Na primer, korišćenje rastvora sirćeta i vode za čišćenje pokazalo se efikasno u suzbijanju većine bakterija, ali ne i virusa. Zato, upotrebu sirćeta treba ograničiti na samo određene površine u kući, savetuje Irena Radulović, master ekolog.
Kako su se mnogi vratili zdravijem životu, zdravijoj ishrani, pa i samoj proizvodnji hrane, pravi je trenutak da govorimo o važnosti zaštite prirode oko nas, menjanjem svojih konzumerskih navika. Kako možemo da balansiramo između zdravog života u prirodnom okruženja i masovne potrošnje, najbolje može da nam objasni Irena Radulović, master ekolog i kreatorka instagram i fejsbuk stranice Balansiranje.
"Stranica je nastala iz potrebe da se u Srbiji širi svest o nekim od najvećih problema modernog čoveka, a to je upravljanje prirodnim resursima, zagađenje i proizvodnja otpada. Na stranici se mogu dobiti informacije i korisni saveti koje svaki pojedinac može da primeni i smanji svoj negativan uticaj na prirodu. Velike količine otpada završe nepotrebno na deponijama i u prirodi, a postoje načini da se to spreči", navodi Irena u intervjuu za Agroklub.
Vlada Republike Srbije je 2003. godine usvojila Nacionalnu strategiju upravljanja otpadom sa programom približavanja zakonima Evropske Unije. Implementacija nove (2019.-2024.) očekuje se u narednom periodu. "Balansiranje" kroz jednostavne primere i savete promoviše ideju Zero Waste-a, odnosno očuvanja resursa kroz odgovornu proizvodnju, korišćenje, ponovno upotrebu, i vraćanje proizvoda i pakovanja ponovo u proces, bez paljenja i odlaganja u prirodi.
"Poslednjih godina Zero Waste principi sve se više primenjuju i u domaćinstvu. Ipak, život bez otpada nije u potpunosti moguć, ali treba težiti da se taj otpad smanji, naročito ukoliko nije biorazgradiv i predstavlja opasnost za živi svet i nas. To možemo učiniti tako što ćemo naći odgovarajuće zamene za proizvode koje koristimo a upakovani su u plastiku."
Na ptanje, da li je osnovni princip ideje Zero Waste-a život bez plastike, naša sagovornica nam naglašava da nije samo to, već predstavlja i zdraviji način života, jer su često opcije ove ideje bez pesticida, aditiva, toksina. Čime onda zameniti upotrebu plastike?
"Odlaskom na pijacu i u prodavnicu zdrave hrane možemo kupiti sve što nam je potrebno bez plastike. Iako se na pijaci povrće pakuje u plastične kese, ovo možete izbeći korišćenjem cegera i višekratnih vrećica za voće i povrće. Takođe, treba izbegavati kupovinu odeće od sintetičkih materijala, i praktikovati kupovinu polovne garderobe", objašnjava ovaj master ekolog.
Međutim, sve ovo ne znači da treba nečeg da se odreknemo.
"Ovo je jako važno objasniti, jer mnogi misle da očuvanje životne sredine zahteva velika odricanja. Svako treba da prilagodi rad na smanjenju otpada u skladu sa svojim životnim stilom i potrebama. Pre svega, treba da preispitamo i osvestimo naše potrošačke navike. Zato je bitna transparentnost od strane proizvođača i edukacija građana."
Stičemo utisak da se idealan Zero Waste može postići upravo na selu.
"U poljoprivredi se ovaj princip primenjuje na različite načine kao što su kompostiranje i koriščenje prirodnog đubriva, pravljenje bioenzima od ostataka voća i povrća, racionalno korišćenje vode i uvođenje sistema koji će nam smanjiti gubitke prirodnih resursa. Postoje dobri primeri iz organske proizvodnje koji primenjuju takve principe, a pritom štede i novac", podseća Irena.
S druge strane, naglašava nam da je voda sa česme zdravija od flaširanje.
"Verujem da je svako od nas koristio istu flašicu za vodu više puta, ali ovakva navika opasna je po zdravlje. Plastične boce za vodu imaju oznaku PET. Ovakav tip plastike je isključivo za jednokratnu upotrebu i ne sme se koristiti više puta, jer ispušta materije koje ometaju rad hormona i mogu biti kancerogene. S druge strane, voda sa česme prolazi redovne kontrole i zadovoljava sve standarde ispravnosti."
U tom slučaju, najbolje rešenje za čuvanje vode su flaše od stakla ili nerđajućeg čelika - samo ne plastika. Poučeni time, jedan interesantan post, naročito nas je zaintrigirao "da li su biorazgradive kese, zaista biorazgradive"?
"Biorazgradive kese koje se prodaju u supermarketima su zapravo oksodegradabilne kese koje su zabranjene u Evropskoj Uniji. Ovakve kese mikroorganizmi ne koriste za svoje metaboličke procese već se one razgrađuju na sitnije čestice plastike zvane mikroplastika, i prave velike probleme u vodenim ekosistemima", naglašava sagovornica Agrokluba i dodaje da su istraživanja pokazala da mikroplastika putem lanca ishrane dospeva nazad do čoveka, ali još uvek nije utvrđeno koliko može uticati na naše zdravlje.
Dakle, biorazgradive kese nisu biorazgradive u pravom smislu te reči.
Na svojoj stranici, takođe, obara i još neka uvrežena mišljenja, pa osim 'biorazgradivih kesa', govori i da vrlo bitan način poznavanje upotrebne namene prirodnih perparata.
"Kada govorimo o navikama u kući i koriščenju prirodnih preparata, tu treba biti obazriv, jer nisu sve tradicionalne prakse higijenske i zdrave. Na primer, korišćenje rastvora sirćeta i vode za čišćenje pokazalo se efikasno u suzbijanju većine bakterija, ali ne i virusa. Zato, upotrebu sirćeta treba ograničiti na samo određene površine u kući."
Činjenica je da veliki deo populacije, ističe nedostatak jakog i organizovanog sistema očuvanja prirode i sprečavanja nagomilavanja štetnog otpada. Irena, pak smatra, da nam nije potreban sistem da bismo rekli NE plastici.
"Mi imamo moć jer možemo da menjamo zahteve tržišta. To je upravo i argument velikih kompanija zagađivača kada žele da opravdaju svoje postupke i neekološke prakse. Oni svaljuju krivicu na nas potrošače - oni proizvode jer mi kupujemo. Zato, treba preispitati svoje potrošačke navike i reći jednostavno NE!"
Tagovi
Autorka