Nije sve "ljekovito bilje" ljekovito!

Korištenje ljekovitog bilja seže u davnu povijest svih naroda i civilizacija, a stečena iskustva su se uglavnom prenosila usmenom predajom kroz narodnu medicinu. Mnoga iskustva danas su znanstveno dokazana i potvrđena pa je i suvremena medicina prihvatila korištenje pojedinog ljekovitog bilja.

Prema definiciji Svjetske znanstvene organizacije u ljekovito bilje spadaju vrste čiji jedan ili više biljnih dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može koristiti u terapijske svrhe ili kemijsko-farmaceutske sinteze. Ljekovito bilje koje se najčešće uzgaja na dalmatinskim otocima i priobalju je kadulja, lavanda, ružmarin, smilje, gospina trava, cikorija, komorač, kičica i konopljika.

Potražnja za prirodnim sirovinama

Tija Mlinac, upraviteljica Poljoprivredne zadruge Supetar koja brine o tradiciji i kvaliteti izvornih bračkih proizvoda i broji 47 aktivnih zadrugara koji se, između ostalog, bave i uzgojom samoniklog ljekovitog bilja, o njemu govori:

"Dalmatinski krš i mediteranska klima koja se miješa s kontinentalnom uvjetuje veliku raznolikost biljnog svijeta na ovim prostorima. Kada bi se računao broj biljnih vrsta po jedinici površine, Dalmacija bi bila među prvima u Europi. Upravo ograničavajući ekološki čimbenici kao što su ekstremne vrućine, suše i zaslanjenost obalnog područja uvjetovali su da ljekovite biljke koje rastu na ovom području obiluju aromatskim aktivnim i ljekovitim tvarima."

Prirodni izvor liječenja

Danas je svjetski trend povratak prirodnim izvorima liječenja - što stvara sve veću potražnju za prirodnim sirovinama. Zbog te potražnje postaje iznimno važan uzgoj ljekovitog bilja na područjima gdje najviše uspijeva.

"Poticanje uzgoja ljekovitog bilja vrlo je važno na ovom području jer se na taj način smanjuje problem koji imamo s nekontroliranom berbom, a čuvaju se i održavaju prirodna staništa samoniklih vrsta", zaključila je Tija Mlinac.