Uzročnici bolesti mogu biti virusi, fitopatogene gljivice i bakterije.
Uzgoj kale na većim površinama tijekom dužeg niza godina predstavlja intenzivni uzgoj. Ono je najčešće praćeno bolestima u manjem ili većem intenzitetu. Uzročnici mogu biti virusi, fitopatogene gljive i bakterije.
Viroze kale uzrokuje virus pjegavosti i venuća rajčice. Patogene gljivice koje napadaju kale mogu biti: Pythium ultimum (polijeganje mladih biljaka), Rhizoctonia solani ili Fusarium spp.
"Prvi simptomi se mogu uočiti na nadzemnim dijelovima biljaka u vidu uzdužnih pjega vlažnog izgleda, zeleno-smeđe boje. Zahvaćeno tkivo vremenom gubi čvrstoću, razmekšava se i biljka poliježe. Kasnije, promjene zahvaćaju korijenov vrat i korijen", objašnjava mr. Eleonora Onć Jovanović.
Ove bolesti često nastaju kao sekundarne infekcije, koje su izazvane nematodama ili nekim drugim faktorom koji oslabljuje otpornost ili čini fizička oštećenja na korijenu ili nadzemnim dijelovima biljke.
Bakterioze predstavljaju jedan od najvećih problema u proizvodnji kale. Mogu izazvati značajnu materijalnu štetu ili čak u potpunosti ugroziti proizvodnju.
"U proizvodnji kale, naročito ako se više od četiri godine ne mijenja mjesto, ekonomski su vrlo značajni uzročnici bakteriozne vlažne truleži biljaka Pectobacterium carotovorum, (crna trulež) i Pectobacterium chrysanthemi (kržljavost, vlažna trulež i uvelost biljaka). Pored bakterija iz roda Pectobacterium, možu se naći i vrsta Pseudomonas marginalis", kaže Onć Jovanović.
Zašto se javlja bakterioza?
Pogodna sredina za razvoj i širenje ovih bakterija su mesnati i sočni organi biljaka kale. Patogen može biti i od ranije prisutan u zemljištu ili donijet sadnim materijalom.
"Masovnoj pojavi vlažne truleži korijena i prizemnog dijela ovih biljaka doprinose zalijevanje nasada natapanjem i plavljenjem, a branje cvjetova i uklanjanje najstarijih listova rezanjem stvara dodatne mogućnosti za prodor patogena", napominje mr Eleonora Onć Jovanović.
Dodaje da su problem i visoke temperature i vlaga u objektu, kao i fiziološka oslabljenost biljaka u završnoj fazi vegetacije. Tada dolazi do brzog širenja simptoma.
Mjere zaštite prvenstveno bi trebale biti preventivne. Kada je riječ o bakteriozama i virozama, primjenjuju se agrotehničke mjere dobre poljoprivredne prakse. Kod mikoza (gljivičnih bolesti) mogu se primijeniti fungicidi, ali nakon što se uklone primarni uzročnici mehaničkih oštećenja ili fizioloških poremećaja.
Foto: James Emery / Flickr
Autorica
