Dug je put prešao Slavko Matijaš sa svojom obitelji, da bi danas mogao potvrditi "Da, stvorio sam mali zeleni raj"
Obilazeći maslinare i njihove maslinike, nehotice postaneš svjedok mnogih sudbina i čudnih životnih puteva. Jedan od takvih je i maslinski put jednog od najpoznatijih maslinara marinskog kraja, iz sela Vrsine, osamdesetogodišnjeg Slavka Matijaš. Rodio se uz maslinu, živi za nju, a uz nju će, kako sam kaže, i umrijeti. On i njegova supruga Luce imaju preko 1300 stabala masline, a svakO od njih ima osamdeset godina. Želja mu je da, dok ga služi zdravlje posadi što više maslina. Prošle godine ubrao je I preko 10 tisuća kilograma ploda.
Od toga, dio je prodao za konzerviranje, a od preostalog dijela je preradio djevičansko ulje. Veći dio maslinA uzgaja se na suvremen način, ali neke parcele su teško pristupačne pa su on i supruga nekada sve morali činiti na tovaru i pješice. Cijeli život je sanjao o putu kojim bi lako vozilom i radnim strojem došao do tih parcela, ali sve je ostajalo samo san. Starost i nedostatak mladalačke snage učinio je svoje. Kako od nikud nije bilo pomoći, odlučio se sam prokrčiti kilometar puta koji je nedostajao do posljednje parcele. Svi su se čudili što on to radi u tim poznim godinama, međutim Slavko se nije osvrtao na primjedbe, već je uporno nastavio krčiti put.
Danas sa svojim kombijem stiže do posljednje masline i s ponosom pokazuje što se može kada čovjek čvrsto želi i odluči. Kada sam s njim stigao na tu posljednju parcelu shvatio sam zašto je barba Slavko uložio toliki trud. Ugledao sam uredno obrađen maslinik od par stotina stabala, a među njima nekoliko desetina stabala badema i smokve, petstotinjak trsova loze, a između stabala zeleni se dobro uzgojen bob. Pravi zeleni raj, kao da se nalazi na najpovoljnijem zemljištu. Htio sam ga upitati koja ga to snaga tjera da ovako radi i stvara, ali sam odustao od toga.
Teško da bi se to moglo bilo kakvim riječima objasniti. Jednostavno to je tako, postoje posebni ljudi ogromne volje i snage koje je zemlja zarobila, a oni opijeni njome služe joj do posljednjeg daha. S posebnim zadovoljstvom je pisati i govoriti o takvim ljudima jer oni svijetle poput lanterne na kraju svijeta pokazujući put zalutalima. Rastao sam se s barba Slavkom i poželio da mu se ostvare svi snovi i da ponovo s ponosom obznanim taj trenutak.
Povezane biljne vrste
Tagovi
Autor