rade, jer bez toga nema života. Ovo što ja radim, sada je najbolje što imamo ovdje.

Ne isplati se proizvoditi žitarice i povrće u ovom podneblju, jer osim dugotrajne suše, i bura sve uništi poljoprivrednicima u Vučipolju. Sadili i uzgajali bismo mi ovdje i krumpir, kapulu, češnjak, zelenu salatu, rajčice, kupus, mahune, paprike, sijali slanutak, grah, bob da nije suše i bure. Eto, ja sam samo ove godine triput sijao grah i neki dan sam ga pokrio, ali je potom zapuhala jaka rujanska bura i sve mi je uništila. Naime, jaka bura u ovom kraju izbaci i krumpire iz zemlje, čupa i nosi stabla te svaki put nanese velike štete poljoprivrednicima", upoznaje nas Ivan Bandić.

Napominje kako mu radni dan traje uglavnom oko 12 sati dnevno, zaključujući: "Ustajem ranije, popijem malo čaja, zatim krenem u šetnju. Inače, ja sam ljubitelj prirode i biljnog svijeta. Bez toga i bez rada na zemlji ne bih mogao normalno funkcionirati!"