Zagrebačka Agronomska škola aktivna i tijekom školskih praznika

Zagrebačke rajčice tek se trebaju zacrvenjeti, ali na štandu Agronomske škole u Zagrebu, već nekoliko dana, učenici prodaju razne sorte iz vlastitog hidroponskog uzgoja. Već u osam ujutro ispred malog štanda u naselju Dubrava formira se red zainteresiranih kupaca koji ili kupuju za tjedan ili biraju svježe povrće za taj dan.

Neki su nezadovoljni jer nema mahuna od neki dan, drugi u prolazu žele rezervirati par mjerica cherry rajčica, ali svima je zajedničko da radije svrate do ovog malog štanda nego obližnje tržnice.

"Znam da ovdje uzgajaju s ljubavlju i to se vidi, a dok ne narastu moje rajčice kupujem ove“ kaže jedna prolaznica, a stariji gospodin se hvali kako samo ovdje kupuje povrće već godinama.

"Kupila sam od njih presadnice paprika i sad ih imam prvi put. Nadala sam se da možda imaju i koju presadnicu kupusnjača jer su mi nažalost pojedene, ali najavili su da će uskoro krenuti u uzgoj presadnica za zimu“ rekla nam je Višnja Kljajić prije nego se udaljila od štanda s vrećicama punim paprika i rajčica.

Vrijeme godišnjih odmora

Sve to veseli djelatnike škole koji za razliku od nekih drugih kolega često i za vrijeme godišnjih dolaze do škole jer u poljoprivrednoj proizvodnji nema odmora.

“Svako jutro je jedna gospođa kupovala dinju za doručak na poslu i onda me jedno jutro nazove i žali se kako ih to jutro nije bilo na štandu. Ja se smijem i kažem joj ne možemo mi toliko uzgojiti koliko vi možete pojesti. Meni mobitel stalno zvoni i svima se rado javim jer mi je zapravo drago” priča profesorica Željka Tolić dok orezuje rajčice radi boljih i brojnijih plodova.

Stalno je u potrazi za novim i još ukusnijim hibridima jer joj je, kaže, cilj pronaći okus rajčice koji podsjeća na onaj domaći. Pritom se na otvorenom uzgajaju i stare sorte, među njima i one koje su im donijeli prolaznici. U svemu tome učenici redovito pomažu i svaki dan se netko brine o biljkama.

“Poljoprivreda nije više samo motika”, dodaje profesorica Tolić koja podučava već više od četrdeset godina. “Možda imamo mali hidroponski uzgoj, ali ovdje je 500 biljaka i to je sasvim dovoljno da učenici nauče sve o njemu, a sudjeluju u cijelom procesu od sijanja, sadnje do berbe i prodaje”, ističe.

Koliko su njezina strast i ljubav zarazne pokazuje i primjer profesorice Antonela Gelenđir koju mnogi zamijene za učenicu na štandu, a zapravo je nastavnica i nekadašnja učenica škole.

U vremenu dok se u većini škola odvijaju samo sastanci, rješava papirologija, u Agronomskoj školi je živo kao da školska godina još traje. Pitali smo učenike je li im teško u ovim vrućim danima boraviti i dalje u školi dok njihovi vršnjaci uživaju u ljetu, svi su odgovori bili slični.

"Nemam osjećaj da propuštam ljeto jer ću se ovako dobro ispraksirati i znati sve, sad je prilika da vidim određeno povrće kako raste i kako se rješavaju štetnici. Zanima me fitofarmacija i zato mi je ovo važno“ priča učenica Marija Križnik dok u plasteniku s kolegicom bere nove rajčice za prodaju.

Gnojivo od koprive

U školi nemaju probleme s puževima, sami rade svoje gnojivo od koprive, na otvorenom su među kupusnjačama posađeni brojni neveni i po svemu se vidi da ova škola prati trendove i želi naučiti svoje učenike kako uzgojiti zdravu hranu.

"U vrtu koristimo samo ekološka sredstva, a u plasteniku biološka, a stjenice rješavamo i mehanički. Važna je higijena i da u startu imamo zdrave presadnice, a one koje uzgajamo iz vlastitog sjemena to svakako jesu“ ističe profesorica Marija Bošnjak koja odmah reagira pri pojavi bilo kakvog štetnika.

Iako škola nudi brojne mogućnosti za obavljanje praktične nastave u suradnji s vanjskim partnerima, mnogi učenici ipak rado biraju obaviti je unutar same škole. Slično misle i Laura i Marija koje na štandu prodaju školske povrtnice i cvijeće. Sezona jagoda je prošla, ali uskoro će lubenice i dinje.

"Moji roditelji se planiraju ovime baviti i ja im želim pomoći. Praksa ionako traje samo dva tjedna tako da nije to ništa strašno“, spominje Laura koja će na jesen krenuti u 2. razred.

Povezivanje s lokalnom zajednicom

Cilj je, reći će ravnatelj Ivica Marinić, razviti kod učenika sve potrebne vještine i znanje kako bi osvijestili da ono što uzgoje ima svoju cijenu i interes.

"Plastenici za uzgoj presadnica neće još dugo biti prazni jer već dogovaramo sjetvu salate koje trebamo puno za praktikum ugostiteljskog posluživanja. Već 6. kolovoza nam već stižu božićne zvijezde. Kad ne uzgajamo i beremo, radimo prerađevine, održavamo radionice, uvijek smo otvoreni za građanstvo“ voditeljica praktične nastave profesorica Lucija Baškarić.

U školi stalno naglašavaju koliko im je važno povezivanje s lokalnom zajednicom jer ona je ta koja pokazuje interes za njihovim proizvodima. Premda nemaju dovoljno uzgojnih površina za snabdijevanje svih gradskih četvrti za svoju su se, čini se, pobrinuli.