Sjeme - početak i kraj svakog vrta. Koje su prednosti korištenja sjetvenog puža?

"Neki ljudi više razmišljaju i skrbe za svoj automobil nego što se brinu za svoj organizam i ono što unose u njega", istaknula je permakulturna dizajnerica Biserka Deković iz Poreča.

Na edukativnoj radionici o permakulturnom uzgoju hrane u Društvenom vrtu Gregovica u Puli, u organizaciji Udruge Zelena Istra, dodala je kako smo kroz povijest koristili preko 7 tisuća različitih vrsta u našoj prehrani dok se danas ta brojka svela na nekakvih 30-ak biljaka iz kojih zadovoljavamo oko 90% prehrambenih potreba.

Od tih 30 biljaka najviše su zastupljene riža, koja hrani najveći broj čovječanstva te pšenica i kukuruz. Pri tome zaboravljamo da imamo još puno biljaka koje možemo uzgojiti i konzumirati, sve do samoniklog bilja kojeg beremo u prirodi.

Biserka Deković, po zanimanju ekonomistica, nakon odlaska u mirovinu posvetila se edukaciji o održivom vrtlarenju, a svoje bogato iskustvo ovaj put prenijela na dvadeset dvoje polaznika radionice. Kroz teorijski i praktični dio isprobali su razne tehnike sijanja i sadnje kao i pripreme tla na održivi način.

Od podsmijeha do podrške

Nekada su, kaže, i njeni roditelji imali vrt u kojem se oralo, koristio traktor, no kada je dublje počela proučavati, shvatila je kolika je šteta nanesena zemlji kopanjem i oranjem, dodavanjem pesticida, herbicida i raznih insekticida, a koje ljudi iz neznanja misle da moraju koristiti kako bi proizveli hranu. Zato se odlučila za vrt bez kopanja.

Kada je krenula s ovom metodom, kaže, susjedi su čudno gledali kako vuče i navlači sijeno i slamu, proizvodi kompost, no vidjevši kako njene kulture rađaju i rastu kroz cijelu godinu, neki od njih su se i sami počeli interesirati za ovakav tip uzgoja hrane.

"U prirodi sve savršeno funkcionira - zašto to ne primijeniti?", pita se naša vrtlarica. Lišće koje pada u šumi s vremenom trune proizvodeći pritom hranu za sve mikroorganizme koji se nalaze u zemlji

"A kada mi prevrnemo zemlju u vrtu, ono što bi trebalo biti dolje, dolazi gore te bude izloženo suncu i na taj način se ubijaju važni mikroorganizmi. Priroda ima svoje zakone koje moramo poštivati, ne možemo protiv nje. Moramo naći načine kako surađivati s prirodom i kako iskoristiti sve što nam ona nudi", navela je.

Čuvanjem sjemena, čuvamo bioraznolikost

Sjemena su u današnje vrijeme dostupna svuda, izbor u agrarijama je velik, primamljiv pa ni sami ne znamo što bi htjeli posijati ili posaditi. Biserka se odlučila na sakupljanje vlastitog ili ga razmjenjuje s ostalim hobi vrtlarima i udrugama. Trenutno u svom vrtu kroz godinu dana uzgaja oko 120 različitih vrsta povća, voća i cvijeća, a samo rajčica broji oko 60 vrsta.

Sjeća se kako je i njezina baka uvijek sakupljala sjeme. "Naši stari su uvijek vodili računa da ga sačuvaju u dovoljnim količinama kako bi sljedeće sezone ponovno mogli krenuti s uzgojem", podsjetila je i pohvalila se sjemenom rajčice starim više desetljeća koje je još uvijek vrlo aktivno i predstavlja joj pravo obiteljsko blago. Sjeme, pogotovo staro, valja čuvati na hladnom i suhom mjestu.

U cijelom ciklusu kako biljke rastu, pred kraj ljeta i u jesen, u vrtu imamo najviše sjemena. Jesen je ujedno i vrijeme kada prikupljamo sjeme s kojim ponovno započinjemo novi ciklus. Tako je i fokus radionice bio na njemu s pitanjem, je li sjeme početak ili kraj.

Kako je istaknula, razno bilje ovisi i o kukcima, a svjedoci smo da ih ima sve manje. Veliki broj biljaka smo nepovratno izgubili, a samim time i hranu koju smo mogli koristiti. Stoga valja uz povrtnice saditi i cvijeće koje privlače oprašivače. Najčešće mislimo jedan leptir više ili manje, ali zapravo njihov nestanak predstavlja veliki problem jer bez oprašivača, ostajemo i bez velike količine hrane.

