Kunići za meso sve zanimljiviji

Na europskim tradicijskim okućnicama uvijek je bilo mjesta za kunićnjak, pa i u nekim krajevima naše domovine. To je uvijek bio i vrijedan izvor mesa za obitelj, a u nekim zemljama i za zaradu poput prodaje obrađene peradi i slično.

Razne okolnosti, pa i tov brojlera čije je meso znatno jeftinije modificirali su poglede na kunićarstvo, od u nas neuspješnih farmerskih uzgoja do slabe platežne moći potrošača. No kunićarstvo se vraća i kroz sportski uzgoj za natjecanja na izložbama i kao uzgoj mesnatih pasmina i hibrida za gastronomiju.

Uz pasmine čiji je randman mesa dobar dobro su znani i križanci, koji su selekcionirani za tu namjenu, uglavnom bijeloga krzna i prirodnih karakteristika potrebnih za život u i na žici. Za uzgoj na okućnici poželjni su i francuski ovnoliki kunići, a da to nije nešto novo donosimo faksimil iz gospodarskih novina još od dvadesetih godina prošlog stoljeća.

Kvalitetne „francuske klopavce“ ili ovnolike kuniće našli smo i kod Bože Drenskoga u okolici Zagreba, koji ih uzgaja kao reprodukcijska grla po zadanim bojama, ali i kao kvalitetno meso, puno lako probavljivih bjelančevina, a bez masnoće.

- Kunići su dosta osjetljivi i uzgajatelj se mora strogo držati pravila totalne higijene i kvalitetne prehrane, kaže Drenski. Ja uopće ne dajem zelenu hranu jer je ona izvor kokcidija i drugih infekata, a suho zrno i sijeno mora biti dobre hranidbene vrijednosti, ali se ne daje prije završene fermentacije.

Druga najvažnija stvar je svježa krv odnosno sparivanje genetski raznovrsnih jedinki, što je dosta teško, ako se žele zadržati linije u zadanoj boji. Ja zbog toga rasplodnjake na razne načine nabavljam iz inozemstva i pratim karakteristike i ponašanje pomlatka. Ako su kunići zdravi i napredni obično su sladokusci i veseloga ponašanja što svaki kunićar mora znati procijeniti.

U nastavku teksta pogledajte foto galeriju uzgajivača Bože Drenskoga i njegovih kunića.

Autor: Rajko Polić