Radenko Popović: Godinama sam učio o aroniji, a zemljište pripremao i konjskom zapregom

Radenko Popović iz Banjaluke jedan je od rijetkih koji se odlučio na uzgoj aronije na permakulturan način! Ovaj, kod nas još uvijek slabo zastupljen način organskog vrtlarstva, odavno je popularan u svijetu, pa je Radenko odlučio da taj trend oživi i u svom rodnom selu Subotica, nadomak Banjaluke.

Naš sagovornik ističe da je popularnost permakulture u svijetu rasla kako su ljudi sve više počeli da shvataju da je ovaj način uzgoja odličan put do zdravog voća, povrća, žitarica i zdravog života uopšte. Na uzgoj aronije nije se odlučio slučajno, već je tome prethodilo dugogodišnje istraživanje i učenje o ljekovitosti i prednosti uzgoja ove voćne kulture.

"Skoro pet godina sam prikupljao raznu literaturu iz zemlje i svijeta o organskoj poljoprivredi, te razmišljao šta bih mogao uzgajati. Čitajući o nutritivnim vrijednostima aronije, prepoznao sam je kao vrstu s kojom bih se s mogao ljubavlju baviti. Onda sam u decembru 2013. godine i januaru 2014. godine zasadio oko 2.000 sadnica aronije sorte "Nero" na ukupno jednom hektaru zemlje", prisjeća se Radenko.

Dodaje da je dugo trajala njegova potraga za sadnicama jer je tražio isključivo organske što je na kraju i našao u Velikoj Plani, za šta posjeduje i sertifikat.

Konjskom zapregom pripremao zemljište

Plantažu organske aronije odlučio je da podigne u rodnom selu Subotica, koje ima 30-ak kuća, i u okolini nema velikih voćnjaka, farmi i slično, pa je priroda nezagađena.

Naš sagovornik pojašnjava da je aroniju posadio na zemljištu na kojem se 30 godina ništa nije sadilo, te tako nije zagađeno pesticidima i drugim hemikalijama.

"Prethodno sam morao da očistim to zemljište jer je bilo zaraslo u korov, sitno rastinje, trnje i slično. Godinu dana su trajali radovi da se zemljište iskrči i pripremi za sadnice. Prvo sam sve očistio, pa onda poorao sa plugom od 40 cm. Nabavio sam 100 tona zdravog, organskog stajnjaka sa Manjače, i zaorao ga u zemlju. Potom sam na to zemljište zasijao leguminozu, i kada je bila u cvatu, visine metar do metar i po, silažirao sam je i zaorao na 20 cm dubine. Nismo to mogli da radimo s traktorom, već konjskom zapregom, pazeći da ne dižem onaj stanjak sa 40 cm dubine", objašnjava Radenko.

Radenko Popović: Čekamo organsku sertifikaciju

Dodaje da je nakon organske pripreme zemljišta, posadio sadnice aronije. Zasad je po potrebi navodnjavao i povremeno zalijevao koprivinim tekućim gnojivom. Već 2015. godine je ubrao 500 kilograma ploda aronije, a naredne između pet i šest tona. Svake sljedeće godine rod se uvećavao, pa je ove godine dostigao desetak tona.

U međuvremenu, Radenko je donio odluku da svoju plantažu aronije sertifikuje, te je prije tri godine započeo sa aktivnostima organske certifikacije, koju sprovodi Organska kontrola iz Sarajeva.

"Još smo u nekoj konverziji njihovog praćenja i trebamo dobiti znak sertifikacione organske proizvodnje za sve zemlje EU", pojašnjava naš sagovornik.

Bavi se i preradom aronije

Dodaje da je u početku aroniju prodavao samo u svježem stanju, jer je želio da bude isključivo proizvođač. Međutim, zbog nemogućnosti plasmana cijelog uroda u svježem stanju, Radenko je odlučio da se počne baviti i preradom. Od plodova aronije za sada pravi džem i sokove. U poslu mu pomaže cijela porodica – supruga, sin, brat i ostatak mnogobrojne familije Popović.

"Posebno mi je pomoć potrebna u vrijeme berbe jer tada ima jako mnogo posla. Isto tako u sezoni kada je puno kiše treba i do šest puta kositi zemljište na kojem je zasađena aronija, pa malčirati, vezati sadnice, šišati ih i mnogo drugih poslova. Ništa to ne bih mogao bez pomoći cijele moje porodice", kaže Radenko.

