Kako uzgojiti biljke koje će dati otporno sjeme?

Poljoprivredni uzgoj otporan na klimatske uvjete kreće od sjemenja, čulo se na nedavnom susretu sjemenara iz Francuske, Danske, Švicarske, Bugarske i Hrvatske u organizaciji udruge Kozmički vrtlari na recikliranom imanju ZMAG-a u Vukomeriću. Voditeljica udruge, poznata adaptivna sjemenarka Marcela Velfl "potegnula“ je svoje međunarodne veze i pozvala kolege iz različitih dijelova Europe da pričaju o iskustvima rada u polju, kulinarskoj školi, zadruzi, banci sjemenja.

Thomas Picard, sjemenar iz Francuske podsjetio je da je komercijalni uzgoj sjemenja i razvoj hibrida započeo iza 2. svjetskog rata i da su do tada proizvođači sami čuvali svoje sjeme i razmjenjivali ga među sobom. "Kad uzgajamo, trebali bi prvu selekciju prepustiti prirodi, a onda u drugoj selekciji uzimamo sjeme prema kriterijima koji su nam bitni – okus, urod, otpornost, trajanje i slično. Tako stvaramo nove generacije i otpornije biljke“, spomenuo je Picard.

Riječ je o takozvanom novom landrace pristupu, zapravo metodi tradicionalnog uzgoja hrane u kojoj se sjeme odabire iz biljaka koje su preživjele i napredovale na određenom mjestu tijekom vremena. To pomaže genetskoj raznolikosti biljaka i prilagodbi lokalnim uvjetima.

Stvaranje otpornog sjemena

Zagovornik pristupa je Joseph Lofthouse iz Utaha koji je godinama proizvodio zaštitna sredstva za kompanije, a onda se posvetio poljoprivrednom uzgoju na prirodan način. Želio je, primjerice, uzgajati dinje u području koje, za to voće, nema dovoljno toplih i sunčanih dana. Prve godine je skupio različito sjeme i posijao ga, ali prva generacija nije dovoljno sazrela do prvih mrazova. No nešto je sjemenja skupio, a sljedeće je godine posijao to i novo sjeme. Kroz par godina je imao dinje koje su sazrele prije prvih mrazeva. Bio je jedini farmer koji je na svom području imao urod i o svojim je iskustvima napisao knjigu.

"Poanta je da imamo stabilan urod neovisno je li godina sušna, vlažna, s ekstremnim temperaturama jer stvaramo otporno sjeme koje će uvijek dati plod“, objašnjava organizatorica okupljanja Marcela Velfl koja u blizini Križevaca na obiteljskom zemljištu polako, ali sigurno povećava svoju kolekciju različitog otpornog sjemenja.

Predavanje je održao i Hugo Roggeveen iz Nizozemske, građevinar koji je postao poljoprivrednik, a zatim i sjemenar. Sa sobom je donio i koštice otpornih bresaka koje uzgaja za živicu.

"Na mojem području su jaki vjetrovi, erozija tla i suše, a jedino što sam primijetio da uspijeva su breskve. Probao sam napraviti živicu i zaštitu s grabom i vrbom, ali nije mi uspjelo i onda sam počeo saditi breskve u raznim slojevima i shvatio da su najbolja zaštita. Pritom imam i plodove“, objasnio je Hugo.

Sebastienne Desgeorges iz Francuske pričao je pak o udruživanju više farmera i dobivanju poticaja kako bi napravili landrace pristup u zajednici. Između njih devet podijelili su sjeme za koje se svatko trebao brinuti na svom imanju. Zajednički su kupili alate i strojeve za sijanje i kroz taj udruženi pristup su zapravo dobili ono što većini poljoprivrednika često nedostaje, a to je podrška i motivacija za daljni rad.

O zadruzi je pričao i Francuz Stephane Rave koji je zajedno sa čak devetnaest susjeda 2019. godine započeo projekt u zajednici. Na unajmljenom zemljištu od četiri hektara zadruga uzgaja žitarice i organizira razne projekte. "Uzdržavamo se kroz prodaju kruha i drugih prerađevina od žitarica, ali organizacijom festivala, konferencija, raznih radionica od šivanja, do fermentacije, izrade sireva, kruha, kako popraviti nešto, ali i kako skupiti sjeme. Imamo i svoju banku sjemenja“, priča nam ovaj Francuz.

Malo muke, puno plodova

Danac Malte Rod (naslovna fotografija, op.a.) je zapravo kuhar botaničar koji u Kopenhagenu na kuharskoj akademiji predaje o važnosti raznolikih sorti, samoniklog bilja i gljiva. Buduće kuhare uči kako razlikovati razne okuse svake vrste povrća i voća. Tako, primjerice akademija, zapravo kuharska škola, ima Dan mrkvi kad se kušaju razne sorte mrkvi uzgojene u školskim plastenicima.

Po razmjenama koje se događaju cijelu godinu u Hrvatskoj, možda ćete vidjeti i kako na paketićima sjemenja piše "no input" sjeme. Što to točno znači, objasnila nam je Marcela.

"Malo muke, puno plodova na neki način. Ja se ne bavim ni štetnicima, ni zalijevanjem, ni bolestima u uzgoju. To sjeme nema nikakvih mojih intervencija zabilježenih u svom rastu. Primjerice, rajčice nisam zalijevala ovu godinu, nisam uklanjala stjenice, nisam gnojila i to su no input rajčice“, ističe dodajući kako sad takve rajčice imaju informacije kako preživjeti.

Iako je riječ o pristupu koji je sigurno teži i zahtijeva vrijeme, ali i površinu za eksperimentiranje, dugoročno je održiviji i bolje prilagođen klimatskim promjenama. U Hrvatskoj raste broj "čuvara“ sjemenja, a kako postati dio te zajednice i potencijalno uzgojiti Hugove breskve ili dunje iz kuharske akademije u Kopenhagenu, možete otkriti ovdje.