Roko i Anđela u zlarinskoj džungli! Oaza malih listova i velikih ideja

Roko je izvođač visinskih radova, mladić porijeklom sa Zlarina, koji je naučio raditi različite poslova, ali se zaljubio u poljoprivredu. U 2020. je osnovao sOPG Roko Buneta Čikutović nakon višegodišnjeg promišljanja o uzgoju začinskog bilja, smilja ili lavande na zlarinskoj djedovini. Naposljetku sazrela je ideja da se okuša u uzgoju mikrobilja.

"Teta je još 2018. godine imala dućan zdrave hrane u Šibeniku i nabavljala mikrobilje iz Splita. Zaintrigirala me ta poljoprivreda pa sam istraživao Internet, a tamo natpisi - "laka zarada, brzi obrtaj kapitala, potrebno malo prostora". I sve me to privuklo k mikrobilju“, priča nam Roko Čikutović.

Skoro dvije godine je testirao proizvodnju, sadio u sobi i dvorištu, pokušavao imitirati idealne uvjete za uzgoj, te testirao lokalne restorane koji su pokazivali interes. Ušao je polako u investiciju i nabavio LED rasvjetu, stalaže, te se sa svojim proizvodima ugurao u par restorana.

S prijateljem koji je otvorio firmu za dostavu voća i povrća, raširio je krug kupaca po cijeloj županiji, a njegovo mikrobilje čak je našlo svoje mjesto i na jahtama.

Roko je svestrani mladić, sportski penjač koji se vere po liticama uz Čikolu, pomorski je nautičar, odnosno inženjer nautike, ali zlarinsko korijenje i stari maslinici vukli su ga na otok. Sada razmišlja o rezanom bilju, prodaji kućanstvima i o svom brendu Microjungle.

Brend Microjungle Zlarin

A, prije dvije godine, sasvim slučajno, kako ona kaže, u priču je upala i jedna nasmiješena Anđela.

"Sreli smo se na festivalu kojeg je i Roko bio organizator, zaljubili se, a sada sam i ja uključena u projekt. Bila mi je zanimljiva ta priča i promocija takvog stila života, pa sam mic po mic, i ja krenula pomagati prvo s društvenim mrežama", prisjeća se Anđela.

Anđela je defektolog i već razmišlja kako bi mogla spojiti svoju struku s uzgojem mikrobilja. Tko zna, možda na Zlarinu jednom nikne senzorski vrt sa začinskim mikrobiljem karakterističnim za ovaj hrvatski otok.

Iako je Anđeli ovo još "side job“, najviše je veseli onaj kreativni dio posla s fotografiranjem bilja i raznih jela. Njoj samoj, najdraže su salate s mikrobiljem koje jedu svakodnevno

"Volim kad me iznenade okusi pa primjerice spremamo manistru na pome s dodanim mikrobiljem rotkvica, ili burger s mikrobiljem brokule. Stvar je ovo osobne preferencije i eksperimentiranja", dodaje.

Suncokret je najtraženije mikrobilje

Ovi vrijedni mladi ljudi već su se okušali u uzgoju raznog mikrobilja: graška, rotkvice, dragoljuba, bosiljka, amaranta, matičnjaka, kiselice šarene, rikole, slatkog koromača, kopra, cikle, suncokreta, boražine, lupine, češnjaka, kukuruza, korijandera.

Roko voli mikrobilje u kajgani za doručak, suncokret u salati s rajčicama i razne mješavine mikrobilja, te salata različitih boja. A restorani imaju svoju gastro-politiku.

"U restoranima je najtraženiji grašak zbog ukrasa i vitica, te zato što duže izdrži stajanje. Bosiljak ide kao babyleaf. Cikla je najlipša zbog intenzivne boje, ali ne ide toliko. I dragoljub dosta traže zbog aromatičnosti. Koriste list, a okusom on je najsličniji hrenu“, kazuje Roko.

