Europski divlji zec je životinja visoke plodnosti, kaže uzgajivač koji je u ovaj posao krenuo iz hobija, ali i zbog nedostatka zečeva u lovištima te dobre cijene koju postižu na tržištu.
Na OPG-u Sedlar u Vrbovcu nalazi se farma - divljih zečeva. I sam lovac, Dražen Sedlar je svjestan njihova nedostatka u domaćim lovištima, pa na svom gospodarstvu uzgaja divljeg zeca za ispuštanje za lovačke udruge.
Uslijed pandemije koronavirusa potražnja je pala, tako da trenutno drže samo 20 matičnih parova od kojih će dobiti oko 200 mladih zečića.
"Volim životinje i krenuli smo s uzgojem prije šest godina, više iz hobija, pa sam spojio ugodno s korisnim jer se divlji zec može prodati po dobroj cijeni“, kazao je ovaj vlasnik farme.
Divlji zec se ne može pariti s kunićem, jer im je genetika drugačija i jedno s drugim nema veze, kaže Dražen. Za razliku od kunića, divlji zec rađa svoje mlade na otvorenom prostoru, bez izgrađenog gnijezda, a njegovi mladi odmah vide i čuju te su pokriveni krznom i spremni za trk. To je životinja osjetljiva na bolesti, pa se ne smije držati blizu kunića ili peradi, zato je ovaj uzgajivač postavio kaveze na razmak od dva metra.
"Najteža je stvar velika smrtnost, jer je zec plaha životinja i voli veliki mir pa se kod njih ni ne ide osim jednom dnevno kada se hrane“, objašnjava Sedlar i navodi da ih jedino zimi treba posjetiti dvaput dnevno zbog odleđivanja vode za piće, a ostalo ih je vrijeme bolje ne uznemiravati.
Iako se drže ovih pravila, gubici su veliki pa čak i do 30 posto. Kažu da se teško može primjetiti da je zec bolestan, on samo dobije proljev i drugi dan je gotov, a iako postoje lijekovi u većini slučajeva smrt je neizbježna.
Za poboljšanje kondicijskog stanja u hranidbu divljih zečeva na ovom gospodarstvu dodaju smjesu za kuniće, te ih dohranjuju kukuruzom i sijenom, što inače jedu u prirodi pa kad se ispuštaju u divljinu već su spremni. Nakon 23 dana uzgoja, zec se odvaja od majke i ide u svoju gajbu, a u prodaju odnosno ispuštanje u lovište ide sa 90 dana, kada može bez problema preživjeti u prirodi.
Gajbe su posebno građene za njih, imaju kotilicu i dvije odvojene nastambe za boravak zečeva. Kotilice moraju biti izgrađene na način da u njih ne može ući veliki zec i ozlijediti mlade. Napravljene su po mađarskom sistemu i osiguravaju dovoljan prostor za kretanje i rastezanje, ali ne prevelik - kada bi gajba bila veća i smrtnost bi bila veća. Od grabežljivaca, poput lisica, se štite visokom ogradom.
Divlji zec je životinja visoke plodnosti, a sezona parenja traje od siječnja do rujna. Ženka ima dvije maternice i daje od tri do četiri legla godišnje s jednim do troje mladih. Dražen uspije prodati sve svoje zečeve te smatra da u Hrvatskoj nedostaje uzgajivača. Na cijenu utječe starost životinje, pa zec od tri mjeseca košta 500 kuna, a stariji od šest mjeseci i više prodaje se za 600 kuna. Stariji je skuplji jer nosi veći rizik dok je kod uzgajivača.
U slučaju da gubici nisu preveliki, zarada je solidna, kažu na OPG-u Sedlar. Pojedine županije davale su svojevremeno subvencije za uzgoj divljeg zeca od 100 kuna, a neke su poticale lovačka društva na unos zeca u lovišta s 200 kuna.
"Od uzgoja bismo mogli stvoriti biznis kada bismo imali sigurno tržište. Nije problem postaviti 50 parova zečeva za uzgoj, ali kome ih prodati“, zaključuje Dražen Sedlar.
Pogledajte video prilog:
Tagovi
Autorica
