Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica

<p><strong>Koko&scaron; hrvatica</strong> je na&scaron;a autohtona pasmina čiji je uzgoj počeo početkom 20.&nbsp;stoljeća na području Drave, a kasnije se pro&scaron;irio i na druge dijelove Hrvatske. Koko&scaron; hrvatica nastala je prvo križanjem domaće koko&scaron;i s Leghorn pijetlovima. U daljnjem uzgoju izlučivali su se jedinke s bijelim perjem, a u uzgoju ostavljale jedinke crnim, crvenim, smeđim i jarebičastim perjem. Konačni izgled i oblik koko&scaron; hrvatica je dobila križanjem s pasminom Wellsummer. Ova pasmina za razliku od hibrida uzgaja se većinom na manjim gospodarstvima i domaćinstvima u ekstenzivnim uvjetima. Koko&scaron; hrvatica pripada u pasmine kombiniranih svojstava, a uzgaja se u četiri osnovna soja glede obojenosti perja: crveni, crni, jarebičasto-zlatni i crno-zlatni. Za sve su sojeve karakteristični bijeli podu&scaron;njaci te kod crvenog i jarebičasto-zlatnog soja bijele noge, dok su kod crnog i crno-zlatnog soja noge sivkaste boje. Koko&scaron; hrvatica se uzgaja slobodnim sistemom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima i drugim vegetacijom bogatim stani&scaron;tima. Samo u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, životinjama se osigurava čvrsto skloni&scaron;te, odnosno peradarnik.</p> <p>Budući da se koko&scaron; hrvatica uzgaja u slobodnom sustavu držanja, uzgajivač mora osigurati sljedeće minimalne prostorne i građevinske uvjete za smje&scaron;taj rasplodnih životinja: objekt ili njegov zaseban dio solidne građe namijenjen smje&scaron;taju pijetlova i koko&scaron;i tokom noći, s minimalno 0,2 m<sup>2</sup>&nbsp;podne povr&scaron;ine po životinji, ograđeni ispust za životinje u vrijeme rasploda, uzgoja podmlatka i proizvodnje konzumnih jaja od minimalno 10 m<sup>2</sup>&nbsp;po životinji i ispust mora imati neposrednu vezu s peradarnikom i treba biti ograđen ogradom visine minimalno 180 cm. Životinjama se u peradarniku mora pružiti mogućnost sjedenja na drvenim gredicama (prečkama) promjera 5-7 cm, duljine 35 cm po životinji te udaljenosti od zida najmanje 40 cm. U peradarniku treba dovoljan broj gnijezda, tako treba osigurati jedno gnijezdo na pet koko&scaron;ki. Jaja se trebaju skupljati svakodnevno. U proizvodnji najvažniji je uzgoj pilenki jer će o njihovom uzgoju ovisiti i kasnija proizvodnja jaja. Pilići se u početku smje&scaron;taju u peradarnik s temperaturom od 35&deg;C, da bi se nakon toga temperatura svaki tjedan spu&scaron;tala za 2&deg;C. Sedmog tjedan temperatura mora biti 18-20&deg;C i tako se drži do 18-tog tjedna kada se formiraju jata. Relativna vlažnost trebala bi se kretati od 65 do 75%. Hranidba pilenki vr&scaron;i se kompletnim krmnim smjesama i to starterom od prvog do &scaron;estog tjedna, groverom 1 od sedmog do dvanaestog tjedna i groverom 2 do 18.&nbsp;tjedna. Koko&scaron; hrvatica kreće nesti jaja već sa 5 mjeseci starosti, a godi&scaron;nje nese od 200 do 250 jaja. Temperatura u objektu za nesilice bi trebala biti od 18 do 22&deg;C, a relativna vlaga od 65 do 76%. Ventilacija može biti prirodna i umjetna. Osvjetljenje također može biti umjetno i prirodno, a optimalna dužina svjetlosnog režima je 16h. U proizvodnji konzumnih jaja koko&scaron;i hrvatica mogu se koristiti gotove krmne smjese za hranidbu hibridnih koko&scaron;i nesilica. Ukoliko se u hranidbi koriste krmiva proizvedena na obiteljskom gospodarstvu preporučuje se kupnja 40%-tnog &quot;supera&quot;&nbsp;za koko&scaron;i nesilice pomije&scaron;anog s kukuruzom u omjeru 25% supera i 75% kukuruza. Jedan dio svojih hranidbenih potreba koko&scaron;i podmiruju hranom koju pronađu na ispustima. To se prvenstveno odnosnu na zelenu masu i različite kukce. Stoga se preporučuje zasijavanje ispusta djetelinsko -&nbsp;travnim smjesama.&nbsp;</p>

Kokoš hrvatica @ KLUB