Htio bi Roko promijeniti naše užance jer samo jedan od restorana s kojima surađuje koristi mikrobilje kao sastojak, a ostali ga koriste samo za ukras. Kućanstva kaže, najviše traže suncokret, rotkvice i brokulu.

Anđela je mišljenja da različiti ljudi preferiraju različite okuse i mirise, pa iako ona voli boražinu, njeni je roditelji ne vole. Ljuti joj okusi ne pašu, a vječitog pobjednika vidi u suncokretu kojeg i djeca vole jer je hrskav.

Ona polaže velike nade u mikrobilje brokule, a mi razmišljamo kako bi bilo korisno izbirljivu djecu navikavati na „odraslo“ povrće dodavajući im postepeno mikrobilje tog povrća u omiljena jela.

Ekološko sjeme iz Poljske

Za sjeme u uzgoju mikrobilja, najvažniji kriterij kvalitete je postotak klijavosti. Roko se nakon isprobavanja, odlučio za sjeme jednog poljskog proizvođača s ekološkim certifikatom. Supstrat sada nabavlja u Hrvatskoj, a proizvodnja se odvija u tzv. plasteniku, što je prostorija s otvorenim krovom.

"Ovdje smo postavili tzv. passive solar sistem pa zimi bude otvoreno, kad je bura zidovi štite od udara vjetra. Istovremeno, puno bolje zadržava toplinu noću. Napravili smo i toplinsku bateriju ukopavši skoro 50 m cijevi na 1 m dubine ispod prostorije. Ideja je da ventilator gura topli zrak dolje, tamo ga hladi i onda povlači gore", objašnjava Roko.

Poljoprivreda nije lagana

Iako je Rokova proizvodnja trenutačno mala, kaže da mu jako puno vremena oduzima pakiranje i logistika prodaje. Ima dosta stalnih kupaca i na samom Zlarinu i šire pa redovito prodaje nekoliko kilograma mikrobilja. Ne misli se sada širiti nego ozbiljnije posvetiti brendiranju i marketingu.

Od Županije je jednokratno prije 6 godina dobio par tisuća kuna, ali kaže Roko: "Premali smo za fondove. Čudno mi je da ne postoji neka mjera ili natječaj za opremu i uzgoj mikrobilja. Ja imam maslinike koje trebam očistiti i povećati svoju ekonomsku veličinu pa ćemo vidjeti."

Sama proizvodnja zahtjeva preciznost i upornost u optimiziranju najboljih mikroklimatskih uvjeta za svaku odabranu kulturu posebno. Prošle godine s lošim supstratom su unijeli dosta larvi mušica, a ove su se godine borili s gljivicama iz supstrata.

"Morao sam paziti na vlagu jer bi sadnice propadale kod mrvicu više vlage, pa zato ovaj ventilator puše u rikolu, ciklu, amarant i koromač jer su mi oni osjetljiviji. Mikrobilje iz krupnijeg sjemena kao što su grašak, suncokret, rotkvica je puno otpornije“, priča.

Roko zalijeva ručno jer tako najbolje kontrolira uvjete, te koristi ekološki stimulator rasta.

Zaboravljeni lokalni proizvođači

Iako su Roko i Anđela mlade osobe, već sada im je više nego jasno što ne valja u hrvatskoj poljoprivredi.

"U današnje vrijeme gdje se u Hrvatsku uvozi ogromna količina inozemne hrane, zaboravljeni su lokalni poljoprivrednici. Samo u našoj Županiji je veliki pad lokalnih OPG-ova u registru i zato treba kupce okrenuti tome da podrže lokalnu hranu. Tako podržavaju i svoje zdravlje i zdravlje svoje djece, jačaju našu ekonomiju i lokalno gospodarstvo“, priča Roko.

A, država, savjetuje Roko, neka se okrene sufinanciranju kratkih lanaca opskrbe i lokalnih proizvođača, te više podržavaju one male poljoprivrednike, jer su oni bitni na lokalnom nivou.

Vrijeme je da poslušamo mladost.