Od vojnika do eko pčelara: Željko Popović proizvodi med, lješnjak, a planiraju i turizam

U baranjskom selu Karanac, podno Banovog brda, nalazi se OPG Kopić-Popović, obiteljsko gospodarstvo osnovano 2007. godine čija se djelatnost bazira na ekološkom pčelarenju i uzgoju lijeske, a imaju i velike planove za budućnost - razvoj ruralnog turizma.

Iako je gospodarstvo registrirano na suprugu Antonelu koja je i dalje u radnom odnosu, u radovima svakodnevno sudjeluju suprug Željko i sin Fran koji studira ekonomiju. "Radimo ovo obiteljski, jedino su nam prijatelji i rodbina pomogli pri sadnji i ograđivanju nasada. Sve ostalo radimo sami“, govori Željko Popović, samouki pčelar koji se ovim počeo baviti nakon umirovljenja iz Hrvatske vojske.

Nije imao mentora, kaže, kad je počinjao i istraživao o eko pčelarenju, prvi korak mu je bio učlaniti se u udrugu. Bili su skeptični kad je rekao da bi se bavio ekološkim pčelarenjem, smatrali su da mu pčele neće preživjeti bez kemije, antibiotika i ostalog. Sada koristi samo organske kiseline, mliječnu i oksalnu, koje su sastavni dio našeg organizma.

Godišnje do 1.500 kg ekološkog meda

Trenutno pčelari s 45 košnica, uz sezonske oscilacije koje se kreću između 35 i 52 košnice. "Mi smo tu neki lideri što se tiče preživljavanja pčela. U ovih gotovo dvadeset godina izgubili smo ukupno 10 košnica, što je odličan rezultat, jer su inače zimski gubici prilično veliki", kaže te dodaje kako vjeruje da su zdravije zbog toga jer nisu tretirane nikakvim antibioticima.

Širenje znanja o ekološkoj proizvodnji i njezino povećanje, jedan je i od ciljeva Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike 2023-2027. Njime je postavljen visok cilj povećanja površina u Hrvatskoj pod ekološkom proizvodnjom na 14% do 2030. godine.

Cilj intervencije 70.04 je potaknuti primjenu praksi i metoda ekološkog uzgoja koje su korisne za okoliš (nekorištenje sintetskih mineralnih gnojiva kao i smanjenje korištenja pesticida) sa stajališta smanjenja emisija stakleničkih plinova, prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena.

Obitelj godišnje proizvede između 900 i 1.500 kilograma livadskog, cvjetnog i bagremovog meda. Prodaju ga isključivo na malo jer se, kako pojašnjava, ne radi o velikim količinama. Oko sebe su stekli krug zadovoljnih kupaca koji se uvijek vraćaju.

Zadnje tri godine su, ističe, vrlo loše, nagle promjene temperatura loše utječu kako na biljke, tako i na pčele, pa je i nektara manje. Sad je najgore prošlo, nastavlja, međutim najveća dobit u pčelarstvu je proljeće kada je bagremova i cvjetna paša. Željku su sada dvije paše propale, ima još samo jedna, jesenska, u koju polaže nade. "Dobit možda mogu na to računati, no to je jedna trećina, čisto da pokrijem troškove. Na to se nikako ne može utjecati", kaže te napominje kako pčele uvijek priprema po riječima struke. One trebaju biti dovoljno jake, imati ih dovoljno, u košnici do 80 tisuća jer taj broj garantira da će donijeti nektar odnosno da će biti meda u košnicama međutim kad vremenske prilike dozvole, sve što su poduzeli ponekad je, priča nam, uzalud.

Vrijeme ne ide na ruku pčelarima: Rojenje je strašno ove godine, bagremova paša podbacila

S velikom ljubavlju i entuzijazmom ispričao nam je kako pčele uopće prave med. Ona, nastavlja, ubere nektar, oplemeni ga u probavnom traktu enzimima, prosljeđuje dalje, te ventilira dok ga ne svede na vlagu na 18 %. Tad je med postojan i ne može se pokvariti. Kaže nam da pčele prolaze različite životne faze i uloge, od kućne pčele do izletnice. Također, istaknuo je kako zimske pčele imaju više masnog tkiva, manje su agresivne i služe za prezimljavanje, dok ljetne žive 40-ak dana, radeći do iznemoglosti.

Slušati priče ovog poljoprivrednika zbilja su odmor za uši, no ne samo nama već i velikim grupama ljudi koji u sklopu teambuildinga, koji organizira njegov poznanik, dolaze često i na njihov OPG. "Pčele su posebna znanost. Ljudi budu fascinirani njihovim životima i često moram skratiti pričanje jer mi stižu nove grupe", rekao je u šali.

Lani prvi put ubirali plodove lijeske, sve se prodalo za 10-ak dana

Nakon što su postigli zadovoljavajuć broj košnica, kupnjom zemljišta otvorila im se nova mogućnost. Odlučili su se tada posaditi lijesku. Zašto baš nju? Željko nam priča da su htjeli nešto što mogu prodati kad žele, odmah ili za godinu dana, baš kao i med. Prvi nasad posađen je prije šest godina, a rod je stigao lani. "Svake godine se urod povećava za 100 posto. Do 12. godine nasad daje konstantan rod. Ako se uzgaja na stablo, traje do 30 godina, a ako na grm, do 70 godina jer se mogu izmjenjivati rodne grane".

Trenutno imaju tri nasada, uz onaj prvotni, još jedan u četvrtoj i jedan u trećoj godini starosti. Prošlogodišnji rod bio je oko 200 kg u ljusci, odnosno 90 kg očišćenog. I to su sve prodali na malo. Smatra kako dobra roba nađe svog kupca. "Ljudi su vidjeli da je plod krupan, zdrav, ukusan i sve je planulo za 10-ak dana".

Također, naglašava važnost kvalitetnog sadnog materijala. "Prva stvar - ne smije se štedjeti na sadnom materijalu. Mora biti certificiran, bez virusa. Lijeska iziskuje puno rada, treba redovito uklanjati zaperke jer oni izvlače hranu". Iako je zahvalna biljka, lješnjak ima i svoje izazove. Naime, podložan je bakteriozama i ima nekoliko nametnika. Najopasniji je u novije doba mramorna stjenica, tzv. smrdljivi martin, koji nanosi velike štete u plodu. Nametnike kontroliraju žutim pločama i kemijskim sredstvima.

Kako bi se osigurala pravovremena obrada, investirali su u kompletnu mehanizaciju. Na početku je mislio da se ne isplati kupovati strojeve, ali drugi mogu odraditi posao tek kad završe svoje, što im nije odgovaralo. Sad imaju sve - frezu, sjetvospremač, kosilicu, usisavač za lješnjake, kalibrator, traktor…

Lješnjake suše na tradicionalan način, u čardaku, u vrećama, 25 do 28 dana, gdje ostaju do krckanja. Uzgajaju dvije hrvatske sorte, istarski dugi (80 %) i rimski. "Kako to nije samooplodna kultura, morali smo ih saditi zajedno. Oprašuje se vjetrom, pčelama, kukcima… no struka kaže da je 20 posto neki broj koji garantira dobro oprašivanje."

U planu je i izgradnja objekta za turistički sadržaj, budući da je gospodarstvo smješteno u atraktivnom području. "Nalazimo se iznad Karanca, između Beljskih vinograda, na 133 metara nadmorske visine, stalno puše lagani vjetar i zrak je svjež. Plan je napraviti objekt za iznajmljivanje i terasu za proslave". Tome se planiraju više posvetiti kada supruga ode u mirovinu.

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.