Zagorski puran

Zagorski puran

Zagorski puran je najpoznatiji i autohtoni puran koji se uzgaja u Hrvatskoj. Početkom 20. stoljeća bio je značajan izvozni proizvod Hrvatske. Uzgoj je počeo još u 16. stoljeću kada su prve jedinke dopremljene iz Italije. Zagorski purani se uzgajaju slobodnim načinom držanja na otvornim pašnjacima, livadama i voćnjacima. Samo tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta i noću osigurava im se sklonište, odnosno peradarnik. U  Hrvatskoj se uzgajaju četiri soja purana koje se razlikuju po boji perja. Najzastupljeniji je brončani tip, a najrjeđi crni tip, dok svijetlog i sivog tipa ima nešto više. Perje na vratu, prsima i leđima brončanog tipa je crno sa zlatnim sjajem. Perje potrbušja i butina je gotovo crno, bez sjaja. Krilno perje je pepeljasto-crne boje s bijelim prugama i crnim rubovima. Crni tip zagorskog purana prekriven je potpuno crnom bojom. Purice su znatno slabije od purana. Tako purani u dobi od 28 tjedana postižu prosječnu masu od 6,5 kg, a purice od 4 kg. Jedan zagorski puran zahtjeva oko 25 m2 zelene površine, što znači da ih može maksimalno na 1 ha biti 400. Na tržište dolaze purice starosti od 5 do 16 mjeseci koje ne smiju težiti više od 3,5 kg, a purani od 5 kg. Purice postižu veću cijenu mesa od purana, a prodajne cijene se kreću od 100 do 150 kn/kg. Hranidba zagorskih purana odvija se u dvije faze. Prva faza traje do 8 tjedna starosti gdje je moguća tradicionalna hranidba ili primjena krmnih smjesa koje sadrže veće koncentracije proteina. U kasnijoj fazi do 32 tjedna starosti purani se hrane zelenom ispašom uz dodatak kukuruza i krmne smjese. Ekstenzivni tov purana je dosta isplativ, jer se koristi znatno manje koncentrata, a maksimalno se iskorištavaju pašnjaci i zelene površine. Osim toga na ovaj način uzgoja dobiva se bolja kakvoća mesa i bolja prodajna cijena. Po tovljenom puranu treba se utrošiti 4 do 6 kg koncentrata i 25 do 30 kg žitarica. Prilikom intenzivnog tova primjenjuju se dva modela, rani ili brojlerski tov i kasni tov. Rani tov je do 3 mjeseca, a počinje odmah nakon valjenja purića. U tom tovu purići postižu masu od 3,5 do 8 kg, a po kilogramu prirasta troše oko 3 kg smjese. Ovakvim načinom uzgoja tov se vrši puno brže, ali se dobiva meso lošije kvalitete i postižu se manje cijene po kilogramu. Zagorski puran uzgaja se na području Hrvatskog Zagorja i Prigorju.

Baza stočarstva - Tekstovi