Kako zaštititi povrće bez kemije?

Zaštita u ekološkoj proizvodnji predstavlja mjere koje se zasnivaju na preventivi. To se odnosi na dobru kondiciju i dobro zdravstveno stanje biljaka. Najznačajnije su agrotehničke preventivne mjere, mjere higijene i mjere obrane.

Najvažnije u ekološkoj zaštiti

Da bismo zamijenili upotrebu kemijskih preparata kada je riječ o bolestima povrća, moramo

• uzgajati otporne sorte;
• upotrebljavati zdravo sjeme i zdrav sadni materijal;
• poštivati plodored;
• dezinficiati zemljišta vodenom parom i potopiti sjeme u toplu vodu;
• sakupiti i spaliti biljne ostatke.

Kukci kao pomoćnici

Korisni kukci su oni koji uništavaju štetnike povrća. Bubamare uništavaju lisne uši i sprječavaju pojavu virusnih bolesti. Isti posao obavljaju i uholaže i ose potajnice. Gundelj i njegove ličinke se hrane štetnim ličinkama, gusjenicama i kukcima, a pauk uništava muhe, komarce i druge štetne kukce.

"Za korisne kukce bi trebalo uzgajati korovske biljke koje ih privlače. Tako ladolež i angelika privlače bubamaru, hajdučka trava ose, pčele i osu potajnicu, a korisno je uzgajati i kadificu, kopar, suncokret, komorač i drugo", navodi savjetnik Dragan Mijušković.

Male životinje (žabe, ježevi, šišmiš) imaju značajnu ulogu u biološkoj zaštiti. Pure i morke uništavaju krumpirovu zlaticu, a štetne kukce uništavaju sjenice, djetlići i druge ptice.

Za suzbijanje bijele mušice u svijetu se sve više koristi mala osa (Encarsia formosa), za crvenog pauka - grinja (Phytoseliolus persimilis), a za nematodu - gljvica (Arthrobotrys irregularis).

Suzbijanje korova

Vrlo važna mjera u zaštiti povrća u ekološkoj proizvodnji je mehaničko suzbijanje korova. Ako se parcele održavaju u čistom stanju, smanjuje se broj grčica i žičnjaka, koji se hrane podzemnim dijelovima biljaka. Tako se ograničava i širenje virusnih bolesti.

Foto: dolgachov / Bigstock