Ako s milijardama eura nismo uspjeli povećati proizvodnju, što ćemo sutra kad EU zavrne pipu?

Dok nacionalna strategija predviđa rast vrijednosti poljoprivredne proizvodnje na četiri milijarde eura do 2030., sadašnji prosjek jedva doseže tri milijarde, i to uz 700 milijuna eura godišnjih potpora. Iz Bruxellesa stižu signali o novim prioritetima, obrambenim, digitalnim i okolišnim, pa se domaći poljoprivrednici boje smanjenja iznosa europskih fondova.

Hoće li nas, uz klimatske promjene, to odvesti u pad umjesto rasta proizvodnje? Unatoč omotnici od 4,9 milijardi eura, vrijednost proizvedenog ne raste očekivano, a inflacija je pojela dobar dio potpora. Bi li imalo smisla omogućiti sufinanciranje od 30 posto, ali u bržoj i jednostavnoj proceduri? Može li bankarski sektor preuzeti značajniju ulogu u financiranju proizvodnje hrane?

Sve su to pitanja na koja smo odgovore tražili u sklopu konferencije AgroRocks. na panel raspravi "Kako ćemo financirati buduću proizvodnju hrane“.

Poljoprivredna politika mora prestati biti sama sebi svrhom

Moderatorica panela Ana Brdarić - Boljat već je u uvodu postavila ton rasprave: riječ nije samo o financijama, nego o pitanju strateške sigurnosti države, o opstanku domaće proizvodnje hrane.

Njeni sugovornici bili su: Nikola Dolački, ravnatelj APPRRR, Miroslav Božić, voditelj pregovora za poljoprivredu pri ulasku RH u EU, Vesna Novak, predsjednica Udruge konzultanata za ruralni razvoj (UKRRA), Boris Čagalj, voditelj područnog ureda Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), te Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice.

Domaći voćari žale se na probleme radne snage: nedostatak radnika, komplikacije s dozvolama, rast troškova rada. No možda najveći udarac dolazi iz Bruxellesa s restriktivnim pravilima o upotrebi zaštitnih sredstava.

"U zadnjih deset godina izgubili smo 50 posto sredstava za zaštitu bilja, a novih učinkovitih nema. Istovremeno se svake godine suočavamo s novim štetnicima i bolestima", kazao je Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice.

Upozorio je i da hrvatska poljoprivredna politika mora prestati biti sama sebi svrhom.

"Mi stalno predlažemo, javljamo se na e-savjetovanja, ali Ministarstvo često 'zna bolje'. Ta politika izgleda da služi nekim drugim ciljevima, a ne proizvodnji hrane", prozvao je te istaknuo ključni prigovor: "Svi govore o tome koliko je novca dano poljoprivredi. Milijuni, milijarde… Ali kada ste zadnji put čuli da je netko rekao: toliko smo uložili, i proizvodnja hrane je porasla za 20 posto? Nikada".

Smatra da poljoprivredu treba promatrati drugačije od ostalih grana jer ona nije isto što i proizvodnja cipela. "To je garancija suverenosti države. Ako dođe kriza, hrana postaje pitanje opstanka". Podsjetio je i na riječi akademika Vladimira Stipetića: "Poljoprivreda je gospodarska grana, ali je više od gospodarske grane".

Poljoprivrednici žele ulagati, ali novca je premalo

Predsjednica Udruge konzultanata za ruralni razvoj, Vesna Novak, smatra da najveći problem za poljoprivrednike nije manjak volje, nego manjak dostupnih sredstava. Novac postoji, dodala je, ali ga nema dovoljno u odnosu na potrebe jer svaki put kad se otvori natječaj, sredstva se potroše u nekoliko dana.

Prema njezinim riječima, poljoprivrednici žele ulagati i razvijati održivo poslovanje, ali su im prepreke previsoke, bilo da je riječ o visokim kamatama na kredite, bilo o premalom obujmu bespovratnih sredstava.

"Financijski instrumenti koji postoje jednostavno nisu dovoljni. Hrvatski poljoprivrednik razmišlja dugoročno, ali mu sustav ne ide u prilog", kazala je.

Predložila je da natječaji budu češći i sektorski. Kako je objasnila, kad objavite jedan natječaj godišnje, svi jurnu odjednom. "Imamo tisuću prijava, novca za stotinu, i kaos. Ljudi čekaju po godinu i pol, a dok dobiju odgovor, ponude im isteknu, dokumentacija zastari. Investicija od 300.000 eura traje tri godine prije nego što vide rezultate", opisala je.

Drži stoga da voće, povrće, stočarstvo, peradarstvo i drugi sektori trebaju imati svoj termin. Tako bi poljoprivrednik znao kad se prijaviti i kad može početi ulaganje.

Sizifov posao Agencije

Na pitanje o sporoj obradi projekata, ravnatelj APPRRR-a Nikola Dolački, uzvratio je da oko 80 posto zahtjeva rješavaju u roku od godinu dana. No preostalih 20 posto stvaraju problem jer ne mogu zatvoriti natječaj dok ih sve ne obrade.

Problem su, kaže, složeni kriteriji i dokumentacija koju poljoprivrednici moraju priložiti, poput vodopravnih dozvola, koje mogu mjesecima čekati. "Mi samo provodimo ono što je propisano, ali to usporava cijeli proces".