Bioraznolikost utječe na prirodnu ravnotežu u vrtu i omogućava nam da vrtlarimo s manje napora i neprijateljstva prema živim bićima koja sva imaju ulogu u našem vrtu. Godinama se u takvom održivom vrtu stvara eko sistem gdje uz biljke jedna drugu pomažu i privlači više kukaca. Na početku je Biserka viđala samo jednu vrstu pčela, a danas, uz solitarne ima i pčele drvarice.

Korisno je saditi zaštitnice vrta, kao što je kadifica, koja svojim korijenom odbija nematode, razne nametnike koji napadaju korijenje biljaka, a pogotovo oko kupusnjača.

Vrt bez kopanja, kemikalija i umjetnih gnojiva

Nakon teorijskog dijela radionice kako brinuti o zemlji, tlu na održivi način, kako sebi uzgajati hranu koja je zdrava, a pritom nema negativan utjecaj na društvo u cjelini, polaznici su prionuli sijati i saditi na gredice.

U jednu gredicu se posijalo blitvu. Tlo se najprije očistilo od korova i razrahlilo vilama. Rahljenjem se ono prozrači i dovodi kisik. Posijana blitva zalije se vodom i prekrije sijenom. Na drugu gredicu ušuškane u sijeno tzv. gnijezdo sadile su se kupusnjače. Prilikom sadnje koristio se odstajao kompostirani kozji gnoj. Dodatni organski materijal privući se gliste koje će ga preraditi u glistinac, najvrijednije gnojivo koje možemo dobiti, pored komposta.

Mali trikovi za odbijanje mrava od sjemena

Jedan od načina je posipanje malo cimeta po gredici. Drugi način je naklijavanje. Korištenjem pamučnog rupčića namočenog u vodu u koji se stavi šaka zemlje, sjeme i zaveže. Kada se počinju nazirati klica, korijenčići biljke, zavežljaj se otvori i posije na otvorenu gredicu. Pokrije se još jednim slojem fine zemlje ili komposta.

Prednosti korištenja sjetvenog puža

Na dugačkoj biorazgradivoj traci, visine oko 20 cm, složi se vlažna zemlja, pritisne i zarola kao štrudlu u oblik puža. S gornje strane u spiralu se ubacuje zrno, jedno po jedno. Koristi se za povrtno ili cvjetno sjeme ili pak reznice za zelenu živicu. Benefit ovakvog načina je što se na maloj površini može staviti veći broj budućih biljaka kojima se prilikom presađivanja, ne oštećuje korijen, a obzirom da su već velike, puževima neće bitii zanimljive.

Ako je vaš vrt u ravnoteži, ni gusjenice ne bi trebale predstavljati veći problem. Bolje se, kaže, odreći pokoje biljke i zasaditi nove ili pak posao ostaviti pticama koje će se njima nahraniti. Puževa će biti manje u vrtu ako imate ježa ili pak guštere koji se hrane njihovim jajima. Bubamare će potamaniti lisne uši. U vrtlarstvu je potrebno strpljenje, a ponekad prirodi pustiti da odradi svoj dio posla.

Mali sajam razmjene sjemena

Na kraju radionice Biserka je podijelila svoje autohtono sjeme iz vlastite bogate kolekcie. Osim sjemena polaznici su dobili i presadnice mažurana i timijana.

Uz podjelu sjemena čuli su se i praktični savjeti za probavne smetnje, a to je čaj od posušenog divljeg komorača iz rozete. U omjeru jedne žlice doda mu se korijandar i kim.

Na prvu jesensku radionicu u Društvenom vrtu Gregovica u Puli stigli su polaznici iz cijele Istre, oni koji žele uzgajati povrće u skladu s prirodom te naučiti nešto novo što mogu primijeniti u vlastitom vrtu. Nekima je ovo prva radionica kao što je Igoru iz Pule. Trenutno sadi na balkonu, a velika mu je želja imati svoj održiv vrt s kojom kokicom, a njegov 11-godišnji sin uživati jer je kako kaže tata, veliki zaljubljenik u prirodu i životinje.

Evi ovakav način sadnje nije stran jer i sama primjenjuje metode permakulture u vrtu, u kojem pored povrća drži patke i kokoške. Njezina prijateljica Senka trenutno sadi aromatično bilje zbog prirode posla i života na relaciji Kanada-Podravina-Istra pa joj je to, za sada najjednostavnije, ali prikuplja znanje te s nestrpljenjem očekuje sljedeću Biserkinu radionicu, za koje kaže da su vrlo poučne, a cijela inicijativa pohvalna.

Radionica je održana u sklopu projekta "Krasna zemlja 21" - agroekologija u praksi" kojeg financira Istarska županija.

^{Tekst realiziran u sklopu serijala Krtica - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija}