Za pet godina moći ćemo živjeti samo od aronije

Malo obiteljsko poduzeće s velikom vizijom, to je PG Rad - Kom d.o.o, poljoprivredno gospodarstvo na kojem se od 2012. godine uzgaja aronija čiji proizvodi se zahvaljujući trudu i zalaganju članova obitelji Radečić mogu naći u svakom kutku Hrvatske. Iako žive u Zagrebu, Branka i Željko Radečić oduvijek su znali da se žele baviti poljoprivredom.

Dugo vremena nisu znali koju kulturu odabrati, ali nakon što je Željko otkrio aroniju i njezin blagotvorni utjecaj na zdravlje odlučili su se za ovu namirnicu budućnosti koja ima veliku ljekovitu moć za ljudski organizam.

4 tisuća sadnica aronije na 3,5 ha

"Naših četiri tisuća sadnica aronije dozrijeva na 3,5 ha u mjestu Suhaja kraj Čazme. Imamo sreću pa je tlo na kojem sadimo jako vlažno te nam nije potrebno navodnjavanje. Ipak, za potrebe poljoprivrede iskopali smo bunar koji nam pokriva svu potrebu za vodom", rekla nam je Željka Bandalo, Brankina i Željkova kćer koja zajedno s roditeljima i mužem radi na poljoprivrednom gospodarstvu.

"Aronija se posljednjih godina pretvorila u pravi obiteljski posao. Mama, tata, ja i muž, brat, sestra, šogorica, svi radimo kako bi naše imanje prosperiralo. Kad je sezona branja, onda nam se pridruže i brojni prijatelji pa osim što je naporno bude i jako veselo".

Počeli od nule

Pitamo Željku kako je započela njihova ljubavna priča s aronijom. "Kako nemamo svoju zemlju počeli smo baš od nule, bez ikakve pomoći sa strane. Sami kupili zemlju, sami kupili sadnice, sami sadili. Bilo je potrebno puno ljubavi, strpljenja, discipline, rada kako bi došli do ovoga što imamo sada, ali kad se okrenemo unatrag možemo biti jako zadovoljni", zadovoljno priča Željka koja je napustila i svoj posao kako bi 24 sata dnevno mogla biti na raspolaganju imanju.

"U jednom trenutku shvatiš da si previše rastrgan i da se trebaš odlučiti za jedno. Ja sam se eto odlučila za aroniju i ni u jednom trenutku se nisam pokajala". U početku svoje poljoprivredne avanture Radečići su imali velike muke sa srndaćima koji bi došli iz obližnje šume i uništavali aroniju.

Ograda protiv srndaća

"Bilo je potrebno puno razgovora s lovačkim društvom dok na kraju nismo stavili dosta visoku ogradu koja je srne i srdaće držala dalje od našeg imanja", smije se Željka kad se sjeti prvih iskustava na zemlji.

Iako se o njoj sve više i govori i piše, aronija je Hrvatima još uvijek egzotična biljka koja teško nalazi svoj put do prosječnog hrvatskog kućanstva. "Prosječna dob našeg kupca je 40 do 60 godina. To su ili ljudi koji jako paze na svoju prehranu ili su nažalost bolesni pa im aronija i njezini proizvodi pomažu u svakodnevnom životu. Svojim kupcima nudimo sokove, sokove za razrjeđivanje, džemove i čaj".

Niža cijena uvozne aronije

Njihovi proizvodi mogu se kupiti preko web shopa na njihovoj internet stranici, kao i na nekom od brojnih sajmova širom Hrvatske. "Sajmovi su za male proizvođače kao što smo mi iznimno važni, osobito zato što je riječ o aroniji koja je mnogim ljudima još uvijek nepoznata biljka. Onisu idealna prilika da stupimo u kontakt s našim kupcima koji kroz degustaciju i u razgovoru s nama imaju prilike upoznati nešto posve novo, s čime još uvijek nisu imali kontakta. Jedan od većih problema je što ljudi misle da se proizvodi od aronije piju samo ako liječnik naredi, dok inače nema potrebe za njima. To su neke zablude koje želimo razbiti, a to možemo samo u direktnom kontaktu s kupcima."

