Vrsaranski amareti - kolačići od lješnjaka čuvari su tradicije

Vrsaranski amareti sitni su nježni keksići koji se tope u ustima, a njihova posebnost je što se, za razliku od talijanske verzije - koji sadrže bademe - izrađuju od mljevenih lješnjaka, jaja i šećera.

Tradicionalno su se radili u Vrsaru zbog brojnih plantaža lijeske, a recept se prenosio usmenom predajom.

"To je jako jednostavan kolač - sadrži lješnjak, šećer i jaja. Drugo se doda po izboru, ali najbolji su ovako jednostavni, po starinskom receptu", rekle su nam članice ženskog pjevačkog zbora Mendule iz Vrsara kod kojih smo kušali ovu istarsku deliciju.

Zborašice su kao ekipa sudjelovale u natjecanju kuhanja maneštre naziva "U Rakaljsken loncu" održanog prve nedjelje u rujnu. Sa sobom su donijele fantastične amarete koje je izradila njihova članica Antonela Benussi.

Po starinski

"I omjeri su vrlo jednostavni: na deset dekagrama ručno mljevenih lješnjaka ide isto toliko šećera i jedno jaje", naglasila je Gordana, predsjednica zbora.

Prisjetila se kako je u nekoliko navrata pokušala pojednostaviti i ubrzati proces tako što ih je mljela u električnom mlincu, ali nije bilo uspješno.

"Pokušavala sam i tako da ih u smjesu više, no svaki puta su "pali" i na kraju su - nakon pečenja - ispali plosnati keksići. Bili su ukusni, ali nisu izgledali ovako lijepo", kazala je.

Naime, tajna vrsarskog specijaliteta je u ručnom mlincu koji se ne zagrijava te tako glavni sastojak zadrži svu svoju masnoću. No i smjesu također treba miješati ručno.

U razgovoru smo se dotakle činjenice da su se nekada slastice radile rijetko i u malim količinama, a svi kolači su bili jednostavni. Danas se amareti uglavnom peku za svatove ili neke veće fešte, a one ih, kako kažu, rade "iz gušta".

Nema bolje nego kada se maneštra kuha po starinski u rakljansken loncu

"U današnje vrijeme su čak i skupi jer lješnjake treba kupiti, a nekada smo sami brali. Prije su ih Istrani imali u kampanji, no s vremenom su se zatrli. Sada se ide na velike maslinike i vinograde, puno se i šprica...", komentiraju članice zbora s nostalgijom u glasu koju je teško sakriti. Prisjetile su se i nekadašnje velike plantaže u Vrsaru.

Nekada su se na području Vrsara prostirale brojne plantaže lijeske. Iz obilja njezinih plodova nastali su vrsaranski amareti, spravljeni od ovog orašastog voća, za razliku od poznatijih talijanskih u kojima prevladava badem.

Riječ je o sorti istarski duguljasti koji se, prema riječima starijih ljudi, koristio jer se lakše čistio od okruglog. Danas se na poluotoku sve češće čuje kako bi ga trebalo revitalizirati.

Oživljavanje tradicije

"Od tradicionalnih slatkih delicija u Istri su još poznati cukerančići i hroštule, sve te slastice dobivaju na važnosti jer su ljudi željni takvih kolača - jednostavni su, zdravi i dugo traju", ističu vesele zborašice, dodajući da ih one dijele poznatima kao poklone, a radile su ih i za svatove.

Napominju kako treba jako paziti kod pečenja jer su već nakon pet do sedam minuta gotovi, "čim se malo nadignu". Ne smiju dobiti smeđu boju jer tada obično ispadnu pretvrdi.

Spomenimo da se u Vrsaru 28. rujna održavaju 2. Dani amareta, boutique događanja posvećenog ovom tradicionalnom kolačiću, čuvaru lokalne priče i okusa. Manifestacija spaja gastronomiju, tradiciju i kreativnost, čuvajući priču o vrsarskim amaretima i prenoseći je novim generacijama - od prikaza tradicionalne izrade do suvremenih interpretacija.