Ekološki proizvođači imaju kupce, ali nedostaje proizvoda

Ekološki proizvođači ignorirani su i njihovi problemi uglavnom se stavljaju u ladice kao što je slučaj i s Nacionalnim akcijskim planom razvoja ekološke proizvodnje, čulo se na godišnjoj skupštini Hrvatskog saveza udruga ekoloških proizvođača održanoj u nedjelju, u restoranu Biomania u Zagrebu. Dok jedan plan stoji, onaj zagrebački kojim se u osnovne škole uvodi ekološka prehrana ulazi u svoju treću godinu provedbe i postaje svijetli primjer poticanja ove proizvodnje.

Na skupštini se, naime, članovima HSEP-a obratila voditeljica projekta Sonja Karoglan Todorović i naglasila: "Imamo 31 školu u tom projektu, to je manje od jedne trećine škola, za 16.000 učenika svake godine se pripremi 4 milijuna obroka. Potencijal je velik i nama je najveće usko grlo to što nema proizvoda“. U ponudi ekološki certificirane domaće hrane nedostaje raznog povrća, a od voća su samo jagode i jabuke dostupne u dovoljnim količinama te djelomično mandarine. Nedostatak jaja, mliječnih proizvoda i mesa s eko markicom nema smisla ni spominjati, reći će Karoglan Todorović.

Poziv ekološkim proizvođačima na udruživanje

Grad Zagreb financirao je projekt s milijun i pol eura i nastavlja i dalje, a na ekološkim je proizvođačima da se uključe. Vrata su otvorena i za udruživanje, jer, ističe Karoglan Todorović: "Ovo je projekt koji nije za male proizvođače ako su sami. Neće Štef ili Marica sa svojim povrćem doći na vrata škole. Ali ako se, primjerice, tri OPG-a udruže i zajedno prijave, to je već druga priča“. Zahvaljujući suradnji sa Zagrebom neki su proizvođači i proširili svoje kapacitete. Iako prednost imaju proizvođači iz Zagreba i okolice, u projektu su i OPG-ovi iz drugih krajeva Hrvatske.

Otužno stanje hrvatske ekološke poljoprivrede

Isticanje u odnosu na konvencionalne proizvođače, povećanje potpora, jer je sama proizvodnja skuplja, smanjenje administracije i organiziranje sajmova, neke su od želja proizvođača kojima bi se Savez trebao baviti u 2026. "Bilo bi dobro i da trošak certifikacije snosi država te da se i u ostale gradove uvedu eko tržnice u suradnji s lokalnim jedinicama“, predložio je Slavimir Brkić iz Žitoprodukta.

Njemu je, kaže, najveći problem udruživanje, jer se ekološkim ratarstvom ne bavi puno proizvođača, a ono što muči ratara ne muči nužno povrćara i obrnuto.

Poticaji za proizvode, ne hektare!

I na ovoj se skupštini čulo kako se umjesto poticanja hektara koji su najčešće pod pašnjacima, treba uvesti poticanje proizvodnje. Ispred Odbora za praćenje programa ruralnog razvoja Zlatko Dudaš iznio je jedan od prijedloga u sklopu ZPP-a: "U kriterijima za mjeru 73.10. predloženo je da se ekološka proizvodnja boduje s 5 bodova što bi bila značajna prednost, ali vidjet ćemo hoće li to proći“.

Sunčana Pešak iz HSEP-a spomenula je kako još uvijek nema dovoljno razumijevanja što je to konkretno ekološka poljoprivreda dodajući kako bi se veći naglasak trebao staviti na to da je riječ o proizvodnji gdje nema rezidua pesticida. "Nije stvar ni prinosa ni poticaja, mi jednostavno moramo težiti razvoju jednog održivog prehrambenog sustava. Ekološka poljoprivreda je realna alternativa jer ustvari ni ne vidimo koliko nas sve skupa košta prehrana koja nije odgovarajuća. Cijeli niz modernih bolesti i problema s okolišem mi plaćamo“, zaključila je Sunčana.

Promocija ove proizvodnje iako navedena u Nacionalnom akcijskom planu razvoja ekološke poljoprivrede od 2023. do 2030., zapravo ne postoji. No, ekološki proizvođači imaju svoje kupce što je potvrdio i sam domaćin skupštine Dario Kožul, vlasnik restorana Biomania. "Restoran ne bi postojao bez njih i gosti me redovito pitaju odakle nabavljam hranu“, rekao je Kožul.

Ono što Savez želi poručiti novim i starim proizvođačima je da se isplati baviti ekološkom poljoprivredom jer prinosi, barem kad je ekološko povrćarstvo u pitanju, nisu mali. Prilike postoje, jedna od njih je i suradnja s Gradom Zagrebom, a proizvođači bi sami trebali osvijestiti da se kroz udruživanje mogu bolje istaknuti.