Pekmez pripremaju prema stogodišnjoj recepturi

“Prije nije bilo kupovnog pekmeza. Svaka se domaćica morala pobrinuti za svoju kuću i u sezoni voća skuhati što više pekmeza kako bi ga bilo za dugu zimu i do nove sezone voća", prisjećaju se Zelčanke Janja Greganić (75) i Mara Varžić (65), jedne od posljednjih domaćica "starog kova", koje još uvijek kuhaju pekmez na starinski način. Žalosti ih što mlade žene u Valpovštini za takav pekmez više ne traže recept.

Dosad su, pričaju, nakuhale više od 150 litara domaćeg pekmeza od jagoda, višanja, šipka, bijelih šljiva, drenjaka i drugog koštuničavog voća, a ovih dana kuhaju pekmez od plavih šljiva, jer se, tvrde, kupovni pekmezi ne mogu ni uspoređivati s onim domaćim.

- Voće se prije kuhanja mora dobro oprati i očistiti od koštica te samljeti. Nakon toga stavlja se u kotao u kojem se na vatri kuha još oko 3 sata, ovisno o kvaliteti voća. Kad je napola kuhano, dodaje se šećera po želji, a pri kraju se kotao skida s vatre i gusti pekmez pažljivo ulijeva u oprane i zagrijane staklenke - pričaju nam spretne domaćice.

Nakon izlijevanja u staklenke, kažu, posao nije gotov, jer one spremaju pekmez bez dodavanja konzervansa - stavljajući ga u krušnu peć na "zapekanje", da se na pekmezu stvori pokorica i spriječi kvarenje.

- Tako pripremljen pekmez idealan je za mazanje na kruh, kolače, knedle, taške i gužvare, palačinke i ostale specijalitete. S takvim se pekmezom u šokačkim kućama petkom vrlo često pripremalo i tijesto, što je posebno ukusno - pričaju Janja i Mara.

- U mladosti smo pravili pekmez i od šećerne repe, jabuka i dunja i nije nam bilo teško ribati i kuhati šećernu repu i miješati je s drugim voćem, a danas je ženama teško napraviti pekmez uz sve pogodnosti koje imaju kod kuće. Zaboravljaju da je upravo domaći pekmez jedan od slavonskih autohtonih proizvoda i da zbog toga ne smije izumrijeti - apeliraju neumorne domaćice.

Autor: L. Aničić