Dodaje da svježe plodove, te džemove i sokove prodaje, uglavnom preko društvenih mreža, i ličnih kontakata.

"Ljudi su prepoznali kvalitet i kupuju, tako da sam zadovoljan onim što smo postigli", kaže Radenko s ponosom.

Ljubav prema permakulturi

Naš sagovornik ističe da se u početku, kada je zasadio aroniju, pridržavao organskih principa proizvodnje, ali da tada nije ni znao za permakulturu. S vremenom, počeo je da izučava i ovaj način proizvodnje, te se potpuno posvetio tome.

"Osnovni sadržaj u prihrani bilo koje biljke je azot, kalij i fosfor. Fosfor je najteže dobiti prirodno kroz kompost, iako u njega stavljam najkvalitetnije trave. Riječ je o livadskim  travama u kojima ima puno maslačka, koprive, majčine dušice, hajdučke trave i slično. Sve je to ljekovito i zdravo. I pored toga, teško je postići fosfor, pa sam upotrebljavao zeolit, koji sam skupljao sa prijateljima", priča Radenko.

Objašnjava da je riječ o mineralu, odnosno kamenu, koji je prikupljao na širem području banjalučke regije, a potom razbijao čekićem i mljeo. Dobijeni prah je sipao preko komposta, a uz to je dodavao i toz od kave. Radenko priča da je znao skupiti i po 100 kilograma toza po okolnim selima.

"Kompostište je dugo 30 metara i kada sam shvatio koliko vremena i živaca izgubim da sve to nabavim, uplašio sam se onoga što me čeka. Onda sam došao do jedne knjige koja se zove "Revolucija jedne slamke", a govori o permakulturi. Kada sam je pročitao bio sam oduševljen onim što sam saznao, pa sam se počeo zanimati oko permakulture, kupovati knjige i izučavati. Imao sam priliku da naučim šta je prirodno i zdravo, šta uzeti od zemlje i vratiti joj, a da se biodiverzitet ne narušavaš", prisjeća se Radenko.

On pojašnjava da permakultura ne dozvoljava da se zemljište tretira ni na koji način, već sve mora biti onako kako je podešeno u prirodi. Prestao je koristiti stajnjak, umjesto kojeg sada koristi šumski pokrivač i treset iz jedne bare u kojoj je nekada uzgajao organske pastrmke.

"Kako radim organski već četiri godine, svaka travka na mojoj njivi je organska. Nema više korova, i kada pokosim travu, malčiram je i stavim oko sadnica. Mikroorganizmi odrade svoje kao u kompostištu, a gliste, pužići i krtice prave kanale u zemljištu. Padanjem kiša, sve to hranivo ide u fokus korjenovog sistema kulture koju uzgajaš. To je sva mudrost", poručuje Radenko.

Ističe da je bitno prirodi vratiti ono što iz nje uzmeš. Harmonija čovjeka i prirode je, kaže naš sagovornik, jako bitna.

Organska bašta i voćnjak

Radenko na svom imanju u selu Subotica, osim organske aronije, ima i organsku baštu, te voćnjak - jabuke, šljive i kruške.

Ističe da je bašta samo za ličnu upotrebu, i da ne koristi stajnjak, već samo kompost.

"Vodim računa o kompostištu i u njega ubacujem kvalitetnu travu. Kada se dobro pristupi kompostiranju, ne dozvoli se plijesan i smrad, ne trebaš donositi jata glista, jer one to same nađu. Na taj način dobiješ zdrav i dobar kompost", kaže Radenko.

Ljekovitost aronije

Radenko kaže da je aronija jak oksidant i da je njena ljekovitost bila glavni razlog zašto se odlučio za uzgoj ove voćne vrste. Plodovi aronije poboljšavaju cirkulaciju krvi, jačaju krvne sudove i smanjuju rizik od srčanih bolesti. Ovo voće sprečava i pojavu dijabetesa i drugih kardiovaskularnih bolesti. Zreli plodovi aronije sadrže veliku količinu fenola, koji dezinfikuju krvotok i telo, a utiču i na brže zarastanje rana. Aronija održava normalan krvni pritisak. Ona sprečava grčeve u krvnim sudovima i drži krvni pritisak daleko od „opasne zone“. Sok ili čaj od aronije preporučuje se ljudima koji imaju problema s krvnim pritiskom.

Istraživanje sprovedeno 2003. godine pokazalo je da se aronija uspješno koristi u borbi protiv raka debelog crijeva.