Kad je korov prijatelj, a srna kosilica - OPG Mirjane Solubić u suživotu je s divljači

Na putu za posao Mirjana Golubić, poljoprivrednica iz Svete Nedelje kraj Zagreba, redovito sreće srne, pa zaustavlja bicikl i promatra ih. Zna da se upravo vraćaju s njezina polja gdje su možda poskidale cvjetove smilja, obrstile nešto od povrća ili žitarica.

I premda bi ih netko zbog toga pri susretu počeo tjerati, Mirjana radije uživa u pogledu, jer suživot s raznom divljači uobičajen je na području ornitološkog rezervata Sava-Strmec. Kako kaže, nečega će uvijek biti ako se trudiš uzgajati više kultura i brinuti o bioraznolikosti.

"Zato sam sezonsko povrće svela na dva plastenika koja su mi bliže kući jer mi je često nemoguće obraniti se na velikim poljima", kaže.

Suživot s divljači

Jer, kako su u ornitološkom rezervatu, tamo lovci nemaju pravo pristupa, pa su švedski stol za srne i zečeve. I kad su ogradili nije bilo neke koristi jer kad životinja namiriši tu hranu, sve će napraviti da dođe do nje.

"Lani sam ostala bez cijelog polja graha, sve su pobrstili i jeli su neprestano, i srne i zečevi, jeli su čak i komušinu što prije nisu“, priča Mirjana kroz smijeh jer je tijekom godina zajedno sa suprugom Alenom isprobala razne metode, pa čak i ostavljanje ostataka ribe iz ribarnice po polju čiji miris navodno smeta zečevima, ali onda se jednostavno prilagodila.

Pokraj velikih polja postavili su visoke drvene stupove s poprečnom granom kako bi s njih škanjci promatrali polje i lovili zečeve, miševe i voluharice. Uz polja lavande i smilja posijali su ozime žitarice koje životinje pobrste pa one ponovno narastu i u tom drugom valu ih divljač ne jede, a Golubići imaju besplatnu košnju. U blizini su posadili čičoke koje donekle privuku voluharice pa je šteta manja.

Povrće raste zajedno sa samoniklim biljem

"Na počecima smo se uglavnom bavili lavandom i smiljem iako je to bilo neobično za ovaj kraj, ali htjeli smo nešto što što je izdržljivo i nezahtjevno. Sad radimo svoje hidrolate i ulja, ali polja lavande i smilja ipak smanjujemo u korist žitarica i voća, konkretno malina koje srne, zasad, ne diraju. No, povrće je ipak nešto što kupci najviše vole“, reći će Mirjana dok nam pokazuje plastenike u kojima postoji samo red po sredini, a povrće raste zajedno s brojnim samoniklim biljem.

"Meni to nije korov, meni je sve to korisno i uklanjam samo na početku dok su sadnice male, kasnije pustim da raste jer ih štiti od isušivanja, a i tlo mi nije nikad golo. Isto radimo i na poljima, kad pokupimo žitarice, posijemo djetelinu, faceliju, kamilicu, uvijek nešto raste“, priča dok pažljivo hoda između blitve i mrkve.

Njezini kupci dolaze na OPG i tek po najavi bere povrće. Ako joj slučajno i ostane nečega pali dehidrator pa radi čips od batata, sušeni češnjak i sušeni hren. Potonjeg je našla u polju samoniklog među mrkvom, a kako hrenu treba neko vrijeme da razvije deblji korijen, isprobala ga je posušiti.

"Sušenje je super zato što je dovoljno da se malo otopi u vodi i opet ima okus kao da je svjež, isto je i sa sušenim češnjakom, ima isti intenzivni okus i miris kad se ubaci u jelo, ja ne volim da išta propadne ili se baci“, spominje, a na isti se način brine i o svom sjemenju koje pažljivo čuva tijekom godine u hladnjaku.

Uvijek skuplja sjeme i čuva ga u hladnjaku

U plasteniku uvijek ostavlja koju povrtnicu da razvije sjeme iako to znači da neko vrijeme tamo neće moći ništa posaditi. "Mama mi je pričala kako su jedne godine svi u selu posijali grah kojeg je mraz potpuno uništio pa se tražilo novo sjeme po rupama između dasaka na tavanu. Svoje sjeme ljubomorno čuvam i pazim da ga ne napadnu žižci“.

Uzgoj povrća i žitarica na dva hektara zemljišta uglavnom je na njezinim leđima, ali najsretnija je kad je u polju. Iako povrće, za razliku od lavande, smilja i malina, nije pod ekološkim certifikatom, svejedno ga uzgaja brinući o tome da nema prskanja nikakvim kemijskim sredstvima. Češnjak i luk posipava pepelom što smanjuje pojavu lukove muhe, a protiv stjenica se bori skupljanjem.

Važno je, kaže, uočiti ih na vrijeme, a Mirjana poznaje sve njihove razvojne faze. "Jedne godine sam skupljala jaja krumpirovih zlatica koje bi ostavljale ispod listova krumpira i onda su me pokušale nadmudriti tako što su polijegale jaja na drugim listovima“, opet će kroz smijeh.

Uzgoj uz pomoć koprive, gaveza i preslice

Povrće prihranjuje koprivom, gavezom, preslicom, a sve što nađe na svojim poljima koristi za jačanje imuniteta biljaka jer kako kaže: "čula sam kako tragovi mineralnog gnojiva dugo ostaju u tlu i mi to jednostavno nismo htjeli jer ostat će i iza mene ljudi koji će opet trebati taj komadić polja, mi smo ga samo dobili na posudbu“.

OPG Golubić prijavio se još 2018. godine na mjeru 6.3.1. namijenjenu financiranju malih poljoprivrednika i s tih su 15 000 eura kupili polovni traktor, uredili prostor za destiliranje i dehidriranje proizvoda te kupili nešto od alata i sadnica. Nedavno su kupili i kameni mlin koji čeka svoje mjesto i početak rada.

Mirjana sudjeluje u aktivnostima brojnih udruga i u odboru LAG-a Sava te se sa svojim kiflicama od batata rado odaziva na svečanosti organizirane u blizini. Rado i educira, ali ono s čime se uvijek bori, kao i svi poljoprivrednici, je nedostatak vremena.