Na popis nematerijalnog kulturnog dobra upisana i Imotska torta

Umijeće pripreme imotske torte dobilo je status kulturnoga dobra.

Kažu iz Ministarstva kulture i medija, priprema tog svečanoga okruglog kolača od prhkog tijesta s bogatim nadjevom i karakterističnim ukrasom u obliku krune, podrazumijeva posebne vještine i znanja te specifične namirnice.

Naime, priprema se kao znak identiteta i simbolični vrhunac proslava svih većih životnih i godišnjih obiteljskih običaja stanovnika grada Imotskog i Imotske krajine.

Torte su se kao svečani kolači okruglog oblika pojavile na europskim dvorovima tijekom 16. stoljeća, te su se širile među različitim zemljama i društvenim slojevima. Svaka zajednica prilagođavala ih je sebi, s obzirom na dostupne namirnice, tehnike pripreme i običaje svoga kraja. Izravne veze Imoćana s većim mjestima dalmatinskog primorja bile su podloga za prihvaćanje mediteranskih prehrambenih obrazaca i utjecaja, posebice u odabiru namirnica i jednostavnosti njihove pripreme. No, ističu u obrazloženju odluke, ukras u obliku krune koji prati usmenu predaju o oduševljenju austrougarskog cara Franje Josipa I. za kojega je bila pripremljena 1875. godine posredno ju veže za srednjoeuropski kulturni krug.

U recepturi prevladavaju bademi, naranča i limun, zatim karakteristični domaći proizvodi maraskino i prošek te niz začina poput cimeta, oraščića, klinčića, vanilije i ruma koji su iz različitih krajeva svijeta stizali upravo zahvaljujući pomorcima i razvijenim trgovačkim vezama s cijelim svijetom.

Iz Ministarstva navode i da ju se priprema u posebnim prilikama, za obiteljska okupljanja, svadbe, krštenja te proslave Božića i Uskrsa, a u posljednje vrijeme sve više u svrhu jačanja identiteta i promocije kao simbol regionalnog ponosa.

Hrvatski ovčar naše je kulturno dobro, odnedavno i sa službenim statusom

Priprema ju se tako da se polovica glatko umiješanog tijesta od brašna, praška za pecivo, maslaca, žumanjaka, uz dodatak prošeka i korice limuna, stavlja na dno okruglog kalupa. Puni se pripremljenim nadjevom te se gornja kružna ploha ukrašava ostatkom tijesta u obliku mreže i karakterističnih roščića poput krune. Najzahtjevniji dio imotske torte je nadjev, pripremljen od mljevenih prženih badema sjedinjenih s jajima i šećerom, uz obilje aromatskih začina koji mu daju jedinstven okus. Doziranje sastojaka, posebno začina u nadjevu, te umijeće izrade ukrasnog gornjeg dijela, kao i vještina prilagođavanja temperature za pečenje, zahtijevaju određene vještine i umijeće koje se s puno pažnje u obiteljima po ženskoj liniji prenosi s koljena na koljeno.

Imotskoj torti kao baštinskoj posebnosti lokalne ponude Hrvatska gospodarska komora dodijelila je oznaku "Izvorno hrvatsko“, pa se kao takva priprema u restoranima, slastičarnama, prehrambenim tvrtkama, a vještina pripreme ove slastice uključena je i u kurikulum Obrtničko-industrijske škole u Imotskom. Značajan doprinos valorizaciji dale su Maja Nikolić i Gaby Škiva čijim je zaslugama nastala knjiga Imotski na pjatu, kuharica sa značajnim receptima Imotskoga, prvi put objavljena 1995. godine.

Danas je priprema ove torte u obiteljima, ali i kroz niz suvremenih primjena, popularizirana kao važan instrument komunikacije među generacijama te prenositelj identitetskih vrijednosti Imotskog i Imotske krajine, što opravdava proglašenje umijeća njezine pripreme nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske, zaključuju iz Uprave za zaštitu kulturne baštine resornog ministarstva.