Ova ljekovita vrsta ne podnosi niske temperature i zbog toga se unosi u kuće i stanove tijekom zime, u kontinentalnom području.
Uzgoj ružmarina u kontinentalnom području podrazumijeva da će se lončanice najveći dio godine držati u kućama ili stanovima. Ova višegodišnja biljna vrsta raste sporo, a ne podnosi niske temperature i zbog toga se prije jesenskih mrazeva sklanja na neko svijetlo i toplo mjesto. Ružmarin se iznosi napolje u proljeće, poslije kasnih mrazeva. Stariji grmovi mogu izdržati do -5°C dok su mlađi osjetljiviji.
Najveća opasnost za ovu ljekovitu vrstu tijekom zimskih mjeseci su: slabo osvjetljenje, neuravnoteženo zalijevanje, pojava bolesti i napad štetnika.
Slabo osvjetljenje je najčešći problem koji se javlja tijekom zime i može izazvati propadanje. Naglo premještanje u zatvoren prostor sa slabim svjetlom izaziva jak stres i biljka nema vremena priviknuti se na novonastale okolnosti. Posebno je to slučaj ako su se tijekom ljeta držale na osunčanom balkonu gdje je ružmarin bio izložen suncu i do osam sati.
Zbog toga je potrebno postepeno privikavanje na nove uvjete. Nekoliko tjedana prije unošenja trebalo bi ga staviti na sjenovito mjesto kako bi se adaptirao na sjenu pa onda postepeno pomicati prema mjestu s manje svjetlosti. Tako će lakše ići privikavanje na sredinu smanjene osunčanosti.
Najbolje je za prezimljavanje odabrati južni prozor kuće ili stana jer će se tako osigurati dovoljno svjetlosti. Ukoliko je broj sunčanih sati manji od šest tijekom dana, potrebno je biljku izložiti onoj umjetnoj kako bi se nadoknadila njena potreba za osvjetljenošću.
Neuravnoteženo zalijevanje odnosi se na premalo ili previše dodavanja vode. U oba slučaja ružmarin može uvenuti. Vrlo je važno da se na dno lončanice postavi drenažni sloj koji će omogućiti otjecanje suviška vode. Zalijevanje obavljati samo kada je površina supstrata u posudi suha. Tijekom zime potrebno mu je manje vode jer ima sporiji rast. Ako je ima previše, doći će do truljenja korijena dok nedostatak vlage dovodi do njegovog sušenja, što na kraju rezultira sušenjem cijele biljke.
Pojava bolesti i napad štetnika mogu biti uzrok propadanja ružmarina. Posebno je to izraženo kada se previše zalijeva i nema cirkulacije zraka. Prvi znak da je supstrat previše navlažen i da zrak stagnira je pojava brašnaste plijesni. Kuhinje treba izbjegavati kod izbora mjesta za prezimljavanje zbog povišene vlažnosti zraka. Simptomi ove bolesti manifestiraju se kao brašnasta prevlaka po listovima i grančicama. Smanjuje se asimilacijska površina listova i biljka propada. Da bi se spriječio razvoj patogena neophodno je izabrati svijetlo mjesto s dobrom cirkulacijom zraka i umjereno zalijevati zemlju. Kada se već javi plijesan, može pomoći otopina praška za pecivo ili ona od češnjaka.
Što je biljka ružmarina zdravija i što su bolji uvjeti tijekom zime, to su manje šanse pojave bolesti ili napada štetnika. Najčešće ga u zatvorenom prostoru napadaju biljne i leptiraste uši ili grinje. Može se tretirati i uljem neem-a, ukoliko se pojave ovi štetni insekti na biljci.
Tagovi
Autorica
Zaokret d.o.o.
prije 2 tjedna
Više informacija na: https://mojnovac.hr/product/3-konferencija-biznis-je-na-selu/
