Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica je naša autohtona pasmina čiji je uzgoj počeo početkom 20. stoljeća na području Drave, a kasnije se proširio i na druge dijelove Hrvatske. Kokoš hrvatica nastala je prvo križanjem domaće kokoši s Leghorn pijetlovima. U daljnjem uzgoju izlučivali su se jedinke s bijelim perjem, a u uzgoju ostavljale jedinke crnim, crvenim, smeđim i jarebičastim perjem. Konačni izgled i oblik kokoš hrvatica je dobila križanjem s pasminom Wellsummer. Ova pasmina za razliku od hibrida uzgaja se većinom na manjim gospodarstvima i domaćinstvima u ekstenzivnim uvjetima. Kokoš hrvatica pripada u pasmine kombiniranih svojstava, a uzgaja se u četiri osnovna soja glede obojenosti perja: crveni, crni, jarebičasto-zlatni i crno-zlatni. Za sve su sojeve karakteristični bijeli podušnjaci te kod crvenog i jarebičasto-zlatnog soja bijele noge, dok su kod crnog i crno-zlatnog soja noge sivkaste boje. Kokoš hrvatica se uzgaja slobodnim sistemom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima i drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, životinjama se osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradarnik.

Budući da se kokoš hrvatica uzgaja u slobodnom sustavu držanja, uzgajivač mora osigurati sljedeće minimalne prostorne i građevinske uvjete za smještaj rasplodnih životinja: objekt ili njegov zaseban dio solidne građe namijenjen smještaju pijetlova i kokoši tokom noći, s minimalno 0,2 m2 podne površine po životinji, ograđeni ispust za životinje u vrijeme rasploda, uzgoja podmlatka i proizvodnje konzumnih jaja od minimalno 10 m2 po životinji i ispust mora imati neposrednu vezu s peradarnikom i treba biti ograđen ogradom visine minimalno 180 cm. Životinjama se u peradarniku mora pružiti mogućnost sjedenja na drvenim gredicama (prečkama) promjera 5-7 cm, duljine 35 cm po životinji te udaljenosti od zida najmanje 40 cm. U peradarniku treba dovoljan broj gnijezda, tako treba osigurati jedno gnijezdo na pet kokoški. Jaja se trebaju skupljati svakodnevno. U proizvodnji najvažniji je uzgoj pilenki jer će o njihovom uzgoju ovisiti i kasnija proizvodnja jaja. Pilići se u početku smještaju u peradarnik s temperaturom od 35°C, da bi se nakon toga temperatura svaki tjedan spuštala za 2°C. Sedmog tjedan temperatura mora biti 18-20°C i tako se drži do 18-tog tjedna kada se formiraju jata. Relativna vlažnost trebala bi se kretati od 65 do 75%. Hranidba pilenki vrši se kompletnim krmnim smjesama i to starterom od prvog do šestog tjedna, groverom 1 od sedmog do dvanaestog tjedna i groverom 2 do 18. tjedna. Kokoš hrvatica kreće nesti jaja već sa 5 mjeseci starosti, a godišnje nese od 200 do 250 jaja. Temperatura u objektu za nesilice bi trebala biti od 18 do 22°C, a relativna vlaga od 65 do 76%. Ventilacija može biti prirodna i umjetna. Osvjetljenje također može biti umjetno i prirodno, a optimalna dužina svjetlosnog režima je 16h. U proizvodnji konzumnih jaja kokoši hrvatica mogu se koristiti gotove krmne smjese za hranidbu hibridnih kokoši nesilica. Ukoliko se u hranidbi koriste krmiva proizvedena na obiteljskom gospodarstvu preporučuje se kupnja 40%-tnog "supera" za kokoši nesilice pomiješanog s kukuruzom u omjeru 25% supera i 75% kukuruza. Jedan dio svojih hranidbenih potreba kokoši podmiruju hranom koju pronađu na ispustima. To se prvenstveno odnosnu na zelenu masu i različite kukce. Stoga se preporučuje zasijavanje ispusta djetelinsko - travnim smjesama. 

Kokoš hrvatica @ KLUB