Rododendroni kao začin vrtu

Rododendroni - grmovi vrijedni poštovanja, koji se još samo s ružama mogu natjecati za vrtni primat (govorimo li o vrtovima kontinentalnog podneblja). Iako ruže imaju duži period cvatnje, a rododendroni su u svojoj punoj cvjetnoj raskoši tek dvadesetak dana, doživljaj kojim nas darivaju svakako je vrijedan svog uloženog truda oko njih.

Iako im najbolje odgovara polusijena i tlo kisele reakcije, te će se najbolje "snaći" u prirodnom ambijentu na rubu (crnogorične) šume, kao podrast drveću, na prirodno kiselom tlu, te uz visoku zračnu vlagu, neće nas razočarati niti ako im slične uvjete "priredimo" u vlastitom vrtu, s nekoliko dodatnih zahvata. Tako i oni koji u svom vrtu žele imati taj prekrasni zimzeleni grm, a nemaju šumu i tlo kisele reakcije, mogu primjerice odabrati zaštićenu sjenovitu lokaciju unutar vrta (uz sjevernu stranu kuće, zida ili ograde, ispod stabla, a tlo "zakiseliti" obilnim dodatkom treseta. Za vrijeme kasnoproljetne i ljetne suše rododendrone treba redovito obilnije zalijevati, te vodom prskati lišće. Vrlo je važno da se i tijekom blage sušne zime rododendroni zalijevaju, ukoliko im se lišće objesi (povene).Rododendroni se u pravilu ne orezuju, osim ako ih želimo zadržati u određenoj dimenziji, no svakako je poželjno odrezati ocvale cvijetove neposredno nakon cvatnje (kraj svibnja, lipanj) i to vrlo pažljivo, kako se ne bi oštetilo lišće i pupovi ispod cvijeta.

Rododendroni se sade kao soliteri (u manjim vrtovima) ili u grupama kombiniranih boja i bujnosti (velekocvjetni bujnog rasta i sitnocvjetni slabijeg rasta), mogu sa saditi kao posebne skupine uz rub njegovanog travnjaka, a vrlo se lijepo kombiniraju i s biljkama sličnih pedoloških zahtijeva - azelejama, erikama, pierisima. Rododendroni se mogu saditi i u žardinjere (drvene, od terakote), na balkonima, terasama (na sjenovite pozicije), uz vodene vrtne i parkovne elemente (potok, jezero). Sitnocvjetni rododendroni vrlo su atraktivni kasnoproljetni koloritni akcenti u većim kamenjarama, dok su za male kamenjare ipak preveliki.

Autor: Nataša Tiška Vrsalović