Dekorativna vrsta pokazala se kao veliki problem. Njezini rizomi se teško iskorjenjuju, a negativno djeluje na bioraznolikost i okoliš
Svilenica, cigansko perje ili papiga biljka (Asclepias syriaca lat.) stigla nam je iz sjeverne Amerike. U Europu je donesena kao ukrasna. Pčele posjećuju njene privlačne cvjetove, a sjemenke se nalaze u tobolcu koji svojim izgledom podsjeća na papigu.
Kod nas se pojavila krajem 19. stoljeća, a pravu ekspanziju kao ukrasna biljka je doživjela krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Krasila je skoro svako dvorište.
Problem je što se radi o vrlo invazivnoj biljnoj vrsti koja se lako širi i zauzima nove površine, a teško se iskorjenjuje. Svi dijelovi sadrže mliječni sok koji se oslobađa kada se biljka ošteti i može vrlo štetno i ozbiljno djelovati na kožu.
Višegodišnja je biljka čije šuplje stabljike mogu narasti do 1 m, a u povoljnim uvjetima i do 2 m visine. Na njima su listovi na kratkim peteljkama. Dužina im se kreće od 10 do 20 cm, a širina je do 10 cm.
Ima izuzetno lijepe male cvjetove sakupljene u štit. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Plod je ovalna čahura, duga do 8 cm, unutar koje se nalaze sjemenke sa svilenkastim nitima. Vjetar nosi sjeme i širi u prirodi. Dozrijeva tijekom rujna i listopada. Osim sjemenom, razmnožava se rizomima koji mogu biti dugi i do 3 m.
Vrlo je dekorativna. Njeni listovi, cvjetovi i plodna čahura su privukli mnoge da ovu vrstu posade u svojim dvorištima. Pčelari su je uzgajali jer je izuzetno medonosna i daje kvalitetan med.
Odgovaraju joj sunčane lokacije. Često se raširi na pjeskovitom i siromašnom zemljištu koje druge biljke izbjegavaju. Možemo je naći pored puteva, na zapuštenim zemljištima.
Ali, ona negativno djeluje na bioraznolikost i okoliš i vrlo ju je teško suzbiti.
Nove biljke se razvijaju iz rizoma u kasno proljeće. Kada dostignu visinu od 30 do 40 cm čupaju se ili kose. Pritom treba koristiti rukavice, jer svaki oštećeni dio izlučuje sok koji može izazvati alergijsku reakciju na površini kože, a u nekim slučajevima i obziljnije probleme poput dijareje.
Suzbijanje je dugogodišnji posao. Iz rizoma u zemlji se stvaraju nove biljke koje je potrebno uništavati kroz duži niz godina. Čupanje i košenje su najprihvatljiviji kada su u pitanju suzbijanje i zaštita okoliša.
Od herbicida su se najviše koristila sredstva na bazi glifosata, ali je problem što se tretiranja moraju višekratno izvoditi što povećava zagađenost tretiranog područja daleko više nego kada su u pitanju obični korovi.
Tagovi
Autorica