Dodao je da je u natječaju za intervenciju 73.12. alokacija bila dostatna za 500 korisnika, a stiglo je 700 zahtjeva. "Ugovorili smo 300, ali stalno nam ulaze novi jer neki odustaju, u obradu ulaze oni ispod crte, potrebne su dopune dokumentacije i tako se proces razvlači - to je Sizifov posao".

Ipak, Dolački ističe da "novac nije stao", Agencija je u 13 godina isplatila 8,8 milijardi eura. "Investira se, vidi se pomak, ali ne možemo svu konkurentnost riješiti potporama. Moramo poticati i udruživanje, jer s prosjekom od osam hektara nismo konkurentni Češkoj sa sto hektara".

'Crna srijeda' za europske poljoprivrednike

Miroslav Božić, voditelj pregovora za poljoprivredu pri ulasku Hrvatske u EU upozorio je pak na značajno umanjenje novca u novom proračunskom razdoblju od 2028. godine.

"Kada je u srpnju objavljen prijedlog Europske komisije, udruge poljoprivrednika proglasile su taj dan crnom srijedom - poput pada svjetske burze, jer defakto demontira Zajedničku poljoprivrednu politiku kakvu do sada poznajemo", kazao je Božić upozoravajući da će udio poljoprivrede u zajedničkom proračunu EU pasti na samo 15 posto, što je povijesni minimum.

"Takvo smanjenje, kaže, znači jedno: manju proizvodnju i manju konkurentnost, ili rast cijena hrane - nema treće opcije. To su spojene posude“, dodao je nekadašnji pomoćnik ministra poljoprivrede.

Ako će biti manje novca za proizvodnju hrane, treba li onda smanjiti administraciju i iznos sufinanciranja, bila je sljedeća tema.

Sudionicima konferencije postavljeno je anketno pitanje: Poljoprivrednik ste i imate potrebu za ulaganjima, što bi radije odabrali: 35% vrijednosti investicije po jednostavnoj proceduri u kratkom roku bez potrebe za angažiranjem konzultanata ili 55% natjecanjem na javnom pozivu uz podršku savjetnika, bez garancije uspjeha uz obveznu izvještavanja kroz nekoliko godina.

Odgovor smo dobili na licu mjesta. 90 posto sudionika konferencije AgroRocks odgovorilo je da bi im više odgovarao model s manje novca uz kraću proceduru.

HBOR: Jedan kredit za poljoprivredu svaki dan

Kada je u pitanju financiranje, predstavnik Hrvatske banke za obnovu i razvoj, Boris Čagalj, rekao je da HBOR poljoprivrednike prati od svog osnutka.

"Trenutno nudimo kredite do 20 godina otplate, što je dvostruko više od uobičajene prakse poslovnih banaka", istaknuo je.

Kamate su, kaže, rezultat kombinacije međunarodnih aranžmana i državnih subvencija te suradnje s ministarstvima i lokalnim zajednicama. U Osječko-baranjskoj županiji, primjerice, županija dodatno subvencionira dva posto kamate. U posljednjih deset godina HBOR je odobrio više od 2.000 kredita ukupne vrijednosti preko pola milijarde eura.

"To znači jedan kredit za poljoprivredu svaki dan. Za sve projekte ima sredstava, samo treba znati kako ih financirati", opisao je te se složio da su troškovi u poljoprivredi porasli gotovo 25 posto u tri godine. Stoga drži da kao što plaće trebaju pratiti inflaciju, tako bi i izravna plaćanja trebala pratiti rast cijena.

Na pitanje ima li Hrvatska plan B kad europski milijuni presuše, Božić je odgovorio: Djelomično da, djelomično ne. "U teoriji, poljoprivreda i prehrambena industrija mogu se natjecati za nacionalna sredstva, ali pitanje je prioriteta. Hoćemo li ih stvarno tako odrediti?", pitao je.

Dodao je da se mora zaustaviti paradoks izvoza sirovina i uvoza gotovih proizvoda. Jer mi žitarice i uljarice izvozimo, a dodanu vrijednost netko drugi stvara. "To je nacionalna tragedija", poručio je.

Naglasio je pritom i da je u prijedlogu proračuna ZPP-a predviđeno da udio nacionalne komponente u investicijama ne može pasti ispod 30 posto. "To je dobro. Sad je na nama da to pretvorimo u stvarnu politiku".

Nema više prostora za greške

Čagalj je ponovio da HBOR ima sredstva za sve dobre projekte i da je spreman reagirati, a Božić upozorio da "nema više prostora za greške" jer novca će biti manje, a potrebe veće.

Markota je dometnuo da bi možda bilo dobro da se Ministarstvo poljoprivrede preimenuje u Ministarstvo proizvodnje hrane jer to bi značilo da znamo što nam je cilj.

"Kad kažemo poljoprivreda, to je sve i ništa. Kad kažemo proizvodnja hrane - to je konkretno", zaključio je dodajući da od svih sredstava uloženih u poljoprivredu, samo 30 do 40 posto završi u stvarnoj proizvodnji hrane. I moramo to promijeniti. Jer ako sada, kad smo imali izdašne fondove, nismo uspjeli povećati proizvodnju, što ćemo kad novca bude manje?

Pogledajte cijelu raspravu u video prilogu: