Gljive buknule, čuvari se pojavili

Gljive su uvijek poseban svijet. U ovoj sušnoj godini, kada su svi očekivali...., bolje reći nisu ih očekivali, poslije posljednjih kiša u nekim dijelovima zapadne Hrvatske, „eksplodirale“ u poput atomske gljive. Ta čarobna bića ponekad mogu mirovati u miceliju i dvadesetak godina dok se ne stvore uvjeti za rast.

Minulog vikenda tako je počela prva ozbiljna berba ove godine, ali u šumu nisu nahrupili samo berači nego i straže koje će ih kontrolirati, prakticiraju li gljivarenje u skladu s Pravilnikom i drugim propisima. Najorganiziranija kontrola za sada je u Gorskom kotaru, karte za ulazak u šumu kupuju se u šumarijama, a cijenu određuje lokalna uprava, za hobiste jedne, za komercijalne berače druge, a za članove gljivarskih udruga koje su članice Saveza dovoljna je iskaznica sa slikom i plaćenom članarinom. Jer Hrvatski mikološko gljivarski savez ima ugovor sa Hrvatskim šumama, a vjerujemo da se to ne odnosi na privatne šume osim ako nisu zaštićena staništa.

Hoće li se sada dogoditi da straže hvataju i visokim kaznama kažnjavaju sitne berače (ljubitelje, penziće, socijalu) i tako treniraju strogoću ili će pod udar doći pravi maheri, terminatori i šverceri, koje je lakše uhvatiti na tržnicama, restoranima i sl. Čije su uopće samonikle gljive, pa i šparoge, kesteni, začinske trave i druga božja dobra i kako u njima uživati, a zaštiti o divljačkoga haranja.
- Reda svakako treba uvesti, kaže tajnik Saveza i gljivarski determinator mentor Branko Bartolić, kojega smo uhvatili u Skradu u postavljanju 1. Međunarodne izložbe u organizaciji udruge Ožujka iz Rijeke. Inače na predsjedničkoj funkciji Hrvatskog saveza, našeg najpoznatijeg gljivarskog pisca i znanstvenika prof.dr. Romana Bošca naslijedio je ugledni karlovački gljivar Dragutin Vastarić, a Savez u 15 udruga okuplja oko 1200 gljivara.

- Najveći štetočine su neobrazovani gljivari, koji uništavaju sve što ne poznaju. S duge strane i neka ograničenja iz Pravilnika su prekruta, pa se zaštićuju mikorizne gljive ili neke pojedine vrste, pa se ne smije ubrati na primjer blagva, a bolje bi rješenje bilo zaštiti samo određena staništa.

Da podsjetimo, Pravilnik (svakome je dostupan na Internetu) potječe iz Hrvatskog mikološkog društva (znanstvenici Zdenko Tkalčec i Armin Mešić i Instituta Ruđer Bošković) a svrha mu je vjerojatno očuvanje nacionalnog gljivarskog blaga, edukacija pučanstva i uljuđen odnos prema prirodnim darovima, slično kao u razvijenim i kulturnim evropskim zemljama, te ograničenje pretjeranom komercijalnog iskorištavanja.

Sada ćemo pratiti jesu li bit propisa shvatili i razumjeli i oni koji vrganje, blagve, sunčanice, lisičice i desetke drugih vrsta trebaju čuvati, a vjerojatno će i satelitske slike načiniti inventuru, kako smo gospodarili hrvatskim šumama - pravom kolijevkom gljivarskog svjeta.

Autor: Rajko Polić