Zlatovez - tradicija koja ne smije otići u zaborav

Danas, u dobu ubrzanog života gdje se gotovo i nema vremena za tradiciju, druženja i baštinu, marljiva Verica Kajić u okviru Udruge Vezilje radi na očuvanju dekorativnih tehnika ručnog rada ne bi li bogatim motivima doprinijela razvoju kontinentalne Hrvatske.

Dolazak hladnijih dana i početak zime predstavlja idealno vrijeme za izradu tradicijskog ručnog rada pa su se članice ove udruge posvetile izradi znamenitih predmeta.

Premda broje tek 18 članova koje su stekle tijekom osam godina postojanja, ove se marljive članice Udruge dobro osjećaju i s pozitivom gledaju naprijed.

"Poljoprivrednici, proizvođači, zanesenjaci, i naravno, svima dragi, duhovnjaci, ako želite raditi kreativne tehnike ručnog rada, posjećivati sajmove te se družiti s nama i drugim Udrugama, priključite se. Oslobodite se pritiska i težine u životu. Vjerujte, nama je jako lijepo. Više dobivamo s druženjem, nego samom prodajom. Druženja se nikad ne zaboravljaju", priča Verica čiji je zadatak očuvanje tehnike dekupaž s kojom se vraća retro duh, a kako je krenulo, čini se da bilježimo novi procvat dekupaža, kao u 17. stoljeću.

Salvetnom tehnikom do unikatnih predmeta

Uzimajući u obzir da ova tehnika podrazumijeva ukrašavanje predmeta slikama s raznih salveta koje se pažljivo nanose uz pomoć ljepila, Verica se okušala u proizvodnji brojnih znamenitih ručnih radova koji su u ovo vrijeme konkurentni fino oslikanim predmetima pomoću lakova i boja.

"Prilikom ukrašavanja koristim se ljuskicama od jaja koje zalijepim na predmet, potom prefarbam, dodam salvetu i izlakiram. Iako vam se možda čini teško, ovaj posao je mnogo zanimljiv, ali je isprva potrebno vrijeme i mnogo strpljenja", dodaje Verica za čije je radove gotovo nemoguće odrediti jesu li oslikani ručno ili ukrašeni dekupažom budući da za iste utroši od 3-5 sati po komadu.

Udruga se diči još i zlatovezom te crtanom tehnikom

Zlatovez se pojavio u 19. stoljeću kada je bio znak prestiža pojedinih seoskih obitelji, njihovih kćeri i sinova. Njime su se izrađivale najsvečanije djevojačke rubine i momačka poprsja. Prije zlatnih vezova na selu, zlatovez se radio na dvorovima, u crkvama i bogataškim obiteljima. U Slavoniji je bio naročito cijenjen u vrijeme biskupa J. J. Strossmayera i njegovog tajnika, uzoritog svećenika i našeg najvećeg etnografa - Milka Cepelića koji se divio nadarenosti seoskih žena koje su vezle zlatom. Njihove je radove htio prikazati svima, a naročito strancima.

S obzirom na to da je zlatovez stara, tradicionalna tehnika ručnog rada koja se udomaćila u većem dijelu Slavonije, ova je Udruga obogaćena i talentom uporabe zlatnog konca na svim predmetima kao dijela unikatnih suvenira. Koriste se motivima poput žira, klasja i šljiva, odnosno onima koji su vezani uz ova geografska područja.

"Zlatovez je znamenita tehnika veza u kojoj se radi sa zlatnim koncem. Postoje dvije vrste zlatnoga konca: zlato i bijelo zlato. Najčešće se veze zlatnom tehnikom preko papira jer najviše pokazuje ljepotu zlatnoga veza", objašnjava Verica.

"Stari svijet kupuje ono na što je naučio. Najviše nam idu radovi po 30 kn. Sve što je skuplje teško je prodati jer narod nema novaca", dodaje članica Udruge Vezilje, Verica Kajić.