Proizvođači aronije muku muče s proizvodima uvezenim iz Poljske i Rumunjske, koji se po kvaliteti ne mogu usporediti s hrvatskim, ali zbog niže cijene lakše nalaze put do hrvatskih potrošača.

Rješenje u udruživanju

"Ljudi nas uvijek pitaju kako to da su ti proizvodi znatno jeftiniji od naših. Mi im onda moramo objasniti kako nudimo samo ekološke proizvode, a ekološka proizvodnja zahtijeva puno više truda i brige i takav proizvod ne može biti jednake cijene koja tradicionalno uzgojena. Također, mi mali ne možemo se boriti protiv velikih kompanija koje mogu sebi priuštiti nižu cijenu. Rješenje je udruživanju nas malih, ali to uvijek ide sporo. Ljude je strah konkurencije, puno je tu papirologije. Na našu sreću, od slijedeće godine krećemo u suradnju s jednom mladom gospođom i nadamo se da će to i nama i njoj pomoći da dođemo do većeg broja kupaca."

Zbog velike udaljenosti poljoprivrednog imanja od mjesta stanovanja Radečići su uzeli dvoje radnika koji okopavaju i održavaju njihovo imanje dok njih nema.

Svaki napad rješavaju ručno

"Ali čak i s njima, moj tata dva puta tjedno putuje u Suhaju kako bi provjerio je li sve u redu. A kada nam se dogodi nešto poput napad dlakavog ružičara onda smo svi svaki dan tamo jer zbog ekološke proizvodnje svaki napad moramo rješavati ručno" priča Željka koja priznaje kako su joj prije aronije vremenska prognoza i poljoprivredne emisije bile posljednja stvar koju bi pogledala na televiziji:

"Dok se sam ne počneš baviti poljoprivredom ne znaš koliko je ona predvidljiva. Prije mi je uvijek bilo dosadno na vijestima slušati o tome, ali sad sve pomno pratim, pogotovo o raznim nepogodama", kaže Željka.

Mraz uništio urod

Radečići su ove godine stradali od mraza koji im je uništio gotovo 90% uroda te su od procijenjenih 9-10 tona imali jedva jednu tonu. Mraz je sledio cvijet pa se biljka nije mogla dalje razviti. "To nam je jako teško palo jer smo imali velike planove za izvoz, razgovarali smo čak i s kineskim kupcima koji su bili jako zainteresirani za naše proizvode, ali je zbog mraza sve propalo."

Iako svaki slobododan trenutak provode na svom gospodarskom imanju, da nije njihovih obuičnih poslova od aronije ne bi ništa bilo. "Još uvijek ne možemo živjeti samo od aronije, ali ako stvari nastavu teći ovim putem, za pet godina mislimo biti samodostatni. Planiramo aplicirati za sredstva iz Mjera ruralnog razvoja koja bi nam ako ih dobijemo mogla pomoći u otvaranju našeg vlastitog proizvođačkog pogona", ističe Željka.

Želimo svoj pogon!

"Kako nemamo svoj pogon, svoje proizvode prerađujemo kod drugih, ali to bi se uskoro moglo promijeniti. Dosta toga već imamo kupljeno, ali još se nismo osposobili za rad jer tek gradimo gospodarsku zgradu gdje ćemo sve staviti".

Pitamo Željku što preporučuje mladim poljoprivrednicima kao i onima koji bi htjeli raditi na zemlji, ali strah ih je nesigurne budućnoati: "Ljudi se trebaju usmjeriti na kvalitetu i vjerovati da će kupac prepoznati njihov trud. Ako sam vjeruješ u ono što radiš, i drugi će to prepoznati. Treba se boriti, ne odustajati kod prvog ne i stalno pokušavati biti bolji od drugih. To je jedini pravi put", sigurna je Željka.