Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica

Kokoš hrvatica je naša autohtona pasmina čiji je uzgoj počeo početkom 20. stoljeća na području Drave, a kasnije se proširio i na druge dijelove Hrvatske. Kokoš hrvatica nastala je prvo križanjem domaće kokoši s Leghorn pijetlovima. U daljnjem uzgoju izlučivali su se jedinke s bijelim perjem, a u uzgoju ostavljale jedinke crnim, crvenim, smeđim i jarebičastim perjem. Konačni izgled i oblik kokoš hrvatica je dobila križanjem s pasminom Wellsummer. Ova pasmina za razliku od hibrida uzgaja se većinom na manjim gospodarstvima i domaćinstvima u ekstenzivnim uvjetima. Kokoš hrvatica pripada u pasmine kombiniranih svojstava, a uzgaja se u četiri osnovna soja glede obojenosti perja: crveni, crni, jarebičasto-zlatni i crno-zlatni. Za sve su sojeve karakteristični bijeli podušnjaci te kod crvenog i jarebičasto-zlatnog soja bijele noge, dok su kod crnog i crno-zlatnog soja noge sivkaste boje. Kokoš hrvatica se uzgaja slobodnim sistemom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima i drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, životinjama se osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradarnik.

Budući da se kokoš hrvatica uzgaja u slobodnom sustavu držanja, uzgajivač mora osigurati sljedeće minimalne prostorne i građevinske uvjete za smještaj rasplodnih životinja: objekt ili njegov zaseban dio solidne građe namijenjen smještaju pijetlova i kokoši tokom noći, s minimalno 0,2 m2 podne površine po životinji, ograđeni ispust za životinje u vrijeme rasploda, uzgoja podmlatka i proizvodnje konzumnih jaja od minimalno 10 m2 po životinji i ispust mora imati neposrednu vezu s peradarnikom i treba biti ograđen ogradom visine minimalno 180 cm. Životinjama se u peradarniku mora pružiti mogućnost sjedenja na drvenim gredicama (prečkama) promjera 5-7 cm, duljine 35 cm po životinji te udaljenosti od zida najmanje 40 cm. U peradarniku treba dovoljan broj gnijezda, tako treba osigurati jedno gnijezdo na pet kokoški. Jaja se trebaju skupljati svakodnevno. U proizvodnji najvažniji je uzgoj pilenki jer će o njihovom uzgoju ovisiti i kasnija proizvodnja jaja. Pilići se u početku smještaju u peradarnik s temperaturom od 35°C, da bi se nakon toga temperatura svaki tjedan spuštala za 2°C. Sedmog tjedan temperatura mora biti 18-20°C i tako se drži do 18-tog tjedna kada se formiraju jata. Relativna vlažnost trebala bi se kretati od 65 do 75%. Hranidba pilenki vrši se kompletnim krmnim smjesama i to starterom od prvog do šestog tjedna, groverom 1 od sedmog do dvanaestog tjedna i groverom 2 do 18. tjedna. Kokoš hrvatica kreće nesti jaja već sa 5 mjeseci starosti, a godišnje nese od 200 do 250 jaja. Temperatura u objektu za nesilice bi trebala biti od 18 do 22°C, a relativna vlaga od 65 do 76%. Ventilacija može biti prirodna i umjetna. Osvjetljenje također može biti umjetno i prirodno, a optimalna dužina svjetlosnog režima je 16h. U proizvodnji konzumnih jaja kokoši hrvatica mogu se koristiti gotove krmne smjese za hranidbu hibridnih kokoši nesilica. Ukoliko se u hranidbi koriste krmiva proizvedena na obiteljskom gospodarstvu preporučuje se kupnja 40%-tnog "supera" za kokoši nesilice pomiješanog s kukuruzom u omjeru 25% supera i 75% kukuruza. Jedan dio svojih hranidbenih potreba kokoši podmiruju hranom koju pronađu na ispustima. To se prvenstveno odnosnu na zelenu masu i različite kukce. Stoga se preporučuje zasijavanje ispusta djetelinsko - travnim smjesama.